Ona se zvala Milica Babić i bila je supruga njegovog prijatelja
Nenada Babića. Budući da je Andrić bio neženja, Milica je bila domaćica
na prijemima kod slavnog književnika. Bio je zaljubljen u nju, te se
stalno udaljavao od nje znajući da je njihova ljubav zabranjena.
Nakon gotovo 20 godina poznanstva, Nenad Babić je preminuo 1957., a
Andrić više nije znao kako sakriti svoju naklonost prema Milici. Godinu
dana kasnije njih dvoje su se vjenčali, a Andrić je otkrio da je
“Jelena, žena koje nema” zapravo Milica Babić, supruga njegovog
prijatelja.
Kada se 1961. godine pojavio na dodjeli Nobelove nagrade, pratila ga
je Milica. Nažalost, ljubav je trajala puno kraće od čekanja. Zbog
teškog oblika artritisa Milica je pila lijekove koji su joj oslabili
srce i preminula je 1968. godine.
Poznavatelji lika i djela Ive Andrića kažu da se nakon njezine smrti
predao i više nije imao volje za životom, a pokopali su ga uz nju sedam
godina nakon njezine smrti.