Pod naslovom "Vahida Maglajlić – hrabra heroina u borbi protiv fašizma" ComPRessov žurnal Wieninternational u uvodnom dijelu teksta piše kako su oduvijek postojale istaknute ženske ličnosti, koje su mijenjale tok svjetske historije.
Borile su se za svoja prava u muškom svijetu, za jednakopravnost, protiv svake vrste uskraćivanja, kao i protiv tradicionalnih društveno nametnutih shvatanja i diskriminacije. Svojim postignućima su postavile nova mjerila. Takvih je žena za vrijeme Drugog svjetskog rata bilo i u BiH odnosno u bivšoj Jugoslaviji. U pretežno patrijarhalnom društvu nije se vjerovalo da su žene sposobne za velika djela. Zbog tradicije i konzervativnog svjetonazora žene su u to vrijeme bile usredotočene na porodicu, a ne na lično unapređenje. No jedna žena je dokazala, da može i drugačije. Bila je to Vahida Maglajlić.
Nazvavši je neustrašivim anđeom, Wieninternational navodi da je Vahida Maglajlić porijeklom iz jako bogate, obrazovane i dobro situirane porodice iz Banje Luke te da je ubrzo osjetila da se ne može zadvoljiti samo ulogom domaćice i da to nije njena jedina životna misija. Već u ranoj mladosti je bila član Ženskog pokreta u kojem je, ne zapostavljajući ulogu najstarije sestre u svojoj porodici, bila veoma aktivna. Njena životna energija i snaga su bile neiscrpne. Kod kuće je bila središte svih zbivanja, bila je pokretač porodice.
U nastavku Wieninternational navodi da su njena energija i fleksibilnost naročito 1941. godine došla do izražaja, kada su u Banjoj Luci i u cijeloj državi tekle pripreme za ustanak protiv okupatora, pa je mnogim ljudima bila potrebna pomoć i podrška.
Banja Luka je bila središte za opskrbu i zbrinjavanje partizana. Porodična kuća je pretvorena u skladište i centralu za pripremanje hrane kao i za nabavku odjeće, municije i oružja za partizane. Vahida je zbog ovog angažmana fašistima bila trn u oku. Uhapšena je, ispitivana i mučena duže vremena. Pala je u ruke fašistima. Prvobitno je pokopana 1. aprila 1943. godine sa još 27 partizana u selu Velika Rujiška na planini Grmeč. Ubrzo nakon toga ponovo je sahranjena na Partizanskom groblju u Banjoj Luci, gdje se njen grob i danas može posjetiti, piše bečki Wieninternational.
U tekstu se navodi da je nesalomljiva volja Vahide Maglajlić u borbi protiv fašizma prešla granice bivše Jugoslavije te da je postala uzor palestinskim ženama.
Njena hrabrost i samoodređenost inspirisale su Palestinca El Helou Mohameda da sastavi brošuru s njenim likom na naslovnici, kako bi služila kao primjer ženama Palestinskog oslobodilačkog pokreta, što mu je i uspjelo, piše Wieninternational.
Vahida Maglajlić rođena je 17. aprila 1907. godine u Banjoj Luci kao najstarija ćerka od desetero djece predsjednika Šerijatskog suda. Bila je jedna od prvih članica Ženskog pokreta, a 1. maja 1941. godine učlanjuje se u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ).
Nakon okupacije BiH učestvovala je u organizaciji oružanog ustanka. Pristupila je 1942. godine partizanskom odredu a ubrzo nakon toga je započela politički angažman. Poginula je 1. aprila 1943. pri iznenadnom napadu Nijemaca na partizansku brigadu.
tekst izvorno možete pročitati ovdje
