Praktične metode usavršavanja koje nam preporučuje filozofkinja Ana Galić iz Banjaluke:
„Počev od svoga svakodnevnog plana – čitati, ići na kurseve jezika, kurs vožnje, kurs vajarstava – učestvovanje na forumima, posjećivanje kulturnih dešavanja, i tome sl. Kao i nastavak školovanja; kretanje u širim razmjerama – putovati kao imperative kako bismo upoznali, razumjeli i prihvatili različite kulture; pozitivna ambicija – konstantan napredak u poslu koji podrazumijeva kako nastavak školovanja tako i promjenu zanimanja ako se čovjek odluči da mu je bolje u nekoj drugoj vrsti posla i tome slično“.
Pored formalnog obrazovanja za uspjeh u današnje vrijeme potrebno je posvetiti se i neformalnom obrazovanju i edukacijama koje radnicima omogućavaju praćenje poslovnih trendova i konstantno usavršavanje. Uz profesionalno usavršavanja važno je da čovjek ne zaboravi sebe i svoje potrebe koje ga čine sretnim i zadovoljnim, a u današnje vrijeme, čini nam se, da je više nego ikad ranije važno očuvati unutrašnji psihološki mir sa samim sobom.
Sonja Stančić, psihologinja kaže da je važno odovojiti rad na sebi od profesionalnog usavršavanja, jer to dvoje nužno ne mora biti povezano niti da rad na jednom od ova dva elementa prati drugi element.
„Nije rijetkost da ljudi budu potpuni profesionalci u svom poslu, ali da zanemare sebe kao duhovno, fizicko, mentlano, emocionalno biće.. ali i suprotno tu su ljudi mnogo rade na svojim unutrašnjim kapacitetima, ali ostaju profesionalno neostvareni. Složićemo se da bi trebalo nekako uklopiti sve ove elemente i pokušati jednako ih potencirati. Suprotno uvriježenom mišljenju da kod nas ništa ne vrijedi i da je svaki trud uzaludan, jer neki drugi kriteriji (pripadnost određenoj političkoj, vjerskoj, društvenoj grupaciji i sl.) odlučuju o našem životu i budućnosti - duboko vjerujem da jedino rad na sebi u svakom smislu dugoročno će dati rezultate“, rekla je Sonja za BUKU.
Dodaje da je danas mnogo lakše nego prije deset godina usavršavati se, učiti, sticati nova znanja i nova iskustva, no sve to manje činimo - bar na našim prostorima.
„Mi se još nismo riješili sindroma socijal-komunizma gdje je bio prisutan stav da sa malo truda možete da ostvarite osnovne egzistencijalne potrebe i da je to sasvim dovoljno da proživite život. Baviti se sobom, priznati sebi da je svaki dan novi dan za učenje, rast i razovoj bez obzira kakvi su uslovi oko nas je zaista teško i iziskuje jaku ličnost, stabilan mentalni kapacitet i emocionalnu zrelost. I samo ovo nabrajanje već zamori čovjeka šta sve treba da uradi sa sobom i za sebe - ali biti stabilna, racionalna ličnost koja čvrsto stoji na zemlji zaista nije lako - to iziskuje svakodnevna iskušenja i suočavanje sa samim sobom“, ističe Sonja S.
Ona kaže da je za naš narod karakteristično preburno reagovanje, pa naša sagovornica kaže da trebamo raditi na emocionalnoj zrelosti.
„Znam da će mnogi reći da je to odlika našeg tempramenta, da je to uvriježeno u naše korijene, ali bez rada na emocijama, bez dobrog razumijevanja sebe kroz emocionalna reagovanja, bez razumijevanja drugih zaista nema napretka niti pojedinaca, niti porodice, a samim tim ni društva i države. A ovo o čemu govorim nije teško, zapravo je veoma jednostavno- prije nego što opsujete nešto ili optužite nekoga trebate duboko udahnuti i pogledati situaciju iz drugog ugla. Obrazovanje i vaspitanje je ključno u našoj emocionalnoj zrelosti. Mnogo toge se nosi iz kuće, pristojno ponašanje, maniri, navike, običaji, to se kroz obrazovanje nadograđuje. Sve ovo ne mora niko da nam da - bilo bi lakše, ali možemo mi to i sami“, ističe Sonja.
Na kraju dodaje da rad na sebi kao ličnosti, kao profesionalcu, roditelju, prijatelju nema jednostavnu formulu, nema provjeren recept, već je to svakodnevan izazov i svakog daan učimo nešto o sebi i ispravljamo greške koje smo prethodno napravili.
Ana Galić, filozofkinja takođe nam kaže da je važno napraviti razliku između ličnog i profesionalnog usavršavanja.
„Lično usavršavanje je možda i nabitnije jer tu govorimo ne samo o nekim svakodnevnim izazovima koji nam pomažu da prebrodimo zaista teške stvari u životu – otkaz, smrt u porodici, promjena mjesta stanovanja, razvod i sl – nego bukvalno o produžetku samog života čovjeka kao pojedinca. Naime, studije pokazuju da sa konstantnim radom na sebi – u smislu učenja novih vještina, fizičke aktivnosti, stranih jezika – mi održavamo naš um aktivnim, a bez toga smo već mrtvi i tijelu ostaje samo da prati njegov um. A stručno usavršavanje je bitno jer vrijeme nema milosti – period u kojem ste vi možda stekli zvanje za određenu oblast je imao svoja pravila, a svaka oblast u bilo kojoj profesiji konstantno napreduje i konstantno se mora pratiti sve i jedna novena inače ćete biti zamijenjeni“, kaže za BUKU Ana Galić.
PREVAZIĆI STRAH
Anu smo pitali koliko su, prema njenom mišljenju, naši ljudi zainteresovani za sticanje novih znanja, a ona kaže da ukoliko bismo generalizovali situaciju možemo reći da nisu zainteresovani. „A ako bismo ipak detaljnije ušli u neku vrstu analize onda možemo reći da novije generacije mnogo brže shvataju koliko je konstantno usavršavanje bitno kako za njih tako i za dobijanje posla koji nam je svima potreban, dok starije generacije veoma teško prihvataju bilo kakav vid prekvalifikacije ili dodatne edukacije“.
Kada je riječ o svakodnevnim izazovima sa kojima se ljudi danas suočavaju Ana kaže da je važno ne bojati se toga, ne bojati se bilo čega.
„Mnogo straha, nepovjerenja i odsustva vjere u bilo kakav napredak kako upravo na tom ličnom planu pa onda i na stručnom je obuzeo region koji je donedavno bio (a na neki način i još uvijek jeste) opterećen posljedicama rata koji nam je svima uništio ili starije generacije, ili mladost ili ocrnio budućnost. Bilo kakve predrasude počev od rodnih, profesionalnih, nacionalnih i slično ne bi trebalo da čovjeka obeshrabre u radu na samom sebi. Ono na čemu bi svakako trebalo poraditi jeste osvijestiti se da smo mi ipak žitelji 21. vijeka te da moramo shvatiti koje je naše mjesto u ovom svijetu – ne vraćati se u Srednji vijek, u nepismeno doba, u doba ugnjetavanja i tiranije nad narodom“, ističe naša sagovornica.
Ona dodaje da je zen jedan od najbitnijih momenata koje u toku dana trebate osjetiti kada ostanete nasamo sa sobom ili ste čak negdje napolju.
„Obično se osamimo kod kuće i tada nam je čak potrebno i do 20 minuta da svo zujanje, utisci i misli koje smo promislili taj dan iščile nakon čega čujete svoj mir. Oni koji su otporniji na buku mogu taj zen pronaći i u prirodi, u izmaku iz ove civilizacijske sive zone zvane grad. Iz te zone mira tada djeluje ono naše biće na svoj autentičan način i tada ga trebamo poslušati“.
Jovana Džever, psihologinja i KBT&REBT psihoterapeutica u edukaciji kaže da samo usavršavanje po sebi predstavlja konstantan rad i težnju ka profesionalnom napredovanju, sticanju znanja u korak s vremenom.
„I danas je mnogo važno, tj.kako vrijeme prolazi sve je važnije. Ali, opet kažem, ima radnih mjesta koja sama po sebi ne zahtjevaju dodatni angažman, dok ima i onih koji zahtijevaju svakodnevni rad i uključenost u nove tokove, informacije i saznanja“, kaže za BUKU Jovana.
Kada je riječ o sticanju novih znanja Jovana kaže da postoje različite vrste motivacije.
„Imamo intrinzičku i ekstrinzičku tj. unutrašnju i spoljašnju. Postoje ljudi koji smatraju da je samim završavanjem neke određene škole njegovo formalno obrazovanje završeno i ako mu priroda posla dozvoljava...na tome ostaje i to je sasvim ok. S druge strane imamo ljude koji jednostavno moraju svakodnevno da se edukuju da bi imali adekvatna znanja te bili prisutni i poželjni na tržištu rada i ako oni imaju kapacitete i želju, onda taj proces usavršavanja može biti zanimljiva avantrura, ako ne..onda to može biti veliki stres. Zavisi da li su ljudi primorani da se dodatno edukuju (npr.kad inspektori uče engleski jezik u 50-oj godini života jer 'im treba') ili jednostavno imaju prirodnu tendenciju da proširuju svoja znanja i rade na sebi“, ističe Jovana.
USPORITI TEMPO
Jovana kaže da u današnje vrijeme jesmo upućeni na tehnologiju i da se nekako sve ubrzano dešava ali moramo znati da imamo mogućnost stati ili bar usporiti tempo.
„Mi ljudi se tretiramo kao racionalna bića pa bi ona bilo lijepo i da koristimo racio, zar ne? Mnogo je lakše živiti život ukoliko imamo jasno definisane ciljeve i ukoliko imamo definisane životne vrijednosti. Kad znamo šta volimo i zašto radimo to što radimo, onda je taj proces putovanja mnogo lakši. Naravno, potrebno je da preuzmemo odgovornost za svoje živote i da prestanemo kriviti faktore sa strane za ono što nam se dešava-jer činjenica je da postoje objektivne okolonosti na koje ne možemo uticati, ali...mi biramo sopstvene reakcije na te okolnosti“, pojašnjava naša sagovornica.
Davor Maksimović, PCM trener ističe da usavršavanje znači stalno stremljenje da budemo bolja verzija sebe.
„Mišljenja sam da ne postoji pravi trenutak da započnete sa nadogradnjom vaše ličnosti, jer svaki trenutak može da bude prilika da usvajate nova znanja, vještine i kompetencije. Danas u hiperprodukciji svega što je prolazno, instant i kratkoročno, važno je svoj lični i profesionalni razvoj staviti na listu prioriteta i kontinuirano raditi na integraciji vještina koje će nam pomoći da se efikasnije nosimo sa svakodnevnim situacijama na poslu, porodici ili u našem socijalnom životu“, kaže za BUKU Maksimović.
On dodaje da postoji zabluda da naši ljudi nisu otvoreni za sticanje novih znanja i da izbjegavaju tzv. "ljuljanje broda".
„Mogu provjereno i sa apsolutnom uvjernošću da vam kažem da su ljudi zainteresovane za nova znanja koja im otvaraju nove vidokruge, donose konkretnu korist i čije benfite mogu da vide i osjete“; ističe Maksimović i ljudima savjetuje da se ne plaše izazova, jer oni i postoje kako bismo ih prevazilazili.
Kada je riječ o praktičnim metodama Davor kaže da je važno prepoznati stil komunikacije svog sagovornika.
„Gledajte da se sa njim usaglasite na način da se u razgovoru ponašate kao i on. Pratite ga. Prilagodite rječnik, tonalitet, način na koji sjedi ispred vas, prihvatite ga. Kada se usaglasite, i prihvatite argumente sa kojima izlazi pred vas, tada možete da krenete da 'vodu na svoj mlin navoditi'. Ovo je nešto što se može početi raditi odmah, i trenirati. Mnogo pomaže u komunikaciji. Međutim, lični razvoj nije magični napitak. Da ovo pročitate, i postanete vrhunski komunikator. Lični razvoj je vijugavi, makadamski put, pun prepreka naših trenutnih obrazaca ponašanja, naših uvjerenja. Da bismo to promijenili, trebamo tim putem hoditi i ispravljati ga na način da svaki dan u svakoj prilici razmišljamo o tome i prepisujem uspješne obrasce. Pa i ako neki ne dovodi do rezultata, onda probamo nešto drugo. Lični razvoj je pun pokušaja i promašaja, no sve dok smo svjesni da ne postoji neuspjeh, nego samo rezultat, i dok probavamo nove stvari, doći ćemo do željenih rezultata“, istče naš sagovornik.
Na kraju kaže da je možda jedna od najvažnijih i najtežih stvari u današnjem svijetu biti u miru sa samim sobom, biti prisutan u svakom trenutku i biti ono što uistinu želimo.
„Ako se osvijestimo na način da shvatimo da većina uvjerenja drugih ljudi, nisu univerzalne vrijednost sistema, nego puki pogled na stvari iz jednog ugla, i kada prihvatimo da drugi ljudi mogu imati takav drugačiji pogled, koji nije nužno isti kao naš, biće nam lakše da iste i prihvatimo. Bitno je znati da ljudi za sebe uvijek biraju najbolju opciju, po osnovu dostupnih podataka, informacija, znanja. I taj nečiji drugačiji pogled na stvari, jeste upravo rezultat njima dostupnog znanja, informacija, podataka“, zaključuje Davor Maksimović.
