Naše pamćenje je kratkog vijeka: Kada se nasilje prema djetetu desi, napravi se velika halabuka i brzo se sve zaboravi

Nasilje utiče na sve aspekte života djece i mladih...

Maja Isović Dobrijević / 29. Januar 2019

Foto: Ilustracija

O nasilju prema djeci i maloljetnicima, problemu nasilja u našem društvu, preneciji i načinima suzbijanja ove pojave za portal BUKA razgovaramo sa Brankom Ivanović, izvršnom direktoricom IN fondacije iz Banjaluke.

Kada govorimo o djeci i maloljetnicima koliko je nasilje prisutno u našem društvu? O kojem nasilju se najčešće radi?

Nasilje je prisutno gotovo u svim sferama našeg društva zbog čitavog niza faktora. Nasilje ima različite oblike i pojavne forme, sa različitim posljedicama za različite uzraste djece i mladih, ali potpuno je vidljivo da je nasilje prisutno u našim životima, u našem društvu. Nasilje nad djecom varira ovisno o njihovoj dobi, razvojnom statusu i o tome da li, i u kojoj mjeri dijete ostvaruje interakciju sa vanjskim svijetom. Tako su manja djeca više izložena nasilju od članova njihove porodice i ukućana, a kako rastu i više vremena provode vani, tako se povećava i vjerovatnoća da će više biti izložena nasilju od strane ljudi koji ne pripadaju njihovom domu ili porodici.
Podaci IN fondacije do kojih smo došli kroz različita istraživanja koja smo proveli u proteklih nekoliko godina govore da, kada je riječ o vršnjačkom nasilju, gotovo 30% djece školskog uzrasta je bilo izloženo ovom obliku nasilja, bilo kao počinioci, žrtve ili posmatrači. Kod djece koja imaju iskustvo nasilja, najprisutnije je emocionalno nasilje, prisutno kod više od 60% ispitane djece kroz etiketiranje, ismijavanje, ogovaranje, izrugivanje, ucjenjivanje, zatim slijede fizičko nasilje i svjedočenje nasilju u okviru porodica. Naši nalazi idu u korak sa nalazima u drugim zemljama širom EU.

Pored toga rezultati našeg nedavnog istraživanja o nepovoljnim iskustvima u djetinjstvu kaže da jedna trećina osnovnoškolaca ima neko nepovoljno iskustvo, među kojima su najučestalija svjedočenje nasilju unutar svojih porodica, razvod roditelja, emocionalno i fizičko zanemarivanje i zlostavljanje. Strana istraživanja dalje upućuju da ta nepovoljna iskustva u djetinjstvu često kasnije u životu vode ka fizičkim i mentalnim bolestima koje imaju značajne negativne posljedice na kvalitet života tih osoba.
Dvije trećine mladih, uzrasta od 15–18 godina ima iskustva nasilja u partnerskim vezama, bilo da se to odnosi na kontrolu, manipulaciju ili čak fizičko nasilje. To jasno pokazuje da oni koji su trpili nasilje unutar svojih porodica bivaju izloženi nasilju dalje u životu jer se nasilje transgeneracijski prenosi.

Koji je najbolji način da se radi na prevenciji nasilja?

Na prevenciji je važno raditi što ranije, kroz podizanje svijesti o samom problemu, edukacije, praćenje pojavnosti i učestalosti različitih oblika nasilja, kroz razne preventivne programe, podršku roditeljima u ranoj fazi roditeljstva kada treba da nauče kako odgovoriti na potrebe djeteta, kako postavljati granice, ali i kako brinuti o sebi i upravljati svojim emocijama.

Prevencija, rano prepoznavanje i rana intervencija su ključne u radu sa djecom tokom njihovog odrastanja. Značajnu ulogu imaju stučnjaci koji rade sa djecom i koji treba da razumiju mehanizme, pojavne oblike i posljedice nasilja kako bi što ranije mogli prepoznati djecu i mlade u riziku, i pružiti im odgovarajuću podršku, što podrazumjeva kvalitetan i otvoren odnos sa važnim odraslim osobama koje su zainteresovane za djecu, kojima se djeca mogu obratiti, koje ih žele saslušati i pružiti im podršku.
Kada govorimo o prevenciji nasilja, tu važnu ulogu ima cijela zajednica kroz određenu opredijeljenost ka nultoj toleranciji na nasilje. Čini se da bez obzira na sva naša dosadašnja znanja, iskustva i posljedice sa kojima se kao društvo nosimo, problem prisutnosti nasilja još uvijek nismo prepoznali.

 

Koliko je samo društvo svjesno ove vrste nasilja?

Često mi se čini da je naše pamćenje kratkog vijeka i da vrlo često samo trenutno razmišljamo i djelujemo, posebno kada je riječ o nasilnim incidentima ili kriznim situacijama. Kada se nasilje desi, napravi se velika halabuka i brzo nakon toga sve se zaboravi. Naprosto nismo shvatili da svakodnevno, na nivou zajednice moramo razvijati i njegovati kulturu tolerancije i nenasilja, mijenjati stavove i uvjerenja i slati poruku da je nasilje neprihvatljivo. Zato mislim da još uvijek nismo dovoljno odgovorni i efikasni da tražimo dugoročna rješenja i tako preveniramo nasilje, ali i štedimo sredstva koja onda umjesto u intervencije, tretman, liječenje ili resocijalizaciju, možemo ulagati u razvoj društva.

Kako se boriti sa vršnjačkim nasiljem, jer je i to prisutna pojava?
Vršanjačko nasilje ima vrlo često svoje dublje korjene u porodici. Odgovornost dakle pripada porodici, a odmah nakon toga dolazi škola koja mora da ispunjava i svoju vaspitnu ulogu. Mi naprosto zaboravljamo da ukoliko dijete ima nepovoljna, traumatska iskustva, ukoliko se nosi sa izazovima kod kuće ili u svom najbližem okruženju, nosi težak teret i neće biti u prilici da ostvari svoj puni potencijal, da postigne dobre rezultate u školi čiji zadaci za takvu djecu postaju teški i prezahtjevni. A djeca koja imaju problem u školskim postignućima slabije su prihvaćena u svojim vrsnjačkim grupama, gube samopouzdanje i tako upadaju u začarani krug i postaju “problematična” djeca. A zapravo to nije njihova krivica, oni trebaju našu pomoć.

U Republici Srpskoj su u svim školama u primjeni  Pravilnici o postupanju u slučaju nasilja i taj dokument daje jasne smjernice u situaciji kada se nasilje desi, ali trebamo raditi na prepoznavanju  ponašanja koja bi mogla voditi nasilju i osposobljavati se da takvoj djeci, ali i njihovim porodicama pružimo adekvatnu stučnu pomoć i podršku.

Kako se nositi sa maltretiranjem na društvenim mrežama, jer se mnogi mladi posljednjih godina moraju nositi i sa tim?

U  virtuelnom svijetu nema direktnog kontakta sa drugom osobom, iz kojeg možemo učiti, kroz koji isčitavamo brojne informacije kroz govor tijela, emocije, mimiku, intonaciju i sl. Upravo stoga, zbog te zasjenjenosti, prostor društvenih mreža ponekad ohrabruje i one s manje samopouzdanja, ali i one zlonamjerne koji tako krijući se iza lažnih identiteta, “zaštićeni”, daju sebi pravo da ugrožavaju druge, budu nasilni, nepristojni, da vrijeđaju, etiketiraju, izmišljaju, omalovažavaju, maltretiraju, što može imati dalekosežne posljedice. Upotreba interneta je naizbježna,  jedino što možemo sa djecom i mladima raditi jeste da razvijamo njihovu pismenost kada se služe internetom, da ih učimo da o iskustvima koja stiču u virtuelnom svijetu razgovaraju, bilo sa roditeljima, nastavnicima ili nekim drugim odraslima, i naravno da ih podstičemo da razvijaju socijalne i emocionalne vještine, jer svijet interneta ima značajno manje dimenzija nego direktna komunikacija.

Na koji način emocionalno nasilje utiče na djecu, na njihov razvoj i kasniji život?

Prema našim, ali i brojnim drugim istraživanjima, emocionalno nasilje (ismijavanje, ruganje, vrijeđanje, psovke, grube kritike, neprimjerena poređenja, vikanje, zastrašivanje, kritikovanje, zabrane i drugo) je najzastupljenije i vrlo često je udruženo s drugim oblicima nasilja.

Djeca u svom odrastanju prolaze kroz brojne razvojne zadatke koje moraju savladati. Te osjetljive razvojne, formativne godine su presudne za njihov daljnji rast i razvoj. Kad djeca u tom ranom uzrastu dožive emocionalno nasilje često nisu u stanju da samostalno upravljaju takvim iskustvom, posebno ukoliko ono ima duži tok. Upravo stoga emocionalno nasilje ostavlja duboke tragove na emotivni, kognitivni, ponašajni i socijalni razvoj djeteta, ali sto tako i značajno utiče na sliku o sebi, samopouzdanje, samopoštovanje, nesigurnost, povučenost ili eksternalizovano ponašanje, manji kapacitet za uspostavljanje bliskosti s prijateljima, više konflikata i više negativnih emocija u poređenju s vršnjacima, povećan nivo anksioznosti, pesimizam, ali i depresivnost, pa čak i suicidalnost. Dakle, to su ozbiljne posljedice.

Na koji način kroz IN fondaciju radite na suzbijanju i prevenciji ovog problema?

IN fondacija se opredijelila da radi na prevenciji nasilja u životima djece, mladih i njihovih porodica. Razvili smo razvili čitav niz programskih intervencija koje bi trebale da vode ka nultoj toleranciji na nasilje. Pored toga, prenosimo modele dobre prakse iz evropskih zemalja u BiH, neke od naših intervencija koriste i naši partneri u radu sa djecom migrantima u EU, provodimo istraživanja koja su dostupna široj i stručnoj javnosti, pratimo učinke naših postignuća i intervencija. Konstantno provodimo edukacije, treninge, organizujemo konferencije s ciljem da širimo znanja i jačamo kapacitete svih onih koji rade sa djecom i mladima. Kroz različite programske intervencije, na godišnjem nivou, podržimo preko 10.000 djece i mladih, više od 4.000 roditelja, 1.500 profesionalaca, u 170 škola, u više od 1/3 zajednica širom BiH. Isto tako, radimo i na prikupljanju sredstva kako bi osigurali da inovativni modeli rada, naučena znanja i vještine budu u funkciji djece, mladih i njihovih porodica.

Recite nam nešto više o kampanji Gnijezdo ljubavi koju ste pokrenuli?

Gnijezdo ljubavi je kampanja za prikupljanje sredstava koju smo organizovali dvije godine za redom i koja je postala naša redovna aktivnost. U 2018. godini smo odlučili da kroz kampanju ponudimo nešto publici u BiH, pa smo u saradnji sa našim ambasadorima dobre volje Slađanom Zrnić i Tarikom Filipovićem organizovali dvije predstave. Predstava za djecu pod nazivom „Gnijezdo ljubavi“ je nastala kao autorski projekat IN fondacije i Slađane Zrnić po modelu forum teatra, bavi se temom prevencije vršnjačkog nasilja među djecom i izvedena je Banjoj Luci, Zenici, Brčkom i Tuzli. Druga predstava je bila predstava „Ćiro“ autora Tarika Filipovića koja je izvedena u Banjoj Luci. Prihod od prodanih ulaznica je bio usmjeren u kampanju.

Cilj kampanje je prikupljanje sredstava za programske aktivnosti IN fondacije, a ove godine prikupljena sredstva će biti usmjerena za otvaranje dva dnevna centra za djecu pod nazivom “Gnijezdo”, jedan u Karanovcu a drugi u Bronzanom Majdanu. Centri podržavaju djecu iz disfunkcionalnih porodica kojima kroz ranu intervenciju i različite aktivnosti želimo pomoći da, kroz igru, učenje, kreativne i slobodne aktivnosti i stručnu podršku, ojačaju svoju otpornost, da povrate vjeru u sebe i osjete da su sigurni i zaštićeni.

Kroz našu kampanju želimo pozvati pojedince i društveno odgovorne kompanije da nas aktivno podrže i tako doprinesu smanjenju nasilja u životima djece, mladih i njihovih porodica. Kroz partnerstvo sa preduzećima, pojedincima širom BiH, kao i sa BH dijasporom, možemo pomoći djeci u riziku i omogućiti im siguran rast i razvoj, i bezbrižno djetinjstvo.

Na koji način je moguće podržati vaš rad?

U cilju podrške našeg rada, prošle godine osnovali smo Klub prijatelja djece pod nazivom „Klubko”, koji okuplja pojedince i firme. Članstvo se bazira na uplati mjesečne/godišnje članarine, a do sada smo kroz naše aktivnosti filantropije prikupili gotovo 19.000 KM. Dakle, pozivamo sve one koji žele da se uključe i postanu članovi našeg Kluba da se registruju na našoj web stranici.

Svi zainteresovani nas mogu direktno finansijski podržati svojim uplatama donacija, ali mogu nam se pridružiti i u raznim aktivnostima koje organizujemo tokom godine. Više informacija možete pronaći na www.infondacija.org

 


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.