Obradovala me je vijest da je Mustafa Busuladžić ostao bez svoje škole. Nećete vjerovati, ali čak sam pomislio da u Bosni i Hercegovini zaista postoje zdrave snage koje mogu pokrenuti stvari na bolje. Na žalost, samo na kratko...
Jer, nekako u isto vrijeme, redakcijske kolege otkrile su da Fondacija za pravnu pomoć pri “temeljnim boračkim organizacijama” nezakonito finansira presuđene ratne zločince. Kolega Avdo Avdić sve je pažljivo istražio, dva teksta smo objavili, sve tvrdnje su dokumentirane, dokazana je nezakonitost, navedena su imena zločinaca i opisana njihova nedjela, izračunato je koliko su novca dobili... Učinili smo sve da detaljno informišemo javnost, ali očekivane reakcije su izostale. Muk. Tišina.
Saznanje kako se našim novcem godinama obezbjeđuje ugodan život notornim zlikovcima, kolege novinari, analitičari, građani, radnici, seljaci, vlast, opozicione stranke, pravosuđe, policija, organizacije za zaštitu ljudskih prava, i slične nadležne institucije (ako sam neku zaboravio nek oprosti) doživjeli su kao meteorološku prognozu. Božje davanje. Nikoga nije potresla činjenica da smo obezbijedili džeparac čovjeku koji je iz hira ubio dva fratra na pragu njihovog samostana, poklonili stipendiju hladnokrvnom ubici zarobljenika, dali hiljade maraka mučiteljima civila u Bugojnu i Mostaru, nagradili ubice iz Trusine, Konjica…? Stotine hiljada maraka podijelili smo takvim psihopatama sa prostora čitave Federacije, iz svih kantona, i nikom ništa?
Okud tolika ravnodušnost?
Pokušaću improvizirati nekoliko mogućih odgovora nasumice izmaštanog Bosanca ili Hercegovca.
Zato što naši ne mogu biti zločinci, mi smo se branili...
(Ovu temu smo detaljno obradili u tekstu (http://zurnal.info/novost/20854/svaki-zlocin-je-visokomoralni-cin-kada-ga-vrsi-nasa-strana) povodom Konakovićeve odluke da pomogne optuženike za ratni zločin. Tada smo se poslužili Orwelovom tvrdnjom da “nacionalisti ne razlikuju dobro od zla i o događajima sude samo na osnovu toga ko ih je počinio”.)
Zato što ne vjerujemo u to, novinari lažu...
(Podaci navedeni u našim tekstovima postoje u arhivama zvaničnih institucija, štampani su u legalnim, svima dostupnim dokumentima, ovjereni pečatima i potpisani. Za one koji imaju preča posla od istraživanja nezakonitog utroška novca, moj prezimenjak Avdo je u ime svih nas i vas noći proveo u sabiranju, oduzimanju i analiziranju. Ko mu ne vjeruje neka sam proba. )
Zato što su zločinci žrtve montiranih političkih procesa...
(Svi ratni zločinci procesuirani su pred domaćim sudovima, nije tu bilo nikakve zavjere sa strane, ni lijeve, ni desne, niti iz Haga. Također, bilo je dovoljno živih svjedoka, dokaza, čega god hoćete...)
Zato što naše društvo trenutno ima većih problema, imamo gladne starce, bolesnu djecu...
(Zločincima su nezakonito podijeljene stotine hiljada maraka. Nije život ekspoze Fadila Novalića, svima je jasno da smo s tim novcem mogli pomoći velikom broju ljudi.)
Previše je ružnih vijesti, jednostavno smo suviše izmoreni za bilo kakvu reakciju…
(Takvi sigurno ne čitaju ovaj tekst pa je suvišno ispunjavati prostor između zagrada.)
Ne zanima me, gledam svoja posla…
(Sve dok okrijepljeni ratni zločinci ne pokucaju na vrata kada potroše džeparac.)
...
To su samo neki od mogućih odgovora, ogroman je raspon opravdanja koje može smisliti ovdašnji čovjek, ne mogu se svih sjetiti.
Ali, nije ni važno, jer najopasniji su oni koji ne smišljaju opravdanja. To su oni koji misle da ratni zločinci ništa loše nisu uradili, naprotiv, nego ih treba nagraditi za njihova zlodjela. Nije ih teško identificirati, to su oni koji su naredili, potpisali i odobrili ove isplate.
Takvih treba da se plašimo. Njima prija baš ovakva tišina. U njoj se množe, rastu i jačaju. Čekaju svoju priliku. Kada više nikome, nizašta neće morati odgovarati.
