<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ivan Rašković, gradski arhitekta za BUKU: Banjaluka je živ grad, ona nije muzej. Grad se mora mijenjati da bi rastao

BANJALUKA

Ivan Rašković na funkciji gradskog arhitekte nalazi se od septembra prošle godine, a sa njim za BUKU razgovaramo o tome šta je do sada uradio, saznajemo kada će Banjaluka napokon dobiti Urbanistički plan, a komentariše i Nacrt regulacionog plana centralnog dijela Banjaluke.

23. oktobar 2018, 12:00

Ivan Rašković je vanredni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, bio je predsjednik Društva arhitekata Beograda i dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja u profesiji. Na funkciji gradskog arhitekte nalazi se od septembra prošle godine, a sa njim za BUKU razgovaramo o tome šta je do sada uradio, saznajemo kada će Banjaluka napokon dobiti Urbanistički plan, a komentariše i Nacrt regulacionog plana centralnog dijela Banjaluke.

Nešto malo više od godinu dana na funkciji ste gradskog arhitekte, šta ste do sada uradili, šta biste izdvojili?

Najvažnije je da je formiran Urbanistički savjet, jedno telo od 19 ljudi svih profila, koje treba da u stručnom planu prati izraduUurbanističkog plana. Imamo treći put raspisan tender za izradu Urbanističkog plana, davane su primedbe koje su bile uvažavane, a upravo ovih dana čekamo da istekne poslednji rok za žalbu, pa možemo da krenemo u naredne korake za izradu Urbanističkog plana. Sad čekamo da se taj tender završi i da krenemo u izbor nosioca izrade Urbanističkog plana. Ja sam bio iznenađen kada sam sam saznao da Banjaluka još uvek koristi Ubranistički plan iz 1975. godine, što znači da Banjaluka pedeset godina nema važan strateški dokument kojim razvija grad. On se razvijao pojedinačnim regulacionim planovima, koji se donose na uža područja i parcijalno. Nažalost, bez Urbanističkog plana, to ponekad deluje heterogeno.

U moju dužnost spada i pregledanje Regulacionih planova, a većinu sam ih i pregledao i dao svoje mišljenje. Najpopularniji je Regulacioni plan Centra, u njega su unesene primedbe i poboljšanja, a lično smatram da je plan dobar. Kao i sve što se tiče velikog grada i velikog broja ljudi i njihovih širokih interesovanja, uvek na kraju treba da prevlada kompromis. Sa jedne strane postoji javni interes, a sa druge interes investitora i raznih skupina građana, a svugde na svetu rešenje se nalazi u kompromisu. Nigde se ne može uraditi idealno rešenje, po svačijim željama, a trebamo biti svesni da je i javni interes širok pojam, jer ono što je za jednu grupu ljudi javni interes, za neku drugu nije.

Tokom protekle godine upoznao sam se sa radom Gradske uprave, upoznao sam se sa radom Banjaluke, sagledao sam karakter i identitet grada, upoznao se sa ljudima i institucijama. U moj opis posla spada i davanje saglasnosti na karakter letnjih bašti na javnom prostoru. Na desetine bašti su dobile moje odobrenje, ovde se to radi na jednom visokom nivou, a do sada sam samo jednom vratio idejno rešenje da se nešto doradi.

Imam nameru da u narednom periodu organizujem seriju razgovora sa različitim grupacijama građana od kojih zavisi razvoj grada. Da čujemo njihova mišljenja i želje, jer javni interes mora biti usklađen.

Banjaluka već veoma dugo čeka Urbanistički plan, zar nije trebalo da Grad prvo donese Urbanistički plan, pa da onda Regulacionim planovima popravlja sitnice. Da li se na ovaj način više gleda korist investitora, nego građana? Zbog čega je Banjaluka toliko čekala na Urbanistički plan?

Ovde sam samo godinu dana i postoje ljudi koji to znaju bolje od mene, ali koliko sam obavešten, to je bio jedan sticaj okolnosti. Uvek postoji više razloga, ali Urbanistički plan je jedan strateški dokument koji se komplikovano donosi, a i ne može drugačije, jer on ima horizont od 20, 25 ili 30 godina. Taj horizont ne sme biti prekratak, ali ne sme biti ni predug, a veština i umetnost je i određivanje tog horizonta. Situacija koja je zadesila Banjaluku slična je i situaciji u drugim gradovima regiona zbog dešavanja iz devedesetih - raspad države, ratno vreme - i nakon toga komplikovane procedure izrade ovog dokumenta. U tranziciji su institucije izgubile značaj, tako da su mnogi gradovi deceniju ili više kasnili sa izradom tog plana. Po meni je razlog u toj proceduri. Kad je ovako važan dokument u pitanju, kriteriji trebaju biti malo oštriji i da budu malo iznad zakonskog minimuma. Sam način dolaska do nosioca izrade ovog plana je razlog zašto se on nije tako dugo donosio. A regulacioni planovi uvek se donose za uže područje, ukoliko se pojavi investitor, svugde na svetu gradska uprava mu izlazi u susret, ali pitanje je samo kako će se taj regulacioni plan provesti. Uvek je u pitanju usklađivanje javnog i pojedinačnih interesa. U takvim situcijama, zavisi od slučaja do slučaja, moguće je izvršiti zloupotrebu, ali to ne znači da je to u svakom slučaju i da to svako radi.

Možemo li u ovom trenutku znati kada će Banjaluka dobiti novi Urbanistički plan?

Sve se nadam da će nosilac ove jeseni biti izabran i da će se do kraja godine sklopiti ugovor da bi mogao početi da ga radi.

A koliko je potrebno vremena za njegovu izradu?

Oko godinu dana. Izrada ovog plana je dugotrajan proces koji ima nekoliko faza i u toku tog procesa biće organizovani konktakt susreti u kojima će se javnost informisati o rešenjima i planovima. Biće tu javni uvidi, vreme za žalbe, ispravke i slično. Procedura usvajanja je slična svakom drugom upravnom postupku.

U kojoj mjeri kao gradski arhitekta možete biti na presjeku struke, investitora i grada i koliko na takvom položaju možete uticati na važne odluke, imajući u vidu da je Vaša funkcija savjetodavna?

Položaj gradskog arhitekte jeste da bude na preseku svega toga, a moja funkcija je savetodavna. Postoje i drugi modeli, kao na primer u Ljubljani, gde je gradski arhitekta zamenik gradonačelnika. Oba modela imaju prednosti i mane, a ja smatram da je ova savetodavna uloga odgovarajuća. Gradski arhitekta ne može presecati stvari, ali može ukazivati na korisne stvari, na štetu koja može da se desi. Ta tačka preseka koju ste spomenuli mora se paziti i imati u vidu sve aspekte grada. Nekada građani misle da je gradski arhitekta tu samo da brani neki opšti javni interes. Da, on jeste tu zbog toga, ali mora biti svestan i da grad živi i raste od investicija. Grad sam od sebe ne može rasti, javni interes čini komfor života, on je neophodan i grad će umreti bez toga, ali neće živeti ni bez investicija. Zdrav novac mora ulaziti u svaki grad na ovom svetu i u tom balansu onda se on grana u različite slojeve.

U žiži javnosti je Nacrt regulacionog plana za uže područje Banjaluke. Vi ste na početku razgovora rekli da smatrate da je Nacrt dobar, ali postoje oni koji smatraju da Nacrt ima previše mana, da bespotrebno mijenja izgled Banjaluke, da se gube zelene površine, da ide u korist investitora. Mnoge žalbe koje smo mogli da čujemo na nedavno održanoj javnoj raspravi su upravo od građanstva i organizacija koje žele da sačuvaju neke dijelove Banjaluke onakve kakvi jesu. Možete li nam detaljnije prokomentarisati vaš stav o ovom Regulacionom planu?

Jedna od karakteristika Banjaluke su njene zelene površine koje su vidljive i prisutne u centru, ali i u razvoju drugih delova grada. Kritike o zelenilu bile su prisutne i na ranijim javnim raspravama. Ali kad pogledate ovaj plan, zelene površine su očuvane, a čak ih ima i više. Na prostoru između Pozorišta i Banskog dvora gde je sada park, postojala je namjera da se nešto izgradi, ali upravo je Gradska uprava insistirala da tu ostane park. Kad se uzmu razmere i kad se premere, tih zelenih površina ima i još ih ima dodanih. Što se tiče promene izgleda grada, to je normalno, svaki grad menja svoj izgled. Nijedan grad nije isti kakav je bio ranije. Naravno, postoje delovi grada za koje se odrede da će se sačuvati, a samo izuzetno bogata društva i bogati gradovi mogu da imaju široke prostore u kojima ništa neće raditi, jer usled svog materijalnog bogatstva to mogu raditi. Banjaluka je živ grad, to nije muzej i mora menjati izgled. Naravno, moramo paziti kako se taj izgled menja, a neki delovi će i zadržati svoj današnji izgled. Grad traži razvoj, raste i menja se. Sada je umetnost uvažiti tu promenu i da se ta promena ne desi naglo. Trebamo pogledati kako su Banjaluka i njen centar izgledali pre stotinu godina i koliko se grad od tada promenio. Zamislite kakvih je komentara bilo kada je sve to srušeno i počelo da se gradi ovo čemu se sad svi divimo. Grad se mora menjati da bi rastao. Banjaluka ima tradiciju moderne i savremene arhitekture. Nakon tragičnog zemljotresa koji je zadesio grad, delovi grada su se obnavljali. Trg Krajine, Boska, soliter na početku Gospodske postali su zaštitni znakovi grada, niko tu nije gradio ono što je bilo pre. Na kraju, kao stručnjak sa iskustvom, mogu reći da nikad ne možemo svi biti zadovoljni zato što jedni sa drugima moramo praviti kompromise.

Banjaluka sa ponosom ističe da je grad zelenila, ali danas imamo doslovno cijelo jedno naselje bez drveta, u njemu je tek skoro napravljeno jedno jedino dječije igralište i to na betonu. Riječ je o užem centralnom naselju, punom mladih prodica i djece. Koliko su ova naselja uopšte humana?

Kad konstatujemo da je sve u betonu, svakako možemo reći da je potrebno da bude više prirode i zelenila. Ako nema drveta, to nije dovoljno humano i ne predstavlja prostorni komfor koji je građanima potreban.

Imajući u vidu tu sliku, građani se plaše budućeg izgleda Banjaluke, da se nešto slično ne desi i u drugim dijelovima grada?

Ja mogu garantovati - a nisam jedini koji će učestvovati u praćenju realizacije tog Plana - da će on sigurno biti urađen kako treba. Urbanističi savjet koji sam spomenuo, to telo od 19 ljudi iz različitih aspekata života će pratiti izradu Plana. Plan će, što se nas tiče, sigurno biti zadovoljavajući. Onda dolazi drugi korak, a to je sprovođenje Plana koje treba država da kontroliše, a mi ćemo sa svoje strane učiniti sve što možemo da se sve uradi onako kako treba.


Bili smo na banjalučkom kultnom dječijem igralištu koje se zove Građiš, tu je krenuo jedan od prvih građanskih otpora prije sedam-osam godina, kada je Grad ovdje htio napraviti parking. Po prvoj namjeri Regulacionog plana, opet je bio planiran parking - a kao što ste mogli vidjeti, ovo područje sada i izgleda kao parking - ali je na posljednjoj javnoj raspravi ipak rečeno da će na tom području biti zelena površina. Imali smo i drugih građanskih inicijativa kao što su Park je naš, Borik, Nova varoš. Kakav je po vama odnos građanstva, građanskog aktivizma grada i arhitekture?

Građanski aktivizam je jedna od najzdravijih stvari koje se jednom društvu mogu desiti. Stav i mišljenje građana treba razvijati, ali treba imati u vidu percepciju građanskih interesa. Svaka građanska inicijativa ima svoj stav, svoju misiju, ali i svoja ograničenja. Treba pozdraviti građanske inicijative, ali ne treba u njih slepo verovati. Sve zavisi od slučaja do slučaja. Najčešće je to neki opšti interes, ali se ponekad može sukobiti sa interesima nekih drugih građana. Treba svaku inicijativu sagledati sa svih aspekata. Imamo i situacije sa privatnom svojinom, to je jedna posebna priča i o tome treba voditi računa. Ne možete ugroziti nečiju privatnu sredinu. Imamo čudne situacije za koje niko nije konkretno kriv. Građanski aktivizam je zdrava stvar u društvu, ali mora se razviti svest o tome da ne možete tražeći da vaš interes bude zaštićen, a ugroziti tuđi interes, pa makar on značio i tuđu privatnu imovinu.

Kako Vi kao gradski arhitekta gledate na tvrdnje aktivista i organizacija da je došlo do povreda procedura koje se tiču učešća javnosti prilikom usvajanja Regulacionog plana Centar? Građanima nisu dostavljeni odgovori na primjedbe u zakonom predviđenom roku, a pri tom nije prvi put da zbog nepoštovanja procedure aktivisti obaraju regulacione planove? To se desilo sa Regulacionim planom koji obuhvata zgradu radija Banjaluka, 2016. godine.

Procedura mora biti ispoštovana. Ako odgovori nisu bili dostavljeni, trebali su biti dostavljeni. Ako je nešto prekršeno, to nije trebalo biti prekršeno i trebala bi se snositi odgovornost. Verovatno postoji neko rešenje, neka žalba ili slično da se to reši. Procedure se moraju poštovati.

Razgovarala Maja Isović Dobrijević