Na poziv Američkog kutka u Zenici, učestvovao sam u razgovoru zeničkih novinara i američkih diplomata o medijima u BiH i Sjedinjenim Državama. Krizu kroz koju prolaze mediji u SAD-u opisao je na svom primjeru i primjeru novina za koje je radio James Hagengruber, zamjenik atašea za kulturu SAD-a u Sarajevu. Hagengruber je bio nagrađivani novinar Christian Science Monitora, novine koja je osvojila najmanje sedam Pulicerovih nagrada i brojne druge nagrade za izvještavanje iz inostranstva. CSM je prestao da objavljuje štampano izdanje i prešao na uglavnom digitalno, uz sedmičnu publikaciju. Hagenburger je zeničkim kolegama rekao da je od pet njegovih prijatelja koji su bili novinari samo još jedan ostao u ovoj profesiji.
Njegova životna priča o otpuštanjima novinara, radi tehnoloških i tržišnih promjena u Sjedinjenim Državama, počinje sa preživljavanjem deset rundi otpuštanja u novinama u Montani i Washingtonu, da bi konačno bio otpušten u oktobru 2007. U međuvremenu je počeo da radi za CSM, ali i prošao početne testove za diplomatsku službu u State Departmentu. Radio je za Monitor već godinu kada je dobio poziv za diplomatsku službu, u kojoj mu novinarske vještine sada koriste za nove oblike javne diplomatije koje razvija State Department. Danas je drugi petak u januaru u kojem direktno možete postaviti pitanje glasnogovorniku State Departmenta, koristeći jednu jednostavnu oznaku (hashtag #AskState) za poruku na Twitteru, u okviru mjeseca "državništva u 21. stoljeću". O vladinoj upotrebi društvenih mreža za informisanje u Zenici je novinarima govorio Philip Beekman, pres-ataše američke ambasade.
Gdje su naše vlasti i naši mediji pred takvim promjenama? Tehnološki i tržišni trendovi u medijskoj industriji su istovjetni u Sjedinjenim Državama, kao i u BiH. Samo u svom radnom vijeku preživio sam sve tehnološke promjene od teleprintera, na kojem smo pisali bušenjem traka a potom tekst emitovali na daljinu preko zapisa na trakama, preko telefaksa, od stenografa do upotrebe smartphona, kao što je BlackBerry. Ako sam nekad nosio fotografije mašinovođi na brzi poslovni voz kako bi stigle u redakciju na vrijeme da budu odštampane za sutrašnje izdanje, danas koristim uređaje koji mi omogućuju pravljenje bilo kojeg oblika audio ili vizuelnog zapisa, teksta i bilo kojeg poznatog oblika komunikacije sa bilo koje livade na kojoj ima 3G signal mobilne telefonije. Umjesto nekada jedine papirnate arhive, danas sve više koristim digitalne arhive. Umjesto izlaska do kioska radi kupovine novina, ljudi u svijetu sve češće odlaze za računar.
Sve ove promjene iz SAD-a su već stigle kod nas, samo što je, prije svega, razlika u veličini tržišta. Naše tržište manje od 4 miliona ljudi je malo samo po sebi, a potom je podijeljeno nacionalnim, ideološkim, vjerskim, političkim, jezičkim, stranačkim i brojnim drugim linijama razdvajanja. "Vaš ključni problem je veličina tržišta na kojem objavljujete", rekao mi je krajem devedesetih godina jedan američki diplomat. Tako sam počeo da tragam za pričama koje me vode na veća tržišta, što me je često vodilo u sukobe na domaćem terenu. "Uvijek je teško pisati kada je riječ o nacionalnim interesima tvoje zemlje", podučavao me krajem rata u BiH dopisnik jednog od vodećih američkih nedjeljnika.
Dok se u svijetu medija 21. stoljeća odvijaju tektonske tehnološke i tržišne promjene, mi se u svojoj izolaciji unutar BiH vraćamo "partijskom novinarstvu". To je oblik novinarstva za koji sam pogrešno vjerovao da neće preživjeti pad Berlinskog zida. To je oblik novinarstva koji novinara pretvara u neku vrstu aktiviste u interesu jednog, određenog centra političke i društvene moći, vlasti ili ideologije. Za taj oblik novinarstva je važniji politički korektan stav, nego informativnost. Urednicima u takvom novinarstvu ne trebaju informacije o tome šta se desilo, nego pravilno tumačenje onoga što se desilo. Oni ne traže od novinara informacije, nego stavove. To su novinari i urednici koji i dalje izvještavaju da je "Zemlja ravna ploča", iako je ravna samo do horizonta do kojeg dopire njihov pogled.
Prvi put sam čuo takvu interpretaciju novinarskog rada na promociji knjige "Flat Earth News" Nicka Davisa, jednog od najboljih britanskih novinara, na jednoj konferenciji norveške Fondacije za istraživačko novinarstvo Skup u Tonsbergu 2009. godine. Dok ova knjiga problematizira nespremnost novinara i urednika da problematiziraju ili istraže istine koje objavljuju, pa su spremni čak i da objave kako je Zemlja ravna ploča, kod nas je drugačiji problem. Razvoj PR industrije u BiH još nije dostigao takav uticaj da novine postaju samo sredstvo njihovog oglašavanja. I dalje imamo i novine i novinare koji žele da se bave svojim poslom, otvarajući pitanja i teme od javnog interesa. Ali, taj prostor se sve više smanjuje. Umjesto legitimiranja različitosti pogleda i interesa u jednom složenom društvu kakvo je naše, od novinara se očekuje da propagandistički zastupa ispravne političke, partijske i nacionalne stavove u sukobu sa onima drugima. Takvo partijsko novinarstvo u BiH dodatno otežava opstanak i profesije i novinsko-izdavačke industrije u BiH, ograničavajući slobodu izražavanja, što će imati teške posljedice po budućnost našeg društva.
Tekst preuzet iz Oslobođenja
