Medicinari u Bosni: ostati ili otići?

Sve više ljekara i medicinskog osoblja napušta BiH. Mnogi su zabrinuti jer „mladi odlaze, a stari ostaju“. Odlazak medicinara iz BiH i slučaj Davida Dragičevića su neke od tema kojim se bavi štampa na njemačkom jeziku.

BUKA portal / 11. Mart 2019

Foto: Ilustracija

 

„U BiH kruže glasine da bi početkom 2020. godine u Njemačkoj trebao stupiti na snagu zakon koji će olakšati zapošljavanje stručne radne snage. `To bi moglo imati dramatične posljedice za BiH`, kaže Mirza Ibrišimović, profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Ovako počinje tekst o odlasku medicinskog osoblja iz BiH koji je objavio austrijski list „Der Standard".

Autorke teksta Alicia Prager i Šejla Mehić navode da je „emigracija iz BiH godinama visoka i da svakodnevno raste". Također se navodi da je povećan broj zahtjeva za vizu koje dobija njemačka ambasada u Sarajevu. „2015. godine je podneseno 7.400 zahtjeva za vizu, dok se broj zahtjeva 2017. godine povećao na 17.000. To važi i za visokokvalifikovanu stručnu radnu snagu".

Austrijski list „Der Standard" navodi da se nedostatak ljekara polako osjeća u BiH. „Mnogi daju otkaze, a put do ljekara u ruralnim područjima postaje sve duži. Stanje je ozbiljno", nedavno je za sarajevsko „Oslobođenje" izjavio predsjednik Ljekarske komore FBiH Harun Drljević, prenosi „Der Standard". On je rekao da „emigracija ljekara nije ništa novo, ali da polako postaje epidemija. Najopasnije je to što zemlju napuštaju mladi koji su nosioci nade našeg zdravstvenog sistema".

„Među studentima medicine se o ovoj temi žestoko diskutuje", piše „Der Standard" i prenosi riječi Irfana Hodžića, studenta treće godine Medicinskog fakulteta koji kaže da mnogi u BiH misle da je u inostranstvu bolje i da žele otići. On dodaje da je to urezano u mentalitet, ali da ljudi jednostavno pretjeruju. Irfan kaže da želi ostati u zemlji i dodaje da je odgovornost njegove generacije da nešto promijeni.

Manje novca za ljekare

„Der Standard" navodi da su ljekari u BiH slabo plaćeni i da je početna plata ljekara na stažiranju u Njemačkoj 4.400, dok je u BiH taj isti posao plaćen 500 eura mjesečno. „Tome još treba dodati napetu političku situaciju kao i visok stepen korupcije", piše „Der Standard" i navodi da Medicinski fakultet u Sarajevu ima i razne projekte razmjene studenata. „Ohrabrujemo studente da sakupljaju iskustva u drugim zemljama, ali se ipak nadamo da će se mnogi od njih vratiti", kaže Ibrišimović.

Amar Balihodžić je prošle godine jedan semestar boravio u jednoj bolnici u Beču. Nakon studiranja prvo želi otići u inostranstvo: SAD, Njemačku ili Austriju, a kasnije se vratiti u BiH. On pozdravlja novi zakon o zapošljavanju stručne radne snage u Njemačkoj i kaže da će na osnovu tog zakona mnogi ostvariti svoje snove. „S druge strane, zakoni poput ovog će imati veoma negativne efekte za istočnoevropske zemlje", kategoričan je Balihodžić.

Međutim, dinamika koja se krije u pozadini je slična u cijelom svijetu: Dobro obrazovani mladi ljudi odlaze tamo gdje su bolje plaćeni i gdje imaju veće šanse za karijeru. Kada je riječ o BiH, ono što joj je zaista potrebno, kako kaže Balihodžić, jesu bolji uslovi rada. Mnogi se nadaju da će se političari u zemlji konačno probuditi", zaključuju Alicia Prager i Šejla Mehić u tekstu objavljenom u austrijskom listu „Der Standard".

Banjalučke ubice

U njemačkom izdanju francuskog lista „LE MONDE DIPLOMATIQUE" je objavljen tekst Seada Husića o Davoru Dragičeviću i borbi da se pronađu ubice njegovog sina Davida. Husić na početku teksta opisuje događaje koji su uslijedili nakon 18. marta 2018. godine kada je nestao David. On također podsjeća da je Davidovo beživotno tijelo pronađeno šest dana kasnije i da je policija na konferenciji za novinare poslije toga saopštila da je David pao u Vrbas, da se udavio i da je to bio nesretan slučaj.

„Međutim, Davidov otac Davor Dragičević u to ne vjeruje. Zatražio je drugu obdukciju i austrijski ljekari su ustanovili da u Davidovom tijelu nije bilo opojnih droga. Osim toga se ispostavilo da je David mučen i na kraju zadavljen", informiše Husić čitatelje LE MONDEA na njemačkom jeziku.

On dalje podsjeća na pokret „Pravda za Davida" i podršku više stotina hiljada ljudi koji skoro godinu dana traže da se konačno sazna prava istina o Davidovom ubistvu. „To je borba građana protiv korumpirane države. Borba Davora protiv Golijata", piše Husić i podsjeća da se ta borba odvija u Banjaluci, glavnom gradu bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. U tekstu se navodi da se Davor Dragičević borio u ratu za to da ne bude tlačen o drugih nacija. „Međutim, njegovi neprijatelji više nisu muslimani ili Hrvati, nego srpski političari koji, kako smatra, u potpunosti snose odgovornost za ubistvo njegovog sina. Dragičević je običan čovjek. Radi kao konobar u restoranu i gostujući u televizijskoj emisiji „Pressing" je rekao da je upravo služio tu kastu muškaraca".

„Najmoćniji među njima je Milorad Dodik koji skoro 20 godina drži potpunu vlastu u manjem bh. entitetu. Javna je tajna da je Dodik oko sebe izgradio visoko korumpirani sistem i da se okružio mnoštvom odanih ljudi. Svi su se u proteklim decenijama veoma obogatili. Opšte je poznato da je Dodikov sin Igor vlasnik IT kompanije „Prointer" sa sjedištem u Banjaluci i da redovno dobija poslove na državnim tenderima. Samo u protekla četiri mjeseca je dobio poslove u vrijednosti od 1,5 miliona eura. Dodikov porodični klan je također vlasnik kuća i stanova u cijeloj zemlji ali i Beogradu. Dodik se smatra beskrupuloznim. Protiv kritičara se bori svim sredstvima. Novinari koji izvještavaju o njemu i njegovim ljudima se moraju boriti za svoje zdravlje ali i život".

Davora Dragičevića te stvari nikada nisu zanimale. On je radio svoj posao i živio svoj život. Za razliku od Davora, njegov sin David je bio politički aktivan i javno je osuđivao stanje u njegovoj zemlji. On je npr. otišao na demonstracije pod nazivom „Pravda za Nikolu i Jovana". Nikola Đurović i Jovan Arbutina su također izgubili živote pod nerazjašnjenim okolnostima. I u ovom slučaju se sumnja da se vlasti kriju iza prekrivanja ova dva smrtna slučaja.

Sead Husić

u tekstu dalje prenosi riječi Slobodana Vaskovića, Dodikovog najoštrijeg kritičara, koji kaže da su „ljudi koji traže pravdu za žrtve, davno shvatili da moćnici u zemlji rade i mogu raditi šta hoće. Brutalnost koja se primjenjuje protiv Dodikovih kritičara nije od juče. Dragan Lukač, Ministar unutrašnjih poslova RS, bio je npr. pripadnik specijalnih policijskih jedinica u jugoslovenskim ratovima i odgovoran je za brojne zločine na području Banjaluke".

„Lukač danas brani interese RS i često govori da su protesti „Pravda za Davida" protiv srpskog naroda, da je riječ o aktivistima „Georgea Sorosa" kojim upravljaju bande iz Sarajeva  kako bi destabilizovali RS i na kraju je ukinuli.

„Priča o hrabrom Davoru Dragičeviću je dospjela i u svjetsku javnost. Često se može čuti da je Davidovo ubistvo ujedinilo ljude svih nacionalnosti i kako se Srbi, muslimani i Hrvati suprostavljaju protiv nacionalista na svim stranama. To je strana priče koja posebno privlači pažnju jer čitateljke i čitatelji, uprkos svemu, kada to čitaju, imaju lijep osjećaj", piše Sead Husić u listu LE MONDE DIPLOMATIQUE na njemačkom jeziku.

DW


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.