Povećan broj slučajeva kršenja ljudskih prava LGBTI osoba

U odnosu na 2014. godinu, 2015. nije donijela značajnu promjenu za stanje ljudskih prava LGBTI osoba: broj slučajeva diskriminacije i nasilja na osnovu seksualne orijentacije nije se smanjio.

“U  odnosu  na  2014.  godinu,  2015.  nije  donijela  značajnu  promjenu  za  stanje  ljudskih prava LGBTI osoba: broj slučajeva diskriminacije i nasilja na osnovu seksualne  orijentacije koju je Sarajevski otvoreni centar dokumentovao nije se smanjio. Dapače, broj  slučajeva  kršenja  ljudskih  prava  lezbejki,  gejeva,  biseksualnih,  transrodnih  i  interspolnih (LGBTI) osoba se povećao. Također se povećao broj LGBTI osoba koje su kontaktirale Sarajevski otvoreni centar u potrazi za pomoći pri traženju azila, promjeni oznake  spola  u  dokumentima  i  u  adekvatnoj  psihološkoj  podršci  (što  je  posebno naglašeno u slučaju trans* osoba koje prolaze kroz tranziciju – prilagodbu spola). Također, pomoć smo pružali i pri vađenju dokumenata koji su potrebni da bi se sklopio brak/istospolno partnerstvo u državama u kojima je to moguće. Sve ukazuje na to da se nisu desile nikakve strukturalne promjene koje bi značajno utjecale na poboljšanje kvaliteta života LGBTI osoba i njihovu inkluziju u bh. Društvo”, jedan je od zaključaka Rozog izvještaja 2016. Godišnjeg izvještaja o stanju ljudskih prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini.

Povodom 17. maja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT), organizacije Centar za mlade KVART iz Prijedora, te Oštra Nula, Banjalučko udruženje kvir aktivista i UNSA GETO iz Banjaluke, a u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, 17. maja u Banjaluci predstavili su glavne zaključke Rozog izvještaja 2016.

Branko Ćulibrk iz Centra za mlade KVART podsjetio je da je 17. maja 1990. godine Svjetska zdravstvena organizacija zvanično ukinula homoseksualnost sa liste oboljenja.

“Pored toga što se povećao broj diskriminacije i nasilja na osnovu seksualne orijentacije, a povećao se i broj osoba koje su  prijavljivale slučajeve diskriminacije. Povećao se i broj LGBT osoba koje su tražile azil, kako u evropskim zemljama, tako i u SAD-u i Kanadi. Kada je riječ o pomacima u 2015. godini u odnosu na 2014. godinu, u decembru prošle godine Vlada RS usvojila je Godišnji plan za implementaciju Gender akcionog plana za 2016. godinu u kojem se, između ostalog, nalaze i specifične mjere za zaštitu prava LGBT osoba, a u martu ove godine to isto radi i Vlada Federacije BiH”, rekao je Branko Ćulibrk.

On je rekao da se Rozim izvještajem određuju i prioritetne mjere koje se moraju preduzeti, a to je prije svega adekvatna regulacija krivičnog zakona za zločine počinjene iz mržnje u FBiH, jer zločin iz mržnje u Federaciji BiH nije regulisan krivičnim zakonom. Ovakva regulacija neophodna je i radi strožijeg kažnjavanja ovih krivičnih djela, ali i zbog harmonizacije Krivičnog zakona FBiH i krivičnih zakona Republike Srpske i Brčko distrikta, u kojima su ova krivična djela regulisana od 2010. godine

“Potrebno je odraditi i akcioni plan za ravnopravnost LGBTI osoba. Iako je to urađeno kroz Godišnje akcione planove, to je djelimično i preporuka Izvještaja - da bi se trebao uraditi plan koji bi se isključivo odnosio na ravnopravnost LGBTI osoba”, objasnio je Ćulibrk i dodao da bi se trebalo raditi  na zakonskom uređivanju osoba istog pola i na Zakonu o rodnom identitetu.

“LGBTI osobe, a samim tim i istospolni parovi bosanskohercegovačka su realnost i sastavni  dio  društva.  Nažalost,  važeći  pravni  okvir  ne  normira  njihove    međusobne odnose.  Istospolne  stabilne  emocionalne  zajednice  porodičnog  života  tako  nemaju mogućnost koristiti svoja ustavom garantovana prava na ličnu slobodu i sigurnost, na privatni i porodični život odnosno dom, na zasnivanje porodice, zaštitu stečene imovine ili na slobodu kretanja i prebivališta isključivo zbog svoje seksualne orijentacije. Kao članica Vijeća Evrope koja teži ulasku u Evropsku uniju, BiH će u narednom periodu morati usvojiti zakonski okvir tako da reguliše porodična prava istospolnih parova u BiH”, stoji u Rozom izvještaju za 2016. godinu.

Branko Ćulibrk je rekao da je institucionalni okvir za zaštitu od diskriminacije i dalje izrazito slab, jer i dalje se ne prikupljaju  i ne  prate  informacije  o  diskriminaciji.

“Dosadašnji predmeti na sudovima koji se odnose na diskriminaciju pokazuju da sudski postupci nisu efikasni  jer je u nekim slučajevima potrebno i do tri godine da se riješe. Nije poznato da se vodi ijedan slučaj diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika.  Istraživanja pokazuju da LGBTI osobe nemaju povjerenja u pravosudni sistem i da institucije ne rade na sticanju povjerenja LGBTI zajednice”, istakao je Ćulibrk.

U izvještaju je istaknuto da je Zakonom  o  zabrani  diskriminacije  predviđeno  da  Odjel  za eliminaciju  svih  oblika  diskriminacije  pri  Instituciji  ombudsmena  BiH dobije posebna budžetska sredstva za ovu svrhu, što se nikad nije desilo.
“Institucija ombudsmena BiH nije pristala niti je odbila da radi na specijalnom izvještaju o stanju ljudskih prava LGBT osoba u BiH, uprkos višestruko ponovljenom zahtjevu organizacija civilnog društva. Tek nakon što je Zajednička komisija za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH na tematskoj sjednici 19. maja 2015. uputila zahtjev da se radi na specijalnom izvještaju, Institucija ombudsmena je prihvatila takvu obavezu. Zabrinjava da i nakon godinu dana izvještaj nije finaliziran. Generalno, Institucija ombudsmena nema kapacitete za intenzivno zagovaranje prava LGBTI osoba. Imajući na umu da se ovdje radi o jedinoj nezavisnoj instituciji za ljudska prava, ta činjenica dodatno zabrinjava, jer nema drugih institucionalnih aktera koji bi mogli preuzeti aktivniju ulogu”, piše u izvještaju.

 

Press konferencija u Banjaluci, 17. maj 2016.

 

Predrag Raosavljević, pomoćnik ombudsmena i šef Odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije Institucije ombudsmena za ljudska prava rekao je da je broj žalbi koju Institucija ombudsmena prima na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta i dalje na veoma niskom novou, ali slaže se sa podacima iz Izvještaja da su slučajevi diskriminacije u porastu.

“Od 2009. godine do danas, imali smo oko 40 žalbi na osnovu sekusalne orijentacije i rodnog identiteta i po svim tim žalbama smo postupali i donijeli konkretne preporuke na koji način da se isprave povrede prava. Žalbe se uglavnom odnose na govor mržnje, na sprječavanje slobode okupljanja, neadekvatne komentare i izjave, često iz domena javnog diskursa, a imali smo nekoliko slučajeva fizičkog nasilja pa smo tražili pravovremenu i adekvatnu intervenciju organa za provođenje zakona”, rekao je Raosavljević i potvrdio je da do sada nije izrađen specijalni izvještaj o pravima LGBT osoba, ali je Institucija ombudsmena preuzela veliki niz aktivnosti na izradi tog izvještaja u proteklih pola godine i finaliziranje izvješataja je izvjesno.

“U pogledu krivičnih djela iz mržnje u Federaciji BiH Institucija ombudsmena je podnijela inicijativu Parlamentu 2012. godine, a neposredno nakon toga dobili smo pozitivan odgovor iz Parlamenta da je ta inicijativa načelno prihvaćena i da je upućena u parlamentarnu procedure. Mislim da je usvojena na predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a ostalo je još da se usvoji u Domu naroda federalnog parlamenta nakon čega bi te izmjene postale dio krivičnog zakona”, istakao je Raosavljević.

Dodao je da je veoma mali broj slučajeva koji su dobili sudski epilog, što dodatno obeshrabruje žrtve da prijavljuju ovakve slučajeve, i da na rješavanju tog problema treba dodatno raditi kroz vidove edukacije, zagovaranja, a možda čak i izdavanja konkretnih preporuka.

U Rozom izvještaju stoji da je Istraživanje koje je u BiH u 2015. godini proveo National Democratic Institute  pokazalo da  je 51% LGBTI osoba doživjelo diskriminaciju na osnovu svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta.

“Sarajevski  otvoreni  centar  je  u  2015.  godini  dokumentovao 103  slučaja govora mržnje i pozivanja na mržnju i nasilje, i 20 slučajeva krivičnih djela i incidenata  motivisanih  predrasudama  na  osnovu  seksualne  orijentacije  i/ili  rodnog  identiteta. Od januara do marta 2016. godine Sarajevski otvoreni centar dokumentovao je 23 slučaja govora mržnje i pozivanja na nasilje i mržnju, te 2 slučajakrivičnih djela i incidenata motivisanih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identitet. Slučajevi krivičnih djela počinjenih iz mržnje varirali su od ucjena i prijetnji, uvredljivih grafita, proganjanja i zastrašivanja, nasilja u porodici do fizičkog nasilja”, piše u Izvještaju.

MEDIJSKO IZVJEŠTAVANJE

Između ostalog, u ovom Izvještaju piše da je i način medijskog  izvještavanja  tokom  2015.  godine  pokazao  nedovoljno snažan napredak, što se ogleda u povećanju broja članaka koji na neutralan način predstavljaju LGBTI osobe i teme, a trend koji najviše zabrinjava jeste neadekvatno i sporo procesuiranje napada na LGBTI osobe, uglavnom u slučajevima u kojima one koriste pravo na javno okupljanje: slučaj Merlinka iz 2014. godine, te slučaj napada na posjetitelje Art kina Kriterion.

Milkica Milojević, novinarka i predsjednica Udruženja BH novinari rekla je da se novinarska zajednica nije dočekala “na noge” kada su ljudska prava uopšte, a pogotovo kada je riječ o LGBT osobama i drugih ugroženih i marginalizovanih grupa.

“Istraživanjem koje Udruženje BH novinari i Fondacija Friedrich Ebert godinama radi pokazuje se da bh. građani najviše vjeruju medijima, vjerskim zajednicama i nevladinim organizacijama, što je vrlo čudan poredak. Prema mom mišljenju, glavni stub vjerovanja javnosti odnosi se na vjerske zajednice, a za medije i organizacije civilnog društva se opredjeljuju jer je im se to čini kao poželjano. U društvu u kojem se i dalje najviše vjeruje televiziji, od svih drugih medijskih mogućnosti, jer ljudi i dalje sjede pred televizorima i čekaju pola 8 da bi im centri moći kažu šta trebaju misliti, teško je očekivati da se mijenja svijest o ljudskim pravima”, rekla je Milkica Milojević.

U Izvještaju stoji da je Sarajevski otvoreni centar u 2015. godini pratio 9 dnevnih novina i 26 sedmičnih/ mjesečnih magazina.

“Od ukupnog broja objavljenih tekstova u štampanim medijima (563 članka), najviše je bilo neutralnih (421), nakon čega slijede pozitivni (73), te negativno (69) ocijenjeni tekstovi, kod kojih je primijećeno opadanje u odnosu na prošlu  godinu.  Praćen  je  i  informativni  program  (vijesti  i  dnevnici)  24  televizijske stanice, na kojima je objavljeno ukupno 43 priloga, od čega najviše neutralnih (31), nekoliko pozitivnih (8) i nekoliko negativnih (4) priloga. Sarajevski otvoreni centar pratio je i 24 portala. Od ukupnog broja članaka u online medijima (528 članaka), najviše je neutralnih (350), manje pozitivnih (119) i najmanje negativnih (49)”, piše u Izvještaju.

Dalje se napominje da je tokom prošle godine najveći broj objavljenih vijesti bile agencijske vijesti koje se preuzimaju iz svjetskih i regionalnih medija.

“Vijesti iz BiH su manje zastupljene. Upravo zbog ovakvog pristupa medija, iz svijeta najčešće do nas dolaze samo senzacionalističke vijesti ili vijesti iz crne hronike, uglavnom o napadima koji su se desili tokom parada ponosa ili nekih drugih LGBTI događaja. Kao i prethodnih godina, još uvijek je izražen problem s neznanjem medija prilikom izvještavanja o LGBTI temama, što znači da se ne radi nužno o njihovoj lošoj namjeri. Međutim, sve ukazuje na potrebu da se radi na dodatnoj edukaciji kada je u pitanju izvještavanje o marginalizovanim grupama, u ovom slučaju o LGBTI temama”, piše u Rozom izvještaju.

PREZENTACIJA U SARAJEVU

 

Prezentacija u Sarajevu

 

Sarajevski otvoreni centar je u utorak održao prezentaciju Rozog izvještaja u Sarajevu. Prezentacija je održana u Mediacentru su bile i Vibeke Lilloe, ambasadorica Kraljevine Norveške, Marie Bergström, šefica razvojne saradnje Ambasade Švedske, kao i Mary Ann Hennessey šefica ureda Vijeća Evrope u BiH i direktorica Gender Centra FBiH, Ana Vuković.

Na prezentaciji u Sarajevu istaknuti su pomaci u protekloj godini, prvenstveno u saradnji sa institucijama, ali i ono na čemu i dalje treba raditi – efikasnije procesuiranje napada na LGBTI osobe i mjesta okupljanja, sankcionisanje govora mržnje, pravni okvir za istospolne zajednice, kao i regulisanje stanja transrodnih osoba.


Kompletan Rozi izvještaj možete pročitati OVDJE


Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.

 

 

 

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.