Kada se pišu tekstovi o rok bendovima postalo je novinarsko nepisano pravilo da se u prvi plan uvijek stavljaju članovi koji su istureni, frontmeni, a to su uglavnom vokali, pa se dešava da ostali muzičari bivanju neopravdano skrenuti u stranu. Tu se u većini slučaja radi o pokretačkoj snazi bendova, vrsnim instrumentalistima i ljudima koji su svoj život posvetili muzici ali i bendovima sa kojima sarađuju. Jedan od njih svakako je i Kruno Domaćinović, bluz i rok gitarista legendarnog benda Majke, koji je 1996. godine kao devetnaestogodišnjak zasvirao rame uz rame sa starijim kolegama Baretom, Kilmisterom, Zokijem, i Čakom koji su i u to vrijeme važili za jako popularne.
On je kao dječak krenuo u vinkovačku muzičku muzičku školu, ali kako kaže brzo je zavolio bluz i klasika koju je tamo učio ubrzo je pala u drugi plan. U muzičkoj školi upoznao je profesora Nenad Bandu-Cenu koji mu je donosio kasete i ploče raznih bluz velikana od Muddy Watersa, preko John Mayall-ovih Bluesbreakersa do Jimi Hendrixa. Kruno je nedugo zatim odustao od klasike i počeo svirati blues sa frendom Ivanom Kuharićem koji je osim gitare izvrsno svirao i klavir.
U razgovoru za Buka magazin sjajni muzičar i skromni čovjek Kruno Domaćinović prisjetio se svojih početaka s bendom "Majke", koji je nesumljivo jedan od najboljih i najuticajnijih rok grupa s ovih prostora.
"Jako rano sam se sprijateljio sa Zoranom Čalićem, krenuli smo raditi bend dok sam još bio u gimnaziji. Negdje sredinom '95 mi je rekao da planira ponovo svirati s Baretom i pitao da li bi se htio priključiti. Te godine, čim sam maturirao, sjeo sam na vlak sa frendom, preselio u Zagreb i počeo svirati s „Majkama“. Za mene je to bilo ostvaranje sna. Imao sam 19 godina", rekao je Kruno.
On je ekipu iz benda upoznao puno prije nego što je uopšte mogao i sanjati da će sa njima ikada stati na stejdž.
"Kilmistera sam viđao gotovo svakodnevno, Zoki bi često putovao iz Zagreba u Vinkovce, preslušavali bi snimke s njihovih koncerata, svirali kod njega u sobi. U tom periodu sam upoznao i Gorana Dujmića s kojim sam provodio puno vremena svirajući u bendu „Nepopravljivi“ s kojim sam snimio i album koji je objavio Zdenko Franjić. Kad sam počeo svirati s „Majkama„ za mene je to bilo potpuno prirodno jer sam znao sve stvari i način na koji ih sviraju. Prema meni su se svi iz benda odnosili kao prema bratu. To je bio prekrasan period", kazao je muzičar prisjećajući se tih vremena.
Vođu Majki Gorana Bareta Kruno je upoznao početkom devedesetih preko Baretove pokojne supruge Mirjane.
"Negdje sredinom devedesetih Bare je imao svoj kafić pa smo kod njega često visili, slušali izvrsnu glazbu i povremeno svirali. On je volio sjesti za bubnjeve. Može se reći da su tada Majke bile bend koji je preživljavao uz rokenrol. Današnje Majke su nešto sasvim drugo prvenstveno zato što Bare želi pobjeći od svega što ga veže uz ime Majke iz samo njemu poznatih razloga", tvrdi gitarista. Nažalost on je konstatovao i da u bendu više nije situacija kao prije gdje su svi imali jednak tretman u bendu.
"U početku Bare je bio član benda, bili smo ravnopravni u svemu, imali zajednički cilj s Majkama i bio je gušt s njim svirati i surađivati. Danas je on jako težak", kaže Kruno.
On tvrdi da se grozi kad neko kaže da "živi rokenrol" jer nije tačno jasno što to uopšte na ovim prostorima znači. Kruno je mišljenja da postoji masa pozera i "rokera" koji "žive rokenrol" ali da je to njemu sve skupa "bljuzga". Za sebe kaže da nije "roker" i da ne "živi rokenrol", te da je jednostavno gitarista koji živi sa svojom ženom i dvoje prekrasne djece.
"Rokenrol je u zastoju od kraja šezdesetih, ali je još uvijek živ i dovoljno zdrav, samo ga treba redovito slušati. Problem je što su ljudi toliko zaglupljeni ogromnom količinom podataka, pretežno smećem kojim im pametni telefoni svakodnevno spaljuju mozak pa više ne stignu reagirati na ikakvu glazbu, dobru ili lošu. Za preslušavanje glazbe treba vremena a prosječnom klincu je vrhunac pažnje do trideset sekundi bilo čega, nakon toga se prebacuje na sljedeću stvar", tvrdi muzičar. Osim što svira s Majkama Kruno ima i svoje solo projekte.
"Oduvijek me zanimala slobodna forma sviranja u triju pa sam osnovao "Electric Mud" sa mladim glazbenicima, Lukom Preslom na bubnjevima i Tomislavom Majdakom na basu. Rad u tom triju otvorio mi je potpuno nove poglede na sviranje gitare i pomogao mi je da se odmaknem od tradicionalnih formi rok benda. U skorije vrijeme planiram ponovo pokrenuti taj bend i snimiti album, uživo u studiju", najavio je gitarista.
Domaćinović već nekoliko godina radi sa svojim drugarom u firmi „DryBell“ gdje zajedno osmišlja i proizvodimo gitarske efekte.
"Imamo dva vrlo uspješna, svjetski poznata efekta Vibe Machine i Unit67 koje koristi hrpa svjetskih gitarista. Početkom godine smo posjetili NAMM sajam u Kaliforniji što nam je dodatano pomoglo u promociji", rekao je muzičar.
