Na ovaj način se “sitnim” ugovorima u procesu javnih nabavki svake godine koriste propusti u kontroli i zakonima ne bi li se namjestili poslovi određenim privatnim firmama.
Skoro 75 000 direktnih ugovora je sklopljeno samo u prošloj godini, a najviše su ih imala preduzeća Elektroprivreda RS, Rudnici Kreka, Elektroprivreda hrvastke zajednice Herceg Bosne…
Ipak, nije pravilo da oni koji sklapaju najviše ovakvih ugovora potroše i najviše novca. Tako je u prošloj godini, prema istraživanju koje je proveo naš portal najviše para preko direktnih postupaka u javnim nabavkama izvučeno iz Rudnika “Kreka”, Elektroprivrede RS, Rudnika mrkog uglja “Banovići”, Željeznica FBiH…
Razlog zbog kojeg se rukovodstva ovih ustanova i preduzeća često odlučuje da koristi mogućnost sklapanja ugovora putem direktnih postupaka je ta da sami odaberu kome će dati posao. Nema mješanja drugih dobavljača i sve je već unaprijed dogovoreno.
Ipak, ovdje postoji ograničenje u visini iznosa do kojeg se mogu sklapati ovaklvi ugovori i on iznosi 6.000 KM. Ova cifra je određena kako bi se spriječila zloupotreba direktnog postupka u nabavkama sa većim iznosima.
Naravno, kao i sve u BiH ovo ograničenje važi samo na papiru, jer rukovodstva velikod dijela ustanova, institucija, a aposebno javnih preduzeća na sve načine u direktnim postupcima vara državu.
Naime, praksa je da se velika nabavka u velikom broju slučajeva podijeli na više njih koje ne prelaze iznos od 6.000 i na taj način zaobiđe zakon.
Ovakvih slučajeva je pregršt, a najzanimljiviji su upravo u onim preduzećima i ustanovama koja i najviše troše novca.
Tako se u Univerzitetsko kliničkom centru Sarajevo nabavka potrošnog materijala prepusti jednoj firmi, ali kroz pet postupaka.
Sličnu situaciju smo zapazili i u Rudniku i termoelektranami Gacko gdje se za potrebe konsultantskih usluga sklapaju tri ugovora u istom danu i sa tri iste cijene, nešto malo manje od 6.000 KM.
Damir Šabanić iz Udruženja građana "Justicia" kađe da su direktni sporazumi pri procesima javnih nabavki u BiH su veoma podložni zloupotrebi od strane ugovornih organa. Kako nam je rekao ovdje se radi o vrsti postupka čija vrijednost nabavke ide do 6.000 KM i za ovakvu vrstu postupka se ne objavljuje javni poziv na koji se može prijaviti bilo koji zainteresovani ponuđač, već ugovorni organ traži ponudu od onih ponuđača za koje smatra “slobodnim izborom” da trebaju učestovavti u postupku nabave.
"Drugim riječima, ugovorni organ bira ponuđača po svom izboru, i sklapa ugovor sa ponuđačem kojeg izabere. Ovakav način realizacije procesa javnog nabavljanja predstavlja javnu nabavku sa vrlo ograničenim stepenom transparentnog poslovanja i veoma je podložan koruptivnim radnjama", kaže Šabanić.
On potvrđuje da se vrlo često pri procesima javnih nabavki u BiH dešava da ugovrni organi namjerno razbijaju nabavke većih iznosa na mnoštvo manjih nabavki, da bi iste provele kroz veći broj nabavki manje vrijednosti tj. kroz “direktne sporazume”.
"To se primjećuje u samim godišnjim planovima javnih nabavki ugovornih organa jer nabavke koje su planirali znatno odstupaju od planiranih,i vrlo često ugovorni organi u planovima javnih nabavki imaju određeni broj planiranih nabavki, a kasnije se ustanovi da je broj provedenih nabavki daleko veći od planiranog. Naravno broj direktnih sporazuma je uvijek veći nego što je prikazano u godišnjem planu javnih nabavki. Prema statističkim podacima Agencije za javne nabavke BiH broj ugovora na osnovu direktnog sporazuma veći je od svih ostalih ugovora sklopljenih na osnovu otvorenog, ograničenog i pregovaračkog postupka, čak u nekim godinama i od njihovog zbira", rekao je Šabanić.
Kada je u pitanju šteta koja se nanosi ugovornim organima sklapanjem direktnih postupaka od strane istih, naš sagovornik konstatuje da je ona ogromna te da se računi za ovakvo poslovanje na kraju ispostavljaju građanima BiH, jer u pitanju je javni novac.
"Ako direktan sporazum kao takav se najviše koristi od strane ugovornih organa, čak i kada za takav sporazum nije potrebno, i kada se drugi postupci, postupci većih vrijednosti namjerno razbijaju na postupke manje vrijednosti odmah je jasno da su u pitanju elementi koruptivnih radnji i ostvarivanja vlastite dobiti od strane predstavnika određenih ugovornih organa", kaže Šabanić.
On navodi i da je problematika i u samom Zakonu o javnim nabavkama koji nije jasno obavezao ugovorne organe da i za postupke male vrijednosti, gdje spada i direktni sporazum, bude raspisan tender.
Tako isti bio dostupan svim zainteresovanim ponuđačima, a samim tim i omogućen transparentan način provođenja postupka javne nabavke.
"Ugovorni organi u Bosni i Hercegovini dužni su transparentno provoditi postupke javnih nabavki, a to podrazumijeva da osiguraju jednak i fer tretman prema svim ponuđačima, a sve u cilju postizanja najbolje vrijednosti pri utrošku javnih sredstva kroz sistem javnih nabavki u BiH. A da to nije tako vidimo upravo u postupcima javnih nabavki BiH koji se zaključuju direktnim sporazumom između određenog ugovornog organa i ponuđača", kaže Šabanić.
