Pogotovo da budete snažni kada je to najpotrebnije. A ja sam svoju snagu našla onoga dana kada sam rodila svoje djevojčice, jednojajčane blizanke, Petru i Nikoliju. Tada su me naučile kako se najsnažnije bori, voli, brine, koliko je čovjek spreman na kompromise i požrtvovanje samo kada ima jak razlog za to. A one su i danas moj razalog za život i istrajnu borbu.
Naime, Petra i Nikolija na svijet su stigle prije vremena. Pravi termin za porođaj bio je 25. januar 2014, ali zbog mojih problema sa zdravljem na bolničkom liječenju sam ostala 13. novembra 2013, da bi na porođaj carskim rezom bila upućena 5. decembra, a zbog preeklampsije (trudnoćom izazvan povišen krvni pritisak).
Petra je rođena sa 1.620 gr i 41 cm, a Nikolija sa 980 gr i 38 cm. I od tog 5. decembra, pa do danas traje borba za njihovo bolje sutra. Po rođenju obe su smještene u inkubatore. Prvih nekoliko dana, dok zbog šava od reza nisam mogla ustajati, samo sam iz suprugovih i priča bližnjih znala kako su, kako izgledaju… A onda je došao dan da i ja idem da ih vidim, da vidim svoje mrvice. I zaista su bile mrvice, ali hrabre mrvice, koje su svojoj majci dale nadu, vjeru, ljubav za daljnju borbu. A borba je bila teška. I još uvijek je, ali moje mrvice, moji borci, snagom svoje ljubavi čine da u komplikovanim situacijama jednostavnost njihove vedrine pobijedi.
Kada kažem borba, mislim na to da su obe bile u inkubatorima, da su zatim razdvojene jer je Nikolija kao manja i dalje ostala u inkubatoru, a Petra je prebačena u topli krevetić. Mislim i na to da je Petra iz bolnice izašla 10. januara 2014, a Nikolija je ostala do 25. januara, da bi Petra 26. januara opet bila vraćena u bolnicu…
A obema sam bila potrebna. Mislim i na to da je Nikolija sa manje od mjesec dana života imala prvu operaciju zbog dijagnostikovanog Hydrocephalusa (stanje pri kome abnormalno sakupljanje likvora u mozgu izaziva pojačanje unutrašnjeg pritiska unutar lobanje), da bi 1,5 godinu poslije imala reviziju operacije, a uskoro nas očekuje nova, treća operacija. A Pertu operacija uha. Nikolija je zatim imala obostranu operaciju hernije (u narodu poznatije kao bruh ili kila). Sati su to neizvjesnosti, brige, razmišljanja, čekanja da se ljudi u bijelom vrate iz operacione sale i kažu da li će sve biti uredu…
A u međuvremenu, pored redovnih kontrola, više i nismo sigurni koliko puta smo posjećivali doktore. Ali, one se ne boje doktora. Nikada i nisu. Ali, ono čega se boje i na šta ne pristaju je razdvojenost. Uradiće sve što treba, ali zajedno. Njihova veza je toliko jaka da se za rukice drže i dok spavaju.
Njihova veza je toliko jaka da jedna drugoj drže stranu u svim dječjim nestašlucima, ali čini se da su najjače kad je onoj drugoj potrebna snaga. A vjerujte, to nama, njihovim roditeljima i njihovim bližnjima daje onu snagu sa početka priče, snagu snagu ljubavi kojom se prevazilaze sve prepreke.
A pored svega što su prošle sa svoje četiri godine, moje mrvice, moji borci, su veselice.
Uveseljavaju i najtmurnije dane, boje ih u najšarenije note. A vole Mikija i Mini Maus. Možda je samo slučajnost, ali 5. decembra, doduše 1901. godine, rođen je slavni Volt Dizni, čovjek koji je stvorio Mausove ☺
Majka, Jelena Ćetković
U oktobru mjesecu 2016. godine u Banjaluci je osnovano Udruženje roditelja prijevremeno rođene djece u Republici Srpskoj „Mrvice“.
Registraciju Udruženja je inicirala grupa hrabrih mama, koje su do tada razmjenjivale svoja iskustva putem neformalnih druženja i društvenih mreža sa osnovnim motivacionim ciljem podizanja svjesti o prijevremenom rođenju.
Novembar je mjesec u kojem Mrvice obilježavju i podižu svijest o prijevremenom rođenju pod motom “ZA TOPLIJI ZAGRLJAJ”, u kojem će ove godine usmjeriti sve aktivnosti ka pronalaženju društveno odgovornih preduzeća, sa molbom za finansijsku pomoć koju će usmjeriti na kupovinu toplih krevetića sa termoregulacijom za neonatološka odjeljenja koja se brinu o našim bebama.
Više informacija možete naci na FB stranici Udruženja.
