<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

PEĐA BAJOVIĆ: Prema onima koji ne izlaze na glasanje osjećam prezir

Stand-up komičar

To što se zove krizom je trenutni društveno-politički fenomen. Činjenica je da ljudi dolaze, a suštinski je manje važno je li ih neko proustio ili je to spontano!

10. novembar 2018, 12:00

To što se zove krizom je trenutni društveno-politički fenomen. Činjenica je da ljudi dolaze, a suštinski je manje važno je li ih neko proustio ili je to spontano! Neki od tih ljudi su zaista očajnici kojima je tamo odakle dolaze uništeno sve, a neki, uglavnom mlađi muškarci, su oni koji koriste tu priliku da se domognu Zapada. I jedni i drugi žele bolji život. Naša ljudska obaveza je da im u tome barem ne smetamo.

Peđa Bajović profesionalno se bavi stand-up komedijom petnaestak godina i za to vrijeme je stekao primat vodećeg komičara te vrste u regionu. Rođen u Crnoj Gori, dio mladosti proveo u Banja Luci, sa stalnim je boravkom u Zagrebu, a za sebe kaže da je kulturno i sociološki Jugosloven. Nastupao je u preko dvadeset država i stekao brojne fanove. Njegovi stand up nastupi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, a to su prepoznali i mediji, pa je često viđen gost u popularnim tv emisijama. U razgovoru za Buka magazin s Peđom smo pričali o komediji, ali i nekim težnijim temama.

Stand-up komedijom se baviš već duže vrijeme i to onom angažovanom. Na nastupima "nakačiš" nekada i moćnike, to jest političare. Imaš li nekada probleme zbog toga?

 

Zasad ne, barem ne da ja znam. Vrlo je moguće da sam nekad i popušio neki angažman, jer je tako bilo preporučeno "odozgo", ali nemam konkretne informacije o tome. Mislim da nas komičare i satiričare takvi ne nalaze kao prijetnju, već im čak više dobro dođemo kao nekakav dokaz o slobodi izražavanja. Njima su donekle veći problem novinari, ono malo pravih koji su preostali.

 

Vremenom se stand up scena ex-Yu povezala i komičari iz bivše Juge nastupaju zajedno u cijelom regionu. Pojavi li se nekad Jugonostalgija u tebi?
 

Ja i kulturološki i praktično jesam Jugosloven. Za mene ta nekadašnja tvorevina ni u praktičnom smislu nije prestala da postoji. Da, u praktičnom smislu moram da pokazujem dokumente na granici i u glavi da prebacujem valute iz jedne u drugu, ali su moj posao i moja društvena mreža post-jugoslovenski. Nostalgije je više za vremenima kada je bilo manje primitivizma i legitimacije nasilja, a i to da sam tada bio mlađi mužjak!


Šta to povezuje publiku ovog prostora? Imali neka tema na koju se svi podjednako "pale"?
 

Publika koja dolazi na stand-up komediju je svuda ista. Oni koji žele da vide kvalitetnu provokaciju, od one šta se događa na toaletu u kući, preko onoga što vidimo u medijima, pa sve do stvari koje dolaze iz kabineta predsjednika. Sve je to sranje, koje mi komičari serviramo na svoj način. I ljudi se smiju.


Da li ti je milija tema o muško-ženskim odnosima ili one socijalno-političke prirode?
 

Ova druga mi je draža, ova prva mi je bliža. I meni i publici. Ponekad sam kao jedan od dvojice mahalskih mudraca koji pričaju o Ibri Dirki: "Raja traže veselo! Ko će slušat tuđu muku?"


Postaviću ti par pitanja vezano za sadašnje stanje u regionu. Svjedoci smo odlaska ljudi i porodica s ovih prostora. Kakve će biti posljedice svega toga i da li ima išta pozitivno u svemu tome, barem za ljude koji odlaze u socijalno uređenije zemlje?

 

Ljudi odlaze ne samo u potrazi za poslom i novcem, već i bježe od nepravde. Neki su sve ove godine radili da nam bude bolje, neki su samo čekali da nam bude bolje, niko to još nije dočekao.  Vidiš da vlada zakon sile, one fizičke i one psihičke. Sve je manje obzira prema drugom i još manje povjerenja u državu koja će te zaštiti od jačeg! Možda na kraju tu ostanu samo penzioneri, članstvo vladajuće partije i Crkva.

 

Migrantska kriza. Treba li puštati izbjeglice u Evropu, ko je proizveo tu krizu i da li ima rješenja za nju?
 

Da, treba ih pustiti. To što se zove krizom je trenutni društveno-politički fenomen. Činjenica je da ljudi dolaze, a suštinski je manje važno je li ih neko proustio ili je to spontano! Neki od tih ljudi su zaista očajnici kojima je tamo odakle dolaze uništeno sve, a neki, uglavnom mlađi muškarci, su oni koji koriste tu priliku da se domognu Zapada. I jedni i drugi žele bolji život. Naša ljudska obaveza je da im u tome barem ne smetamo. Svi pljuju po Zapadu koji je svojim kolonijalizmom i geo-plolitičkim interesima sjebao Bliski Istok i Afriku, ali niko da spomene činjenicu da se čak od Jugoslavije na ovamo mi hvalimo izvozom našeg vrhunskog oružja! E, pa ne služi to što smo im tamo prodali ili preprodali samo za gledanje. Vrijeme je da se i mi tu suočimo s posljedicama svojih djela.

 

Da li misliš da političari regiona zajedno rade na panici i stvaranju organizovanog haosa u Balkanskim banana državama?
 

Nikome od njih nije u interesu sređeno društvo i pravna država.


Koji ili koja ti je najseksi političar/ka u regionu, a koji najsimpatičniji?
 

Kažu da je moć sexy. Iskreno, mene to nešto ne pali. Međutim, kako su moje političke opcije vazda u manjini, nije ni čudo!


Kakvo je tvoje mišljenje o izborima u BiH. Misliš li da je narod prevaren?
 

Narod je imao priliku da bira. Izabrali su. Više puta. Neke prevare je sigurno bilo, ali ne toliko da bi suštinski promjenilo konačne rezultate. Ne osjećam nikakvo sažaljenje prema "običnom čovjeku", a prema onima koji ne izlaze na glasanje osjećam prezir.

 

Pratiš li proteste u Banjaluci i tvoje mišljenje o njima?
 

Pravda za Davida. Tačka.
 

Misliš li da smijeh liječi i ako liječi da li ima šanse da ovaj narod ikad bude izliječen od raznoraznih kriza u kojima se decenijama nalazi?

Nema dobre komedije bez jake frustracije. Imao je ovaj narod i jače krize, pa se i dalje smiju. Dok se smijemo sebi i dobro je. Ako to počne samo prema drugima biće problem.