Dragan Bursać: Smrt narodu, sloboda fašizmu!

Najmanje što može uraditi ova vlast je da izmjesti partizanski spomenik, i biste, i spomen ploču, i antifašiste, i da ih pozatvara, i da grad očisti od soja antifašističkog i nesrBskog i da bude jedna odistinska naci-uravnilovka.

Dragan Bursać / 05. Novembar 2018

Serem vam se u antifašizam

 

Da ste nekoga u Trebinju '93 pitali šta je sa antifašizmom, mirne duše bi vam odgovorio, serem vam se u antifašizam. I ni uncu pogriješio ne bi. Eto te '93 četnici su od Bošnjaka istrijebili grad, pa su onda krenuli u obračun sa partizanima. Kako partizana od kostiju, krvi i mesa nije bilo, pristupilo se uništavanju bisti heroja iz Drugog svjetskog rata, koje su završile kojekude, od haustora do Trebišnjice. I to nije sve, reklo bi dijete, jer se onda, gle čuda, neki umniji četnik dosjetio kako je sve biste izradio jedan od naših najpoznatijih vajara Ejub Begović Trebinjac, isti onaj Ejub što je napravio Begovu kuću, pa pravac na ruiniranje spomenika i kenjanje ispred istog.

 

Naravski, paganština je proslavljena uz plamen dvije čaršijske džamije.

 

To je valjda te '93 bilo četničko zapišavanje teritorije i pojašnjenje urbi et orbi kako će izgledati njihov šareni revizionistički svijet bubuleja i dileja. I bi tako!

 

Partizanski multinacionalni ološ

 

Nego, neko antifašističko kopile dosjetilo se pa je 2016. god. vratilo biste partizanskih junaka i spomen ploču. Pošten četnik da ne povjeruje. I 'ajde što su vratili Savu Kovačevića i Dragicu Pralicu, nego su pokušali, mamicu im crvenu, da vrate bistu Vlade Šegrta.

 

Za one koji ne znaju, ovaj zlikovac bio je komandant 10. hercegovačke brigade, istinski antifašista. O njemu su pisali i Koča Popović i Vladimir Dedijer a obožavao ga je Josp Broz Tito.

 

Šegrt je u nacizmom oslobođenoj Evropi u vrijeme Drugog svjetskog rata spominjan kao legendarni i najpoznatiji Titov komandant. Dakle, njegova antifašistička borba je odavno nadrasla i Trebinje i Hercegovinu. Zlikovac internacionalni! I dan danas svaki pošteni četnički fašista ježi se na pomen ovog partizanskog đubreta.

 

Šegrtova 10. hercegovačka brigada bila je, pu, pu, pu, multietnička. U knjizi „Borci Sutjeske“ autor Viktor Kučan navodi da je u vrijeme nacističko-četničke ofanzive na Sutjesci poginulo 305 boraca Desete hercegovačke, od kojih 115 Srba, 94 Muslimana, 93 Hrvata, 2 Crnogorca i 1 Jevrej.

 

Ovaj zlikovac, ne samo da je ubijao poštene saradnike okupatora poput ljotićevaca, nedićevaca, ustaša i četnika, nego je izdavao naredbe nekim Hrvatima, Balijama i ostalim da tuku po našim svijetlim kvislinzima na Sutjesci?! Neće moći ove noći. Trebinje, Nevesinje i Gacko ne spavaju! Kako tada 1993. i 2016. tako i danas.

 

Jesmo li zato klali '42 i '93?

 

 

I zato je u subotu Udruženje boraca JVuO i nevinih žrtava Drugog svjetskog rata, njihovih potomaka i poštovalaca - Trebinje zatražilo izmiještanje bisti narodnih heroja iz gradskog parka i spomen-ploče iznad ulaza u Stari grad posvećene partizanskim jedinicama koje su okupirale Trebinje u Narodnooslobodilačkom ratu. Nije poznato koliko je preživjelih četnika učestvovalo u ovoj svijetloj manifestaciji, ali pelcer kolaboracionizma se primio u Hercegovini.

 

Predsjednik ovog slobodarskog udruženja Dražen Čučković ističe kako okupljanjem žele da skrenu pažnju javnosti da već nekoliko godina određene grupe ljudi provode slične aktivnosti, da su i biste u gradskom parku postavljane nezakonito i bez dozvole, kao što je i spomen ploča obnovljena „na svoju ruku i samoinicijativno“ od strane nadležnih u Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove.

 

Vidi, vidi, majku im crvenu?! Određene grupe ljudi postavljaju biste i obnavljaju spomen ploču partizanima?! Pa nismo se zato borili '43 i '93 gospodo borci i oficiri. Nismo zato klali, palili, protjerivali i pljačkali sve nesrBsko i antifašističko, e da bi sad neko vraćao bandu crvenu bronzanu u centar grada.

 

Šta, jesmo se džaba iskenjali na Begovu kuću, jesmo li džaba popalili džamije, e da bi sad gledali Savu Kovačevića, Dragicu Pralicu i Vladu Šegrta?!

 

Antifašiste u posebne prostorije

 

I u pravu je svijetli potomak četnički Dražen Čučković, kada kaže:

 

Prije svega, borimo se da se ove biste sklone. Neka se napravi posebna prostorija gdje će one biti smještene i neka se tamo njihovi baštinici, koji cijene te vrijednosti, njima dive i pale svijeće. Ovdje je dječije igralište i ne treba djeca da se napajaju njihovim zločinačkim djelima.

 

Tako je, Dražene, posebna prostorija za antifašiste! Da se izdvoje, da se odijele, da se zatvore u posebne izbe. Isto kao i herojske '41 i '93. Jer, gdje je antifašisti mjesto nego u posebnoj prostoriji. Neće nam se više djeca napajati zločinačkim djelima Save Kovačevića i ostalih antifašističkih zlotvora, pored naših heroja poput Draže Mihailovića, Popa Đujića i ostalih iskrenih fašista.

 

A prozreo je prvi čovjek mladih četnika i onu 29. udarnu diviziju i 2. dalmatinsku brigadu, čija imena na ploči više ulaza u Stari grad stoje još od 1951. godine. Pa tako, sa punim pravom za ovu bagru crvenu Dražen Čučković kaže:

 

«Oni nisu oslobodioci – ni jedna ni druga brigada. Oni su oslobađali života dobre i poštene domaćine, patrijarhalno vaspitane. Mi nećemo ništa rušiti, nismo mi nikakva militantna organizacija. Samo tražimo da se i ta ploča izmjesti»

 

Dabome! Kakvi oslobodioci '45, kad svi znamo da je oslobođenje došlo sa onim kenjanjem tek '93. Jebi ga, čekalo se, ali se i isplatilo. Pa oni su, kako to duhovito primijeti mlad-čeniče, od života oslobađali fašiste, dobre domaćine, partijarhalno vaspitane. Kakva gnusoba i perverzija! Najmanje što može uraditi ova vlast je da izmjesti partizanski spomenik i biste i spomen ploču, i antifašiste i da ih pozatvara i da grad očisti od soja antifašističkog i nesrBskog i da bude jedna odistinska naci-uravnilovka. Pa, majku mu, je l' mnogo traže predstavnici Udruženje boraca JVuO i nevinih žrtava Drugog svjetskog rata? Naravno da je to ono osnovno. Za početak, a poslije Bože zdravlja, Kralja i otadžbine, pa sve u gasne komore, kako i sleduje.

 

I zato sa punim pravom u Udruženju očekuju pozitivan odgovor za izmještanje ovih spomenika i od strane Gradske uprave i Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, jer, kako je rekao Vujadin Vuković, član Upravnog odbora Udruženja, i ranija inicijativa Udruženja po istom pitanju naišla je na njihovu dobru volju.

 

Dabome! Uz dobru volju Grada i Eparhije, jednom za svagda će se sjeme partizansko zatrti iz Trebinja.

 

Pa uz Božiju pomoć, kad dogodine navrati kakva TV ekipa i pita nekog u gradu šta je sa antifašizmom u Trebinju, da čuje odgovor Trebinjaca, serem vam se u antifašizam!

 

No, svrbi mlad-četnika nešto. Boji se mlad-četnik nečega. Zna mlad-četnk da poslije '41 dolazi '45. Osluškuje tako on i čuje u zraku zvuk za Leotara:

 

«Sred pušaka, bajoneta

straže oko nas

tiho kreće naša četa

kroz bilecki kras

 

Čuje se odjek koraka

po kamenju hercegovskom

he, ja, ho

he, ja, ho!»

 

Gleda četnik u onu bistu Save Kovačevića i čuje poklič od kojeg mu se sve i jedno krvno zrnce u krvi ledi.

 

Smrt fašizmu, sloboda narodu!


Buka preporuka

Kolumne

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.