PRIJE tri godine scenarist i redatelj, a odnedavno i pisac, Predrag Ličina na Facebooku je objavio kratki status zbog kojeg su podivljali svi koji ne poznaju njegov specifični smisao za humor. Slaveći osvajanje 3,2 milijuna kuna od Hrvatskog audiovizualnog centra za film "Posljednji Srbin u Hrvatskoj", napisao je kratki status: "Sprem’te se, sprem'te“.
Učas se na noge digla hrvatska desnica proglašavajući ga četnikom. Sekundirala im je srpska desnica urlajući da je ustašama smiješno što se snima film o posljednjem Srbinu.
"Dugo sam vagao što ću napisati. Da živim u Srbiji, sigurno bih napisao 'Za snimanje, spremni!' Nadao sam se da će barem hrvatskoj desnici biti simpatična priča o posljednjem Srbinu", rekao je tada Ličina za Index. Tri godine kasnije i sa 60 tisuća eura od Filmskog centra Srbije, film je jučer premijerno prikazan u Zagrebu. I urnebesan je.
"Posljednji Srbin u Hrvatskoj" iznimno je inteligentna zombie komedija. U žanru koji je sam po sebi često prepun klišeja Ličina je stvar dotjerao do krajnjih granica. U filmu je baš sve klišej, no on ih koristi da bi im se narugao, a ne zato što mu nedostaje ideja. Tu su Hrvati ustaše, Srbi četnici, Bosanci čije šale dovode do pokolja, pederi, zaštitari koji od siromašne klase Paćenika čuvaju kontejnere sa smećem, iritantni zagrebački radijski voditelji koji ne mogu pogoditi ni jedan naglasak, traktori kojima se bježi preko granice, nacionalistički slogani od "Kosovo je srce Zombije" do stihova "Prisuće naše do stoljeća sedmog seže, na kamenu tvrdom to slova bilježe..."
Radnja je smještena u neodređenu blisku budućnost, sedam godina nakon što je Hrvatska bankrotirala. Voda više nije za piće, osim flaširane "čiste hrvatske vode", koju si mogu priuštiti samo najbogatiji i koja je proglašena najboljom vodom na svijetu i želi je skupina moćnih zlikovaca. Oni u Hrvatsku šalju svoju agenticu da zarazi stanovništvo virusom koji će ih pretvoriti u zombije. Zauzvrat joj obećavaju da će Hrvatska postati dio Velike Slovenije čim nestane Hrvata. No nailaze na neočekivan problem u provedbi svog zlog plana. Srbi su imuni na virus, a njihova krv, u kombinaciji s jednim sastojkom narodne medicine koji se koristi na cijelom Balkanu, proizvodi protuotrov prigodno nazvan Serum Serbum.
Glavnu mušku ulogu, nesumnjivo napisanu baš s njime na umu – teško da bi je itko drugi mogao odigrati – igra Krešimir Mikić, apsurdno bogati i potpuno asimilirani Srbin imena Milan Motika, radije Mićo, da se prikrije srpsko porijeklo. Partnerica mu je Srpkinja Hristina Popović, u filmu popularna hrvatska glumica koju svi prepoznaju po ulozi superjunakinje Hrvojke Hrvatko i na čije "Zora puca" Hrvati odmah postaju poslušni.
Ličinin scenarij prepun je nesmiljenog izrugivanja općim mjestima hrvatskog, srpskog, slovenskog i bosanskog identiteta. Lako bi se moglo dogoditi da film uvrijedi mnoge koji ne gledaju dalje od svoga nosa i kojima su ta opća mjesta svetinja. Nos bi mogli objesiti i neki pjevači, režiseri i političari koje Ličina suptilno podjebava u filmu.
Manju ulogu u filmu dobila je Severina koja igra talijansku aktivisticu zabrinutu za ljudska prava zombija, što je i razumljivo jer se njezin suprug Igor Kojić pojavljuje u zombijevskoj masovki. Ključnih nekoliko zombijevskih sekundi dobio je Marko Rakar – Mrak koji, iskačući iz mraka, preokreće radnju filma. I režiseri Danijel Kušan i Kristijan Milić se pojavljuju u "Posljednjem Srbinu". Iako na kraju filma samo sjedi s njime i njegovom partnericom i ne izgovara ni riječ, Milić je još jedan Ličinin ispruženi srednji prst. Naime, desničari koji su se razjarili kada je Ličina dobio novac za film upravo su Milića isticali kao osobu kojoj je trebalo dati novac za ratni spektakl.
