Centralna svečanost povodom Dana Vojske Republike Srpske i Dana Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka Oružanih snaga BiH održanog u nedjelju poslužila je kao dobar poligon za novo podgrijavanje političke situacije u BiH.
Ovaj put glavnu ulogu je odigrao Milorad Dodik predsjedavajući Predsjedništva BiH.
On je zatražio od komande navedenog puka da iduće godine na ovaj datum više od polovine prisutnih vojnika obuče uniforme Vojske RS jer je, kako je naveo, 12. maj njihov dan.
I onda je krenula lavina. Redale su se reakcije poput: opasne namjere, prešla se granica, igra sa vatrom, put u nova stradanja, novi rat...
Nakon toga uslijedila je reakcija Dodika na reakcije, a onda, logično, reakcije na Dodikovu reakciju. I na kraju dobijemo glavnu vijest koja postane važnija od svih važnih.
To je dobro uvidio novinar i politički analitičar Almir Terzić, koji smatra da BiH ima mnogo većih problema od izjava Milorada Dodika. Prema njegovim riječima, posljednje najave o vraćanju uniformi Vojske RS nisu ništa manje ili više opasne od onih koje slušamo od njega već godinama.
Zbog toga, on smatra da je vrijeme da mediji u BiH prestanu da budu samo plodno tlo koje će Dodik i ostali nacionalni političari koristiti kad im se prohtije.
"Konačno je vrijeme da se mediji u BiH posvete daleko značajnijim problemima koji se evidentiraju u ovoj zemlji nego svakodnevnim izjavama predsjednika SNSD-a i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Naime, ako pogledamo poruke koje je poslao Dodik na otvaranju EYOF-a, na Sarajevo biznis forumu i svakodnevne dnevno-političke izjave koje daje u nekim drugim kontekstima, mi govorimo o neka dva različita Dodika. Naravno, sve ovo on radi smišljeno. Njegove izjave su, što on vrlo dobro zna, plodno tlo za medije u BiH, pa imate situaciju da se to dovodi do apsurda. Ono što on kaže mediji prenose pet puta u toku dana, na tu izjavu reakcije, pa na to njegove reakcije i on svjesno na taj način zaokuplja pažnju medija u BiH", rekao je Terzić.
Kako navodi, Dodik sve ovo radi namjerno, a na to se kače drugi političari koji stalno i bespotrebno reaguju na sve što on kaže. I onda dolazimo do jednog začaranog kruga u kojem se kao glavna ličnost nameće upravo Milorad Dodik.
"A to apsolutno nije tačno, jer BiH ima mnogo većih problema od samog Dodika i do medija je da prepoznaju takve stvari i pokušaju javnosti ukazati na stvarne i suštinske probleme. Ovo što sad rade je bježanje od stvarnosti, odnosno bježanje od stvarnih problema i zaklanjenje iza nekih perifernih i nebitnih izjava koje se daju. Postajemo krajnje neozbiljni sami sa sobom i na medijima je, ne samo na političarima, da prepoznaju takve stvari i pokušaju svojim čitaocima davati nešto drugo", kaže Terzić i dodaje:
"Daleko važnije bi bilo govoriti o odlasku ljudi nego o ovim stvarima, koje imaju za cilj samo nacionalnu homogenizaciju suprostavljanjem jednih naspram drugih. I to rado prihvataju svi političari u BiH. A o čemu mi pričamo ako za godinu dana nećemo imati niti dobrog majstora, niti osoba koje su bitne za funkcionisanje države. Dosta je bilo skretanja pažnje od strane političara, kojima su mediji dali glavnu ulogu, a koju oni sa radošću prihvataju", rekao je Terzić za BUKU.
Politička analitičarka Tanja Topić navodi da je ovo samo nastavak izjava koje uvijek podižu tenzije u BiH. Ona ima osjećaj da političke elite sve ovo ciljano rade da bi nas držale sve pod nabojem.
Ipak, ona tvrdi da ova posljednja izjava možda ima neku veću težinu, jer se to u indirektnoj konačnici može svesti od zveckanje oružjem, što u principu, pod navodnim znacima, nije ništa novo.
"Političke elite ovdje dugo vremena nastoje da vode politiku verbalnog rata i zaoštravanja situacije, a vidimo da se u međuvremenu ljudi masovno sele odavde dok tonemo u neku vrstu beznađa. Meni je bio interesantan dio u Dodikovoj izjavi, a kojem se nije mnogo pažnje posvetilo. A to je teza koja se zastupa iz RS o vojnoj neutralnosti. Ako vi već težite i insistirate na modelu vojne neutralnosti, onda vam ne treba ni uniforma, ni vojska i onda bi se trebalo zapravo ići u potpuno drugom smjeru", kaže Topić.
"Te izjave se obično daju u trenutku da bi zagrijali atmosferu. Tu niko ne razmišlja o posljedicama i samo služe za dnevno-političko podgrijavanje", kaže Topić za BUKU i nastavlja da bi stvari u ovoj zemlji izgledale puno drugačije kada se i sami mediji ne bi hvatali poput lijepka na takve vrste izjava ili kada ne bi toliko medijskog prostora davali tim ljudima.
Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava navodi da što se tiče samih uniformi, Vojska Republike Srpske (Vojska Srpske Republike Bosne i Hercegovine) je bila regularna vojska građana i naroda Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a nakon toga i Republike Srpske, i korišćenje njenih uniformi nije nelegitimno, kao što to nije ni korišćenje uniformi Hrvatskog vijeća odbrane ili Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Međutim, problem je u tome što ovakve najave podižu nacionalne tenzije, ali u velikoj većini slučajeva tek nakon što na njih reaguju predstavnici koji dolaze iz drugih naroda.
On tvrdi da je to već stari oprobani recept za skretanje priče sa gorućih ekonomskih i opštedruštvenih tema i spinovanje javnosti.
„Bošnjački političari najave ukidanje imena Republike Srpske, a srpski političari se tome usprotive i homogenizuju nacionalna osjećanja Srba u Srpskoj. Srpski političari najave nošenje uniformi VRS na proslavama, a bošnjački političari se tome usprotive i homogenizuju nacionalna osjećanja Bošnjaka u Federaciji. Bošnjački političari pozivaju na ulazak u NATO, a srpski se tome usprotive... I tako ta prepucavanja traju tokom čitavih mandata izabranih predstavnika naroda, dok se o životnim i ekonomskim problemima veoma malo priča“, kaže Lučka za BUKU.
On navodi da mir u BiH nije narušen ovom izjavom, kao što nije narušen ni mnogim izjavama prije nje.
Ovo je, kako kaže, samo nastavak obrasca koji je postavljen odavno. Vodeće političke figure se vode parolom „ruka ruku mije“, i može se pretpostaviti da su možda neke od izjava ili radnji čak i unaprijed dogovorene da bi se druga strana očitovala o njima.
„Nacionalna pitanja u BiH nisu potpuno riješena već dugo vremena i ne mogu se riješiti preko noći, a pogotovo se ne mogu riješiti prepucavanjima preko izjava, proglasa i medija. Politička kultura u višenacionalnim državama kakva je BiH se svodi na to da su partije, pored svojih naizgled političkih ciljeva koji proklamuju boljitak naroda i napredak, u stvari samo predstavnici interesa većinskog naroda koji ih podržava. Tako stranke kao što su SDA, SBB ili SDP Bošnjaci većinski podržavaju jer se „bore“ za interese Bošnjaka, stranke kao što su SNSD, SDS ili PDP podržavaju većinski Srbi jer se „bore“ za njihove interese, a Hrvati većinski podržavaju HDZ ili HSP zato što se „bore“ za hrvatske interese. Vodećim strankama u BiH koje su tako formulisane i određene odlično dođe dizanje nacionalnih tenzija, jer se onda one druge stranke mogu predstaviti kao branioci interesa svojih naroda, dok brane svoje pozicije od napada prvih. I tako se vrzino kolo samo nastavlja, dok sve ostalo oko njih propada“, rekao je Lučka.
Zanimljivo je da funkcionisanje same vlasti u BiH nikoga od vodećih političkih figura i ne zanima previše, pri čemu konsenzus i dogovor za sprovođenje reformi u mnogim oblastima skoro da uopšte ne postoji, što koči bilo kakav napredak.
A u prvom planu su, kao i sada, uvijek nacionalne razmirice i priče u kojima se "štite nacionalni interesi", dok je ekonomski napredak i bolji život građana u drugom planu.
Lučka navodi da se prepucavanja na najvišim nivoima uglavnom vode oko nacionalnih razmirica ili nekih trivijalnih stvari, dok se sigurnost građana, njihov boljitak i ekonomski rast stavljaju sa strane.
A takav je i ovaj posljednji slučaj.
„Političke elite sve više postaju odnarođene elite, a građani, odnosno narod, samo glasačka mašinerija, koja osim glasa koji daje na izborima, ima veoma malo ili nimalo uticaja na razvoj društva. Ekonomska stabilnost države je upitna, a nestabilnost i troma administracija ne daju priliku domaćim i stranim preduzetnicima da pokrenu veće projekte u BiH. O tim temama se malo priča na visokom nivou, jer ih političari na vrhu i ne mogu riješiti, te zato i svode priču na to šta je hrvatski, srpski ili bošnjački nacionalni interes“, kaže on.
U isto vrijeme, građani su samo nijemi posmatrači cjelokupnog procesa i zbog toga naš sagovornik i ne vidi nikakav građanski i demokratski kapital kod naroda koji bi ovakvu konstelaciju odnosa u skorije vrijeme mogao da poremeti.
„Nacionalno osjećanje je preovlađujuće i osnovno kod većine stanovnika BiH, a političari to osjećanje samo hrane svojim igrarijama. Kada narod već nema hljeba da jede, onda je bolje da se hrani takvim stvarima. Teško da ćemo u BiH dočekati da se politički vrh posvađa oko toga da se npr. ukinu dažbine na opremu za bebe, ili da se prosječne plate dignu na 1200 KM, ili da se donesu i sprovedu mjere za ostanak mladih u BiH. A to su stvari koje su krucijane za bolji život građana i opstanak svih naroda u BiH“, rekao je Lučka za BUKU i dodao:
„Nacionalni interesi su bitni, pogotovo u višenacionalnim državama kakva je BiH, ali zbog njih ne bi trebalo da trpe kvalitet života, standard ili ekonomska stabilnost. U ovom trenutku u BiH se ti interesi koriste da bi uvijek bili u pravom planu, dok se sve ostalo stavlja u drugi ili treći plan. U budućnosti očekujem još prepucavanja i dobijanja političkih poena oko sličnih tema na liniji najviših predstavnika vlasti u BiH, dalji odliv kadra iz svih oblasti u druge države i kontinuitet ekonomskog odumiranja zemlje“, zaključio je Lučka.
