<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

"To što je Nemačka učinila za mene za tri godine, Hrvatska nije za 30"

ISKUSTVO

Godinama je radila loše plaćene poslove, nije mogla da priušti ni najosnovnije, a onda je odlučila da joj je dosta svega, spakovala se i preselila u Nemačku.

11. februar 2019, 6:41

Tamo živi već tri godine, srećna je i ne planira da se vrati u Hrvatsku, piše Novac.hr.

Tako bi se ukratko mogle opisati tri poslednje godine života Marije Šimović, koja je do 2015. godine s roditeljima živela u Pločama. Bila je konobarica, čistila apartmane, brala mandarine, a bila je i sobarica na brodu. Na svim tim poslovima situacija je bila ista - plata mala, prekovremeni i rad vikendom neplaćeni, nikakva prava. 

"Znala sam da nešto treba da promenim, ali sam to odlagala. Nadala sam se da će biti bolje i da će se odjednom pojaviti neki posao koji ću moći da radim tokom cele godine. Nije to moralo da bude nešto fenomenalno, govorila sam samoj sebi, treba mi posao od kojeg mogu da živim. No, to se nije dogodilo", seća se Marija vremena pre 2015. godine. Živela je s roditeljima penzionerima, a plata koju bi zaradila tokom leta topila se zimi. 

A onda je Mariji bilo dosta. Upoznala je porodicu koja je živela u Bad Urahu, gradiću nedaleko od Štutgarta. Oni su joj ponudili pomoć i mogla je prvo vreme besplatno da živi kod njih dok ne stane na noge. Velika prednost bila joj je znanje nemačkog jezika, jer je kao mala živela u Nemačkoj. 

Prvi posao bio joj je u kafiću, nakon toga radila je u lokalnom bioskopu, potom kao dostavljačica za jednu kurirsku službu, a sada je vozač putnika za jednu ustanovu u Bad Urahu. 

"Meni je na svim tim poslovima bilo dobro. U jednom slučaju bila sam zaposlena na određeno, pa sam nakon isteka ugovora morala da tražim drugi posao. Drugi put sam htela veću platu, pa sam tražila nešto novo. Ovde je dobro to što čovek, kad odluči da nađe novi posao, nema nekih velikih problema. Ja hoću da radim i zato sam bez problema našla posao", ističe Marija i dodaje da je bruto satnica tih poslova bila od 10 do 14 evra, dok je za dostavu imala 19 evra. 

Slobodna je bila vikendima i praznicima. Ako je radila te dane, za njih je bila plaćenija. Subota je donosila 25 odsto više na njenu satnicu, a nedelja i noćni rad 50 odsto. 

"Mislim da konačno živim. U Bad Urahu sam stvorila novi život. Mogu sebi da priuštim da s prijateljima odem na godišnji odmor. Mogu da priuštim avionske karte da posetim roditelje tri puta godišnje. Prošle godine sam im kupila polovni automobil jer im je trebao. Radim jednako kao što sam i kod kuće, a živim puno, puno bolje", kaže Marija i dodaje da za nju nema povratka i da "to što je Nemačka kao zemlja za nju učinila, Hrvatska nije nikada".

Preuzeto sa Novac.hr