Uskoro će se navršiti godina otkako je počeo priliv migranata u BiH. Zemalja Evropske unije pokušavaju se dokopati na različite načine. Nekad je to lutanje šumama i planinama Unsko-sanskog kantona, kroz Hrvatsku i Sloveniju. Obično bivaju presretnuti i vraćeni. U Velikoj Kladuši su do sada četiri puta pokušavali masovne proboje. Na taj način rijetki uspiju, izuzev onih koji događaj iskoriste kao diverziju i upute se na nelegalne prelaze, prenosi Oslobođenje.
U Bihaću je zabilježen i slučaj da su migrante nalazili ispod autobusa. Takvog je jadnika vozač sam izvukao napolje, ružeći ga te govoreći mu da će napraviti belaj, da će ga kazniti zbog krijumčarenja ili, ne daj Bože, da će pasti pod točkove.
Tokom cijele krize u Bihaću nije zabilježen nijedan slučaj da su lokalci napadali migrante, potvrdio je jučer komesar Mujo Koričić. Bilo je manjih verbalnih razmirica i to u situacijama poput ovog izvlačenja migranta ispod točkova. Bišćani i migranti najviše strahuju od zime i mraza, jer su mnogi još napolju.
Svojim sunarodnjacima koji još spavaju u kampu u Borićima, Pakistanac Ahmed Adeel poručuje da se što prije dokopaju Italije, ako mogu.
- I mene su četiri puta vratili iz Trsta, ali sada sam u Udinama i dobro mi je. Smješten sam u kuću, primam džeparac od 450 eura mjesečno i tražim posao. Znam kako je u Borićima i molim se za njih da se ne smrznu - kazao je Ahmed.
Nakon dvogodišnjeg puta migrantskom rutom, ovaj mladić iz Pakistana kaže da je napokon sretan, a sretan je i njegov otac koji ga je savjetovao da krene u Evropu za boljim životom. Kada pronađe posao i bude u stanju da nešto uštedi, novac će slati porodici u Pakistan. Njegovi motivi su isti kao i oni hiljade mladih Bosanaca u inostranstvu, samo što je stanje u Pakistanu kudikamo gore.
Forsiranje granica Hrvatske posljednjih dana uzrokovano je i činjenicom da je preostalo sve manje lijepih dana u godini, a migranti predugo žive u lošim uslovima u našoj zemlji.
Smještajni kapaciteti moraju biti bolji, migranti ne mogu spavati na livadi u Velikoj Kladuši, u parku Borići niti na betonu Đačkog doma. Oni se u prosjeku deset puta pokušavaju probiti do EU prije nego uspiju, ali i kada se vrate, trebaju im tople deke i normalni kreveti.
- Mi smo išli pješice, koristeći se mapama. Ko nema mape, neće ni uspjeti. Želim sreću ljudima u Borićima, neka im je Bog na pomoći - kazao je Ahmed.
Ipak, za njega se sva patnja isplatila, sada je sretan. Zaželio je svim migrantima da dođu u EU, ali i dobrim ljudima iz Bihaća koji su mu pomagali tokom boravka ovdje. Kaže da ne razumije šta Bosanci čekaju i zašto i oni ne idu.
