Pogled na Zemlju iz svemira: Ne vidimo granice, rase, nacije, etnicitete, svi smo isti tim

Nagin Koks iz Svemirske agencije NASA na predavanju u Banjaluci je rekla da ljudi često pronalaze načine kako da se razdvajaju po rasi, vjeri, naciji, a kad iz svemira vidimo našu “plavu planetu” ne vidimo nikakve granice, ne vidimo nacije i rase.

Maja Isović / 15. April 2016

“Nemojte ići onim putem kojim vas vodi staza, idite onim putem gdje nema staze i ostavite svoj trag.”
Ralph Waldo Emerson

Predavanje pod nazivom „Putovanje na Mars: Usudi se da radiš moćne stvari“ koje je vodila Nagin Koks, inžinjerka NASA-e održano je sinoć u prepunom Muzeju savremene umjetnosti RS u Banjaluci.

Nagin Koks (Nagin Cox) iz Svemirske agencije NASA je i istaknuti član operativnog tima za međuplanetarno istraživanje.

U okviru predavanja Nagin Koks predstavila je najveći uspjeh njenog inžinjerskog tima, a riječ je o uspješnom lansiranju i prizemljenju The Mars Curiosity Rover 2012. godine na planetu Mars, koje NASA smatra kao jedno od najuspješnih međuplanetarnih napora da se istraži Crveni planet.

 

Foto: MSU RS

 

Nagin Koks je diplomirala operaciona istraživanja i industrijski inžinjering na Kornel univerzitetu. Radila je kao oficir u US Air Forc-u, a od 1993. godine priključuje se Jet Propulsion Laboratory -NASA- i radi kao sistem inžinjer i menadžer na više međuplanetarnih robotskih misija, uključujući Jupiter i Mars, kao i misiju Kepler koja podrazumijeva traženje planeta nalik Zemlji u zvjezdanom sistemu.

Nagin Koks rekla je da je rođena u Indiji, ali da je odrasla u SAD-u i da je od tinejdžerskih dana maštala da radi u NASA-i. Svoj rad i obrazovanje usmjeravala je ka tom cilju, a danas u NASA-i, između ostalog, radi na misiji rovera Curiosity.

 

Foto: BUKA

 

“Kad se spomene svemirski program ljudi prvo pomisle na astronaute i letove u svemir što se veže za misije APOLO. Slanje ljudi na Mjesec desilo je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, a naredni korak bio je da se u svemir ide češće, pa je sve bilo fokusirano na pravljenje svemirskog šatla koji se koristio u osamdesetim godinama. To je vodilo istraživanju života van planete Zemlje, napravljena je međunarodna svemirska stanica u kojoj se smjenjuju astronauti iz cijelog svijeta”, rekla je Nagin Koks.

Ona je istakla da je cilj NASA-e i drugih svemisrkih agencija da naučimo nešto više o životu van planete Zemlje, da tragamo za životom u svemiru i da naučimo nešto više o našoj planeti.

“Danas smo usmjereni na robotske misije koje obilaze Sunčev sistem. Prije nego što pošaljemo ljude na druge planete želimo da te planete ispitamo robotskim misijama. Do sada smo posjetili sve planete u našem Sunčevom sistremu, uključujući Pluton, koji je nedavno izgubio status planete. Uvijek smo se pitali kakav je taj “Crveni planet” koji se nalazi pored nas. Svake dvije godine Zemlja i Mars se nalaze u najmanjoj udaljenosti i to je vrijeme u kojem možemo razmišljati o slanju misije na Mars”, objasnila je Koks.

Ističe da se Mars istražuje od 60-tih godina 20. vijeka, a na početku su u istraživanje bile uključene samo dvije zemlje, SAD i Sovjetski Savez, dok su danas u ovo istraživanje uključene mnoge države. Za sada je samo misija NASA-e uspjela da se uspješno spusti na “Crveni planet”.

 

Foto: MSU RS

 

“Prilikom međuplanetarnih istraživanja uvijek nastojimo saznati da li je na drugim planetama postojao život, a prvi uslov za to nam je traženje vode. Da bismo to saznali moramo biti prisutni na terenu i istraživati okolinu, a to sad činimo roverima. Slanje rovera na Mars, u okviru misije Curiosity, desilo se 26. novembra 2011. godine , a slijetanje je obavljeno 5. avgusta 2012. godine, tako da vam treba od 7 do 9 mjeseci da dođete do Marsa, ako planirate da putujete na ovu planet”, šaljivo je primjetila Nagin Koks.

Ona je objasnila da je NASA smislila inovativan način slijetanja na Mars i od 2012. godine svakodnevno uspješno istražuju “Crveni planet”. Kaže da se nakon slijetanja rovera cijelom timu na Zemlji činilo da su na Marsu, da očima rovera gledaju susjednu planetu.

“Na Marsu smo tri godine i saznali smo da je Mars nekad imao uslove za postojanje života. Ukoliko se vratimo nekih 3 mijarde godina u prošlost na Marsu bismo mogli vidjeti nabujalu rijeku, a voda iz te rijeke je bila pitka. Sad želimo da saznamo gdje je ta voda otišla i pokušavamo da nađemo hemijske tragove o postojanju života. Učeći o Marsu mi učimo o našoj planeti. NASA i druge svemirske agencije nadaju se da će do 2040. godine poslati ljudsku, međunarodnu, misiju na Mars, a neka od dječice koja su prisutna na ovom predavanju u pravom su dobu da bi mogli biti članovi ove posade”, rekla je na predavanju Nagin.

 

Foto: BUKA

 

Ističe da se u međuvremenu radi na kreiranju i stvaranju tehnologije da se ta misija može ostvariti, da se nađe način za skladištenje hrane, za spremanje kiseonika, smještanje na Marsu.

Na kraju predavanja Nagin Koks je rekla da ljudi često pronalaze načine kako da se razdvajaju po rasi, vjeri, naciji, a kad iz svemira vidimo našu “plavu planetu” ne vidimo nikakve granice, ne vidimo nacije i rase.

“Imala sam sreću da sam se cijeli život bavila onim što volim, što sam željela od malih nogu. Za vas to možda ne mora biti rad na svemisrkim istraživanjima, vi možda uživate u gradnji mostova, u pisanju eseja, važno je slijediti svoje snove. Ohrabrujem vas da nađete ono što volite, da imate strast prema tome što radite i da okupite tim ljudi sa kojim možete raditi”, poručila je na kraju predavanja u Banjaluci Nagin Koks iz Svemirske agencije NASA.

 

 

Vezan tekst: 

Kamen sa Mjeseca u Banjaluci: Prvi put izložen izvan Beograda (FOTO)

 

 

 

 

 

 

 


Buka preporuka

Nauka i tehnologija

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.