Obnovljena Derviš-hanumina medresa uskoro otvara vrata

Obnova Derviš-hanumine medrese u Gradišci, započeta u maju prošle godine, trenutno je u završnoj fazi. U aprilu bi ovaj nacionalni spomenik pod zaštitom države trebao biti i svečano otvoren u okviru manifestacije "Dani vakufa"...

Tatjana Čalić / 05. Januar 2017

Riječ je o izuzetno vrijednom spomeniku kulturnog nasljeđa kako zbog arhitekture, tako i zbog značaja koji je kroz vijekove imala među bosanskohercegovačkim medresama.

Obnovu i rekonstrukciju je finansira Generalna direkcija vakufa iz Turske, koja je osigurala sredstva u iznosu od 600.000 KM.

Kako je u razgovoru za naš portal ranije rekao glavni imam Medžlisa IZ Gradiška Zejnil ef. Latifović, građani su sa oduševljenjem pozdravili obnovu ovog nacionalnog spomenika, jer je godinama bio u jako lošem stanju i svi ga u širokom luku zaobilazili.

Medresa je izgrađena u pseudo-orijentalnom odnosno pseudomaurskom arhitektonskom stilu, koji se na području Balkana i Bosne i Hercegovine pojavio u 19. vijeka sa dolaskom austrougarske vladavine. Ovaj stil odlikuje karakteristikama helenističko-seldžučke i osmanske umjetnosti preuzetih sa područja mozarapske umjetnosti Španije i Magreba- Kaira. Upravo u ovom stilu  rađena je većina objekata što ih je u našoj zemlji ostavila austrougarska vlast.

Dvije graditeljke: Derviš-hanuma Smailagić i Aiša Džinić

Za gradnju ove građevine vežu se dva imena i to imena dvije žene. Jedna je Derviš-hanuma Smailagić, a druga , Aiša Džinić

Derviš-hanuma Smailagić, poznatija kao hanumica, pripadala je jednoj od najuglednijih i najimućnijih gradiških porodica. I prema arhivu Medžlisa islamske zajednice Gradiška, i kazivanju stanovnika ovog grada, ona je izgradila medresu.

Ipak, prije nekoliko godina, ovi podaci su dovedeni u pitanje.

Naime, do 1992. godine na zgradi medrese su bila dva kamena tariha, natpisa, na kojima su bili, kako se pretpostavlja, podaci o Derviš-hanumi i podaci o prvom graditelju medrese. Ti natpisi su uništeni, ali je jedan natpis sačuvan na slici. Sa turskog jezika ga je preveo dr. Ćazim ef. Hadžimejlić i uradio transkripciju na latinično pismo. Iz ovog natpisa se da zaključiti da je medresa podignuta 1748. godine, a kao graditelj je navedena druga osoba, Aiša Džinić.  Najvjerovatnije je riječ o supruzi pretposljednjeg gradiškog kapetana Ibrahim-bega Džinića.

Drugi natpis, čija ni jedna fotografija nije sačuvana, prema riječima Latifovića, vjerovatno je bio posvećen Derviš-hanumi Smailagić koja, nije bila graditelj, već obnovitelj medrese.

Administrativno sjedište i edukativni centar

Ova građevina je u vlasništvu Islamske zajednice, prvo kao medresa, a potom kao mekteb, islamska osnovna škola, bila sve do vremena komunističke Jugoslavije, kada im je oduzeta.

“ Medresa je za vrijeme Jugoslavije pripala bolnici, domu zdravlja i apotekama u Gradišci i koristila se za stanovanje. U toku rata su u njoj bile smještene iizbjeglice, da bi 2008. godine bila vraćena Islamskoj zajednici. Godinu kasnije, pristupili smo izradi projektne dokumentacije i potrazi za donatorim. Čekanje se isplatilo”, rekao nam je Latifović i dodao da će medresa nakon obnove služiti kao administrativno sjedište Medžlisa Islamske zajednice u Gradišci i kao edukativni centar. Plan je da se ovdje održavaju seminari, radionice, stručna usavršavanja, ali i da se otvori biblioteka i čitaonica.

Derviš-hanumina medresa sada (foto Anadolija)

 



 

I prije obnove (foto Buka)




 

 

 

 

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.