Centar „Dajte nam šansu-Zvjezdice“ tradicionalno, već osmu godinu obilježava Međunarodni dan osoba sa Down sindromom, a ove godine su se priključili svjetskoj kampanji „Leave no one behind“.
"Upravo iz Banskog dvora želimo da poručimo da kultura pripada i osobama sa Down sindromom, kao i pravo na školovanje, zaposlenje i sport, i mnoga druga prava koja su garantovana UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom. Djeca i mladi sa Down sindromom, ali i svim ostalim poteškoćama predstaviće se kroz bogat kulturno-umjetnički program, a uz podršku Emilije Boškić, koja je ovogodišnja ambasadorica manifestacije, Luke Davidovića, kao i drugara iz Vokalnog ateljea MaMa Vox, Plesnog studija City Jazz, KUD 'Čajavec' i Udruženja roditelja 'Duga'", rekli su iz Centra „Dajte nam šansu-Zvjezdice“
Ove godine imaju i mala iznenađenja, a premijerno će pustiti kratki film koji su radili u saradnji sa RTSR-om.
Kao dugogodišnji partneri manifestacije i ove godine u programu učestvuju djeca iz JU Centar „Zaštiti me“.
Foto: BUKA
"Cilj ove manifestacije je da približe kulturu djeci i mladima sa Down sindromom i drugim poteškoćama u razvoju i da podstakne njihovo uključivanje u društvena i kulturna dešavanja. Ukazujemo na inkluziju u svim sferama života, ali i na važnost poštovanja prava zagarantovanih UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom, a koju je BiH ratifikovala", ističu organizatori.
Željka Perišić Ninković, direktorica Centra „Dajte nam šansu-Zvjezdice“ ranije je za BUKU rekla da je najbolji način da se pomogne djeci sa Down sindromom uključivanjem u društvena dešavanja, uključivanjem u redovne škole i vrtiće, podsticanjem kreativnosti, stvaranjem podsticajnih razvojnih programa, osamostaljivanjem, stvaranjem programa kroz koje bi im se pružila prilika za zaposlenje.
"Kako bi postigli maksimalan razvoj kod djeteta sa Down sindromom potrebno je napraviti pravu kombinaciju terapija, koje će dovesti do poboljšanja opšteg stanja djeteta. Rana intervencija je nešto što je neophodno, kao i osnaživanje roditelja kako bi se i sami uključili u proces rehabilitacije. Mogućnosti su zaista velike, ali je činjenica da još uvijek ne postoje sistemska rješenja, kao i da ne postoje adekvatni i prilagođeni programi, koji bi bili namijenjeni mladima sa Down sindromom koji napune 18 godina i izađu iz sistema školovanja i tad zapravo nastaju problemi. Djeca su tad prepuštena porodici i nisu im pružene neke velike mogućnosti", kaže Željka.
