“U dom sam došao sa pet godina, kada sam nesretnim slučajem izgubio majku. Moja mati se samnom taj dan vraćala s posla da mene vodi u vrtić ili kući, i ne sjećam se tačno više. Bila je kiša i najednom osjetim jak udar. Nešto je baš puklo kraj mene s moje desne strane, kad vidim ona mrtva leži. Kamion mercedes. U devetom mjesecu devedeset devete. A otac. Za njega se ne zna. Samo ono što kažu rodio te i otišao negdje u daleki svijet. Nije ga bilo briga. I onda sam došao u dom. Bila je zima. I baš težak period za mene dok se nisam navikao na njih, na taj način življenja. Al eto, bilo mi je solidno kao i svima. Imao sam nekad nekih teških snova, ali sve je to prošlo.
Onda sam s dvanaest godina došao ovdje kod hranitelja. Moje majka je jedna fina žena. Voljela je da priča o svemu. Kuhala šta god sam poželio. Zeljanica mi je bila najomiljenija. I kolači vazda su bili. I sad su zastupljeni. Ja kad sam došao u porodicu bilo je da idem ili u Mjedenicu ili da dodjem ovdje i nastavim život. Bilo je evo vam mjesec dana pa probajte. Morao sam ponavljati IV razred zbog tih mojih psihičkih stanja i razmišljanja o majci i pogibiji. Nikad nisu našli tog što ju je ubio i ja sam stalno mislio o tome. Kad sam došao u ovu porodicu nisam mogao da spavam uopšte. Moja soba je bila naspram sobe majkine i mogao sam samo zaspati ako vidim njenu glavu preko puta. Ja u IV razredu nisam znao koliko je dva plus dva, pa svaku veče poredamo prste na stolu, a onda moja mati, njen sin i ja sabiramo i sve tako šest mjeseci dok sam se pokrenuo za matematiku. Uspjeh je kad te svi otpišu da neko vjeruje u tebe da možeš. I tako sam ja upisao i završio dvije škole, ugostiteljsku za kuhara i za tehnologa i eto prošle godine upisao fakultet. Arheologiju. Žalosno je da su mi se svi smijali i govorili neće on to moći, samo je moj hranitelj, koji je preuzeo brigu o meni nakon Ifkine smrti, rekao pa nek proba. Niko od nas ne zna šta može dok ne proba. Ako ne pokušaš ne možeš ni znat. Mene je uvijek zanimala istorija. I geografija. I u domu sam još postavljao puno pitanja kako gdje šta a nekada neki nisu imali živaca da odgovaraju. I eto upisao sam i završio još malo dao godinu…”
Ovo je samo jedna od priča djece odrasle u hraniteljskim porodicama koje su objavljene na stranicama Hope and Homes for Children, a koju smo prenijeli u integralnom obliku. Napisao ju je Dino.
I druge jasno govore koliko su im ljubav, podrška i pažnja koju su dobili od hraniteljskih porodica bile neophodne da dalje nastave život.
Šta je hraniteljstvo?
Hraniteljstvo je oblik zaštite i kratkoročnog smještaja djeteta bez roditeljskog staranja u porodici, posebno pripremljenoj za tu ulogu. U posljednje vrijeme interes za hraniteljstvo u Bosni i Hercegovoni raste. To uliva nadu da će neko od 2000 djece bez roditeljskog staranja, od kojih većina živi u institucijama, konačno imati priliku odrastati u stimulativnom porodičnom okruženju, koje je najbolje za rast i razvoj djeteta.
U Republici Srpskoj Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite u saradnji sa Unicefom počeo je regionalnu promotivnu kampanju za razvoj hraniteljstva za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja.
Želite li postati hraniteljska porodica ?
Što se tiče procedure koju mora proći hraniteljska porodica ona je vrlo jednostavna i provodi je nadležni Centar za socijalni rad.
Prvi korak podrazumijeva podnošenje molbe za prihvatanje djeteta u porodicu Centru za socijalni rad, gdje potencijalni hranitelj živi. Tokom ovog dijela postupka socijalni radnik se upoznaje sa prijavljenom porodicom u cilju njene procjene. S druge strane porodica saznaje više o hraniteljstvu i sama procjenjuje da li može odgovoriti na postavljene zahtjeve koje joj se nameću kao budućim hraniteljima. Po završetku procjene, Centar za socijalni rad donosi konačnu odluku o podobnosti prijavljene porodice za bavljenje hraniteljstvom. Ukoliko su zadovoljeni svi kriterijumi vezani za hraniteljstvo a prije samog smještaja djeteta u hraniteljsku porodicu, Centar za socijalni rad na čijem području dijete ima prebivalište donosi rješenje o smještaju djeteta u hraniteljsku porodicu i ugovor, kojim se definišu njihova prava i obaveze. Porodice koje se odluče za hraniteljstvo biraju da li žele biti stalni ili privremeni hranitelji, te da li žele novčanu naknadu.
Inače mjesečna novčana naknada u RS iznosi 517 maraka, dok se u Federaciji, ovaj iznos kreće, zavisno od mjesta stanovanja, od 150 do 740 maraka.
