KAKO TO GRIJE SUNCE TUĐEG NEBA: Ovo su iskrene ispovijesti ljudi koji su otišli odavde

"U poslednjih par godina iz mog neposrednog okruženja ovaj grad, ovu zemlju napustilo je dosta ljudi koji mi naravno, nedostaju. Ovih dana sam sjedio sa nekoliko njih koji se spremaju da odu, i oni će mi takođe, nedostajati.Recite mi rođaci, vi koji ste otišli, kako to grije sunce tuđeg neba..."

BUKA / 10. Decembar 2016

Upravo ova pitanja postavio je gl. i odg. urednik portala BUKA Aleksandar Trifunović svojim prijateljima na Facebooku... Odgovori koji su stigli i koji pristižu svakog časa toliko su iskreni da smo odlučili da ih podijelimo sa našim čitaocima.

Evo kako grije sunce tuđeg neba....

Dusan Jakovljevic: Ljepota buraz. Malo koncert, malo izlozba, pa park sa djecom, provozas se vikendom do Holandije, Njemacke ili Francuske... stotine vrsta piva, pralina, ... a sve opusteno bez tjeskobe i tezine koja se osjeti kod nas. Belgija je zakon. A ovih dana je i suncano.... iako hladno. Slazem se sa Aidom, svi mladi trebaju otici, pa onda stariji... pa onda onaj zadnji ugasi svjetlo i zatvoriti kapiju...


Vedran Radić:  Ne grije nego žari: platom na vrijeme, odvojenim toplim obrokom, 5 hefti godisnjeg kad god želiš, redovnim uplaćivanjem doprinosa, te još pokojim kozmetičkim, ali stvarnim benefitom. Pa onda još: izostankom pametovanja, šupljiranja, nabijanja emocionalne krivnje (šuti, vidi kako je drugima), bilo kakvog straha da ćeš, ako si imalo o sebi i pri sebi duže od heftu bit bez posla. Ukratko, južno od Šentilja se ne vidim prije penzije.



Tamara Komljenović
:  U svega par rijeci cu da objasnim: ovdje radim kao dizajner za iOS - u Bl uopste ne postoji to radno mjesto uglavnom, većini je bilo bitno da imaju posao. Meni je bilo bitno da imam posao koji volim i pokazalo se da se i to moze. Stoga, sunce sija čak i u februaru


Rodney C. Trotter
Pa može li se čovjek igdje više osjećati kao tuđin, nego u BiH jebote?

Zašto, hiljadu mu bubnjeva, sve gledate kroz prizmu novca? Pa da čovjek ima milione u BiH, opet bi mu loše bilo. Nije problem novac. Problem su ljudi, primitivna sredina i još primitivniji običaji.

Nije meni toplo u Šverije zbog novčanika, nego što mogu gledati porniće kakve hoću ; ostvariti svoja radničko građanska prava kad hoću ; ići u školu koja će me vrednovati po znanju, a ne prezimenu ; ući u mesnicu bez bojazni da će me mesar zakinuti ; poslati dijete na trening da se svojim radom izbori za mjesto a ne poznanstvima ; ...

Lista je jebote pravo dugačka i nigdje nema novca u tome.

 

Tina Peric Tijelom smo ovde, a dusom u voljenom gradu... Kao baterije na punjenje... Ovo je samo pokusaj da se proba opisati...


Aleksandar Vlajsavljevic: 
Odlicnu si temu i polemiku pokrenuo. U zadnje vrijeme mi sve lici na egzodus sa ovih prostora, a ja ne znam zasto, iako sam vec jednom otisao pa se vratio, pa imam priliku da odem, odlucio ostati da pokusam i sebe i druge da uvjerim da je moguce ovdje zivjeti. Jeste, ljepse i bezbrinije vani, ali iz jednog jedinog razloga a svi koji su otisli su ga provukli kroz komentar. Tamo vani niko ne pametuje, radi se, stvara i zivi od toga. Zar je nama toliko tesko to napraviti ovdje il' se sjetimo da budemo takvi samo kad odemo? Znam, ovdje ima puno onih koji nam smetaju, dajte da ih se rijesimo vise u zivotu i da pokazemo da i ovi nasi prostori mogu da griju i da se i ovdje moze bezbrizno zivjeti...il' sam ja preoptimistican?


Асад Макаревић:
evo zasto volim Ameriku: na Balkanu si OSUDJEN da dijelis prostor sa papcima -- u Americi ih, fala bogu ima kao i svugdje drugo ali je sistem tako dizajniran da ih je lakse izbjeci svakodnevno

 

Mario Marusic: Izvrsno, cak i na sjeveru evrope. smile emoticon Jbga, i ja sam mislio da nigdje nije ljepse i toplije, nigdje milije sunce nego tu gdje sam se rodio, medjutim...

Borka Petrovic: Ja cu reci kako kad... Nekad grije, nekad ne. Mada nekada i kada ne grije zna da bude lijepo, kada recimo "Karl the Fog" prekrije divni San Francisco, opet je lijepo, a neke magle ovdje i vlaga u ovom Oregonu nekako mi stvaraju memlu i u srcu. Sunce Arizone, uvijek lijepo grije, i razveseli, da covjek ne moze ni biti tuzan. Medjutim, to sunce nekako imam osjecaj toliko grije da ljudima przi mozak, pa postaju lako nezahvalni. Philly je grad u kojem se takodje osjecam kao kod kuce, kao u jednoj od mojih mnogih kuca, i divno mu je nebo, zna da ugrije, ali ljudi bas i ne znaju. Nase nebo nije vise isto i nikad nece biti isto, tako da ja imam zal za prosloscu i nekim nebom sto je nekad bilo. Mene dugo to nebo nije grijalo, smrzla sam se toliko tako da mi je pustinja Arizone dosla kao neki balans i zagrijavanje za Kaliforniju i Oregon... Od kako sam se zagrijala, djavo mi neda mira, tako da jos malo se pripremam i za oprostaj od Oregona... A mozda je i razlog sto trazim neko bolje nebo, upravo to davno izgubljeno koje pokusavam da nadjem u svim nebima na drugoj strani svijeta. I sunce naseg, i sunce tudjeg neba uvijek ce jedne grijati dok druge nece. A nekad zavisi i od perspektive iz koje se gleda isto to nebo, kao na primjer na ovoj fotki koju sam uslikala prije par godina vozeci iz Phoenixa za San Francisco kroz Mojave desert...Ja sam ispred sebe vidjela samo put bez kraja i to divno plavo nebo, ali kad sam se okrenula, shvatila dam da ne vidi svako to nebo na isti nacin...

Горан Петковић Ja sam skroman i materijalna priča mi nije toliki problem. Jedini razlog zašto bih napustio, zbog nacionalističkog ludila i spremnosti ljudi da ginu za iluzije. Ne bih da budem dio toga. Ukešće u ratu poput onog devedesetih, intelektualno mi je uvredljivo. Osjećao bih se nagužen. To je stvar principa.



Sanjina Karic Husedzinovic: 
Kamen da nosis u dzepu godinu dana, pa ga izvadis, falice ti ta tezina.. ono sto mene ubija je sto sam u tudjoj zemlji, iako Svicarska, iako imam sve sto bi mnogi pozeljeli, osjeca se vjestacki.. nekako nedovrseno.. ali znam da imam veca ljudska prava u njej nego sto bih imala kod nas.. al' opet bila sam svoja na svom i bilo mi je lijepo, nekako pitomo.. kao majcino krilo.. ne znam kako da ti objasnim.. patim za svojim gradom, ali onakvim kakav je bio prije rata, kad su svi moji (familija i prijatelji) bili bezbrizni i slobodni.. sada toga vise nema.. i iako znam da je zabluda da ce nekad opet tako biti, ja i dalje patim i pokusavam svoj dio da pridonesem na bilo kakav nacin da se opet vrati, jer me ubi ta nepravda sto nam se SVIMA desila i uzela ono prirodno stanje zivljenja.. tesko je to opisati.. stranac i u svojoj otadzbini, ali i u zemlji u kojoj zivim.. izmedju vaznijeg i srcu milijeg.. e Aco, tesko je to tvoje pitanje i vjerujem da si ga mnogi cesto postave..

 

Nenad Knežević Kneža:  Zivio sam svuda od Svedske,Amerike i sada Australija, preplovio sam na brodu vecinu svijeta vidio zivot i dobar i los ali mogu reci samo jedno. "Sunce tudjeg neba nikad vas nece grijati kao ovo vase". Jeste bolji standard zivota i sve to ali ipak svi nasi ljudi pate za rodnom grudom gledaju nase kanale preko satelita itd. Problem nasih ljudu je da nemaju muda da nesto promjene da dignu glas nego svi samo pricaju kako im je tesko itd. A niko nista ne preduzima da nesto promjeni svi samo pametuju po kafanama. Sta hocu da kazem je da kvalitet drustvenog zivota ovdje u inostranstvu nikad nece biti kao kod nas to je jednostavno tako.Ako zelite da zivite u inostranstvu pripremite se za jedan monoton dosadan zivot i uzivanje u novom autu i kuci i uzivanje u placanju kredita i radu kao konj dok ne izgubite zdravlje. I onda kad dodjete na dvadeset dana odmora dole da zivite kao kralj i da vas rodbina gleda kao Boga i nekoga uspjesnoga covjeka.


Oliver Bosanac Vukadinović:  Iskreno Aco majstore....kao sto ovaj drugi Aco rece odlicno pitanje.....nemoze se to polemisati....sve je to sto neko kaze ovamo na zapadu, sjeveru kako ko i kako gdje zivi, super....ima sistem, i sve ide kao na filmskoj traci...ali jedno nema i nikad nece biti....nema duse....sve je ovo umjetno i kiselo, a opet u drugu ruku koliko god da uspijes u ovoj ili nekoj drugoj stra(njskoj) drzavi pored svog uspjeha i uvazavanja koje cemo da dozivimo od domacih, uvijek ces ti za njih da budes bas kao i kod nas samo zavisi u kom dijelu.....nji(h)ov....i da ne grije kao u Prijedoru, Banjaluci ili Sarajevu....ali iz jednoga i jedinoga razloga sam otisao iz toga grada Prijedora je zbog bezbriznosti moje djece.....ali taj grad mene nikad nije napustio....


Amela Magazin Agic:
Sa Santicem bih se 100% slozila prije '92... A sada... Ostajem ovdje, sunce moga neba me vise ne grije, grki su u mojoj zemlji zalogaji hljeba, gdje komsija komsiji vise prijatelj nije ... Nismo ispostovali Santicev stih " Ovdje vam svako bratsku ruku steze, u tudjem svijetu Za vas pelen cvjeta, Za ove krseve sve vas, sve vas veze, ime I jezik, bratstvo I krv sveta " Zato Sasa, Bosna ce uvijek biti u mom srcu, znam ko sam I odakle dolazim, ali zglajzali smo kod sviju, pa I kod Santica. I vjeruj da sunce tudjeg neba, tek onda kada shvatis I prihvatis da to sunce vise nije "tudje", nego tvoje I tvoje djece,grije isto onako kao I " tvoje" prije 92.


Aldin Bicic
:  Grije onako kako postavis stvari u svojoj glavi otisao sam vodjen zeljom da vidim ostatak svijeta ne da nadjem bosnu nedje drugo ....otisao sam tjeran fasizmom ... da ne budem vise saucesnik u tom ludilu;)....ta prica o pidzami i radnom odjelu je ista i na balkanu odavno ... mi samo imamo taj zaostatak sjecanja iz exyu jer je to zadnje pozitivno sto pamtimo ....s jednom bitnom razlikom ... na zapadu plata legne prvog u 10:00am jer je kompjuter isplati ... dakle mozes i kalendar i sat naviti po plati....a kod nas mozes samo pomnoziti sa 12 necije godine rada i znati koliko mu mjeseci nije uplacen doprinos, zdravstveno, penziono, topli obrok a ,mnogima i plata ...ja licnio nisam nostalgicar ni najmanje niti nesto patim ... kad pozleim familiju dodjem ... kad pozelim bosnu varticu se ... do tad svijet ceka neistrazen ....zapad jeste potonuo u potrosnju i materijalizam ... ali ako si pametan onda mozes da selektujes sta zelis u svom sivjetu ....ono bez ceg ne mogu to je ta mentalna doza nas al fb i forumi pruzaju dovoljno doza...dakle sunce u nevadi grije i u februaru a od marta aprila ce i da przi


Saud Vojnikovic
odgovorio je: Dragi Aco sunce mozda i sija isto kao i kod kuce,samo ima jedna bitna razlika,a ta se razlika sagleda u tome da ovamo vani veca vecina je potpuno zaboravila i kako sunce izgleda :) jer nemaju vremena da uzivaju u carima zivota.Posao i obaveze ih tjeraju da se fokusiraju samo na to tako da vecini zivot prodje upravo samo u obavezama bez da i osjete svu onu ljepotu zivljenja.Otud i odgovor zasto stranci TRCE na more glasses emoticon,iliti zimi na planine.Zivot im je sveden na mjesec dana "uzivanja" u carima prirode i odmora,a ostalih 11 mjeseci je "borba".Naravno da se mnogi nece sloziti sa ovim,ali FAKTI SU FAKTI.Kratko receno...IMAS SVE,A NEMAS NISTA.



Melodicno Saputanje:  Nema vece tuge i jada od covjeka koji je napustio svoju zemlju, nikada se osjecati nece kao u svojoj zemlji, no medjutim kada vidis da ti i ovo malo bijede od mladosti prolazi ni u sta, onda si primoran da se suocis sa tugom i jadom koja te ceka preko grane, aludiram na unutrasnja osjecanja, pricam ovo jer sam licno osjetio kako je to biti otudjen od svoje zemlje 10-ak hiljada kilometara...


Lidija Paradinovic
: Mi uskoro krećemo i sumnjam da ćemo imati problema sa napuštanjem napacene rodne grude. Dosta smo se sa rogatima natezali. Naravno ima ljudi koje bih volela da povedem. Jedino to. Ali dobar broj njih isto radi na prelasku.

Nevena Babić:  Mene je boravak pod suncem tudjeg neba naucio dvije stvari : Prva je da nam je stvarno lose (mada smo godinama naviknuli da zivimo s time i nekako to gotovo vise ni ne primjecujemo), a druga je da bi zaista moglo da nam bude lijepo jer imamo sve preduslove da budemo sretni, odlicne priridne resurse, pametne i vrijedne ljude i svakojake ljepote. Nevolja je sto je sve to u pogresnim rukama.

 

Sanja Paninčić-Džakić: Sunce češkog neba toplo grije svaku toplu, slavensku dušu.....al ono malo bh duše negdje, nekada, u onim posebnim raspoloženjima nedostaje


Aleksandar Vlajsavljevic:  Mislim da je mikrosvijet sustina svega, ako svako od nas napravi svoj i bude zadovoljan u njemu, moci cemo ih poceti spajati, a onda mozemo stvoriti epidemiju koja ce se siriti smile emoticon Svako od nas je sretan u svom mikrosvijetu, ti si stvorio Buku, neko dijete, neko pjesmu, neko firmu....A dobar tekst ocekujem uskoro, vidis li koliko dobrih, pametnih i sretnih ljudi okupljas oko sebe, moras nas cuvati u tom mega/mikro svijetu


Tarik Ljevo: Slazem se u potpunosti i u taj mikrosvijet ja ubrajam i grad u kojem zivim (Oslo). Jos uvijek imam neku zadrsku identifikacije s Norveskom, previse je tu nekog nacionalnog romantizma i gena i starih saga. Dok npr. Oslo dozivljavam 100 % kao svoj grad kojem se veselim nakon povratka, bilo iz Mostara ili neke druge destinacije. I to je buduci trend atraktivni gradovi ce biti motor razvoja atraktivnih drzava i privlacice ljude iz cijelog svijeta koji ce ucestvovati u razvoju istih. S druge strane u BiH imas trend nazivanja ulica i dizanja spomenika s ciljem da grad omrzne jednom dijelu populacije. Uzasno.



 

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.