Priču su napisali oni koji o BiH državi, Ustavu, ljudima, njihovim potrebama i željama znaju koliko MARKO KRALJEVIĆ o TV.Sjeli ljudi, napisali AGENDU, poslali žurno na usvajanje a nesposobna vlast, jedva dočekala da ne mora ništa raditi, osim uz pomoć onih koji su je napisali, dobrog broja medija koji su se svrstali na ZA i podgrijavaju atmosferu podjele društva na one koji nam žele i one koji nam ne žele dobro. Iz drugog plana, zdušno pomažu neki kvazi stručnjaci, razni politički i ekonomski analitičari skupljajući poene da bi se ugurali u voz implementacije i kao nebrojeno puta do sada, dobro živjeli narednih nekoliko godina sve dok Kardeljeva krava ne crkne.
Iz arsenala DEMAGOGIJE izvlače se davno pohranjene populističke priče u koje više ne vjeruju ni oni koji ih izgovaraju.Niko osim jednog broja razumnih koji zaista znaju, hoće i imaju dobre namjere i predlažu da se svi i sve, vrati na početak u kojem neće biti ISKLJUČIVOSTI, SVEZNALAŠTVA, LOMLJENJA PREKO KOLJENA, IMPERATIVA da se događaj desi po svaku cijenu a onda ćemo se učiti kao i do sada, na vlastitim greškama.Da budem jasan u ovoj priči mora učestvovati sva pamet ove zemlje koje nažalost nema onoliko koliko nam trenutno treba ali i ona koja ima je dovoljna da iz priče izbaci ove koji nemaju ni pameti, ni znanja, a o poštenim i dobrim namjerama je bespredmetno raspravljati.
Moram podsjetiti na onu staru latinsku:"I PUT DO PAKLA POPLOČAN JE DOBRIM NAMJERAMA".Da završim , oko ovog što treba da se dešava, ukoliko se zaista želi DOBRO ovoj zemlji i njenim građanima, mora se postići opštedruštveni konsenzus kao “uslov svih uslova”, jer bez toga nema šanse da priča uspije. Bez vjere građana ove zemlje u projekat u kome oni moraju biti SUBJEKT a ne OBJEKT, nema ništa. I prije nego počne, stvar će propasti a to vjerujem ne želi niko osim onih kod kojih kao i do sada bila deviza:"ŠTO JE GORE, TO JE BOLJE".
Pronađoh sinoć izvanredan tekst Džozefa Štiglica iz 2012 godine , pogledam naslov vrijedi pročitati. To je onaj nobelovac, ekonomista i univerzitetski professor u SAD-u, bivši predsjednik Svjetske banke.Naslov članka, iritantan:” Finansijska agresija u četiri koraka”; poruka najkraće:” Zemlja žrtva, biva bačena na koljena, a MMF zločinačkom hladnokrvnošću iz nje izvlači poslednju kap krvi”.Prosto je nevjerovatna "slučajnost" da se autori AGENDE, svako malo pozivaju na MMF, Svjetsku banku i međunarodne finansijske institucije.Imamo li snage i pameti da činjenicu da smo zakasnili i zaostali, iskoristimo kao komparativnu prednost, da učimo na tuđim a ne na vlastitim greškama.
