Potez koji se treba pohvaliti i koji bi, pored nagrade za najbolje, mogao biti motiv svim budućim studentima da daju sve od sebe u toku studiranja.
Ipak, postavljanje u institucije najboljih studenata neće donijeti nikakve promjene u Republici Srpskoj nabolje. Naprotiv, ovi mladi, vrijedni i pošteni ljudi mogu se samo iskvariti na svojim novim radnim mjestima.
Jer, šta drugo očekivati kad ovi studenti, najbolji iz svoje generacije, dođu u ta javna preduzeća i institucije u kojima se za 30 godina nakupio “go neradnik”.
Šta to oni mogu naučiti i na koji način mogu dalje razvijati svoje dosadašnje stečeno znanje kad ih ubacite među lijenštine koji su svoje poslove dobili zahvaljući stranačkim, rodbinskim ili prijateljskim vezama sa ministrima, direktorima, savjetnicima...
Sigurno da ova 34 najbolja studenta neće svoj pripravnički staž obavljati na nekom odgovornom mjestu na kojem će učiti od marljivih i pametnih ljudi. Već će biti postavljeni na radna mjesta po kojekakvim kancelarijama u kojima se po cijeli dan piju kafe i prepričavaju tračevi.
Eventualno, mogu postati robovi neradnika. Nositi papire, kupovati hranu, obavljati tuđe poslove i to sve za nekog tatinog sina ili ćerku koji ne znaju ni kako, ni zašto se tu nalaze.
Sa druge strane, ova usluga najboljim studentima od strane Vlade mogla bi se protumačiti i kao poruka premijera Viškovića da će se problem nezaposlenosti rješavati novim radnim mjestima u javnim preduzećima i institucijama.
Zato bi premijer Republike Srpske trebao uz jednu ovakvu mjeru koju pohvaljujemo da napravi veliku čistku među neradnicima, pospremi ono što je zatekao pa da onda tek dovodi mlade i vrijedne ljude ukoliko za tim ima potrebe.
Za sada Višković ne želi mnogo da razmišlja o tome, kao ni o promjeni načina zapošljavanja po kojem su dovedene u javni sektor na hiljade uhljeba koji ne žele i ne znaju da se miješaju u svoj posao.
Bar se to može protumačiti iz njegovog odgovora na pitanje novinara da li je posao za 34 studenta rješenje za dosadašnji način dovođenja rođaka i prijatelja direktora i ministara na radna mjesta u institucijama i preduzećima.
“Ja sam siguran da ću riješiti problem. Ne svih. Ovo što mi radimo je odgovor na pitanje. Ja znam da su do sada bile takve stvari da je bila starija partijska knjižica nego rezultati. Ovdje niko nije donio partijsku knjižicu, ovdje je samo prosjek, i to je put za borbu protiv ovakvih dešavanja. Danas RS, bez obzira kome se to svidjelo ili ne, ima najveći procenat zaposlenih otkad se to mjeri. Ja sam svjestan da ne može nijedna ekonomija zaposliti sve, ali ono što namjerava ova Vlada je sve u cilju većih plata i ostanka mladih ljudi. Tih 270.000 zaposlenih nije palo sa neba”, rekao je Višković, ne želeći da odgovori kako će riješiti problem zapošljavanja u javnim institucijama.
Do tada, predsjednik Vlade uvijek ima mogućnost da uz subvencionisanje pošalje ovu, kako kaže, budućnost RS u privredu koja stvarno vapi za stručnjacima i koja bi na najbolji način dalje razvijala potencijal mladih ljudi.
“Mi smo, nažalost, tim aktom gospodina Viškovića učinili medvjeđu uslugu mladim ljudima“, smatra ekonomista Zoran Pavlović.
On navodi da ovaj akt koji je donijela Vlada RS potvrđuje da je rad u javnom sektoru rješenje za zapošljavanje mladih ljudi.
„To je potpuno pogrešno. Ljudi u administraciji su praktično trošak privrede. Najbolji bi umjesto ovoga trebalo da idu u privredu i da imaju stimulaciju Vlade da rade tamo gdje je najpotrebnija zdrava pamet, sposobnost i da se dalje razvijaju u timu koji se bavi nekom proizvodnjom i djelatnostima koje su od velike koristi za Republiku Srpsku“, rekao je on za BUKU.
Kako kaže, i pored svega, nesporna je činjenica da je dobro što su ljudi dobili posao, jer 40 odsto ljudi koji ovdje završe srednje i visoke škole idu na biro.
Sa druge strane, on navodi da, ako zaista hoćemo da damo podstrek privredi, Vlada je trebalo da obezbijedi platu tim ljudima i da ih pošalje upravo u privredu. Da ih pošalje tamo gdje su najpotrebniji ti kadrovi.
Na taj način bi pomogla i privredu, a i pridonijela daljem profesionalnom razvoju tih mladih ljudi.
„Ono što moramo da razumijemo da je razvojni program bilo koje vlade nešto što mora da bude podržano finansijski, jer nema razvoja bez ulaganja. Tako da je dobro da su ti ljudi dobili posao jer su uložili veliki trud i rad, ali sa druge strane oni su trebali biti zaposleni u javnom sektoru i poslani u realni da bi shvatili realnost života u kome danas žive“, poručuje Pavlović.
Možda upravo ovakav pristup u kojem bi Vlada omogućavala razvoj privrede kroz nagrađivanje najboljih studenata radnim mjestima u realnom sektoru je put ka razvoju Republike Srpske.
Ako ništa, bar je mnogo bolji od gomilanja novih ljudi u javnom sektoru.
I ako premijer želi da od ovog napravi, kako kaže “istorijski projekat i da RS ostavimo u sigurnim rukama”, onda bi hitno trebao mijenjati način nagrađivanja najboljih.
Pružiti im priliku da zajedno grade privredu Republike Srpske.
A onda, pošto, kako to kaže Višković, “ovdje nema niti političke, niti stranačke, niti nacionalne, niti podjele po polu, već je isključivo kvalitet” u pitanju, bilo bi lijepo da se i ostalim građanima ove zemlje dozvoli da kvalitetom izbace iz javnog sektora sav nakupljeni šljam koji se godinama taložio uz pomoć stranačkih i rodbinskih veza.
