Želimirova priča liči na hiljade današnjih: “Sve sam postigao, bio uspješan, presretan. Do Nove godine"

Želimir ima svu potrebnu opremu, farmu, ne libi se posla, prevazišao je i to što su uslovi rada teški, što su struja i voda loši, što pristupni putevi nikako da se naprave, ali ne može to što svoje proizvode više nema kome prodati.

Tatjana Čalić / 14. Januar 2019

Iz bosanskohercegovačkih sela decenijama su odlazili mladi u potrazi za boljim životom, ali su ona, uprkos tome, sve do ratnih godina vrvjela od života, i činila se postojanim. Međutim, od 90-tih naovamo slika bh sela se dramatično izmijenila, pa ih danas na stotine zjapi potpuno prazno ili u njima živi tek poneki stariji stanovnik.
Potvrdili su to i podaci s popisa po kojima čak 300 bh. sela nema ni jednog stanovnika, a u 1.486 živi manje od deset stanovnika! 


Šta se to desilo sa našim selima?


Za ovakvu situaciju možemo “kriviti” veći broj faktora. Tu je naravno rat, migracije selo-grad, a posljednjih par godina i pravi egzodus radno sposobnog stanovništva iz sela u zemlje EU. Zašto? Većina će vam reći da se na selu jednostavno nije isplatilo raditi - nema nikakve agrarne strategije ili podsticajne politike, premija pa mala poljoprivredna gazdinstva nisu sposobna biti konkurenta i ostvariti profit. Reći će vam i da su sela zanemarena, da se u njih odavno ništa ne ulaže, nerijetko su i bez struje i dobre putne komunikacije sa drugim mjestima, a zimi, kada snijeg zatrpa, dosta ih bude danima odsječeno od ostatka svijeta.
Oni koji su ove probleme nekako prevazišli ili na njih zatvorili oči i nadali se boljoj sutrašnjici, sada su došli su do bezizlazne situacije, svoje proizvode više nemaju kome prodati. 


Takva je priča Želimira iz Travnika koji se, kao i njegovi roditelji, cijeli život bavio poljoprivredom, a sada se sprema put Njemačke. Kako je izjavio za portal dolinalasve.info ima svu potrebnu opremu, farmu, ne libi se posla, prevazišao je i to što su uslovi rada teški, što su struja i voda loši, što pristupni putevi nikako da se naprave, ali ne može to što svoje proizvode više nema kome plasirati. 
 "Počeo sam prodavati po selu. Bio sam uspješan, presretan. Do Nove godine. Kako ljudima čestitam Novu godinu, oni kažu da odlaze za sedam dana", priča Želimir koji je na kraju i sam odlučio spakovati kofere. 


Da je Želimirova priča samo jedna od hiljadu sličnih, potvrdio nam je i Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača - mljekara RS.
Najbolje to, kaže, ilustruje podatak da je sektor mljekarstva u Republici Srpskoj od 17.696 mljekarskih proizvođača, koliko je bilo 1996. dodine, danas pao na svega 4.300.
Naša sela ostaju prazna zbog pogrešne politike vlasti. Mi nemamo “plavog dizela”, nemamo Strategije, nema podsticaje, nemamo zaštićenu domaću proizvodnju, nemamo pristup evropskim fondovima, nemamo poljoprivrednih kredita ili agrarne banke. Mi smo jedina država koja ne zna šta ima u poljoprivredi, nemamo popis poljoprivrednih gazdinstava, nemamo popis stoke, mehanizacije i ko će onda u takvoj situaciji ostati na selu i baviti se poljoprivredom. Ovdje se više ne zatvaraju domaćinstva već čitave parohije”, kaže Usorac za Buku dodajući da je krajnje vrijeme da se u sela i poljoprivredu počne ulagati, jer bez sela neće biti ni gradova.

O mjestima koja bukvalno nestaju, strategijama koje nadležne vlasti nikako ne donose, razgovarali smo i sa Mirhunisom Zukuć, predsjednicom Unije za održivi povratak.
Prema njenim riječima situacija je najalarmantnija u Posavini, u selima ali i u samim gradovima -Derventa, Bosanski Brod, Modriča, Orašje, Odžak. U jednom selu u Modriči, kaže, osjetila se jako tužno jer je svaka druga kuća bila zaključana. Prazni se i Hercegovina, ljudi odlaze, prodaju imovinu. Isto je i kod Travnika, Zenice, u istočnoj Bosni.

Mi smo više puta slali dopise Parlamentarnoj skupštini BiH, klubovima poslanika, tražili da se o ovome raspravlja, da se uradi kakva-takva strategija, ali to se nikada nije desilo. A to zaista nije teško uraditi.  Pokazao je to i naš projekat "Zajedno učinimo život boljim u BiH" koji je realizovan u tri opštine Bihać, Lukavc i Čapljina,  s ciljem zaustavljanja napuštanje bh sela, kroz ekonomsko jačanje stanovnika u ruralnim područjima i poboljšanje samozapošljavanja u ruralnom turizmu. U ove tri opštine  bilo je  uključeno 46 domaćinstava koja imaju kapacitete da se bave ruralnim turizmom. I taj se projekat pokazao kao veoma uspješan što potvrđuju i rezultati, u periodu juni-juli imali su preko 1000 noćenja. Koncept je jednostavan i što je važno nije zahtjevao dodatna ulaganja. Domaćinstva su jednostavno izdavala višak svog stambenog prostora i nudila aktivan odmor gostima iz EU”, pojasnila je Zukić naglašavajući da sigurno ima još načina i projekata koji bi pomogli da se život vrati na bh sela, te da to treba biti prioritetan zadatak i cilj državnih institucija.


Kaže i da su ih aktivisti u Bosanskom Grahovu, Kupresu i Glamoču zamolili da prva tačka dnevnog reda novoj vlasti bude odlazak ljudi, nestajanje kompletnih naselja, zatvaranje osnovnih škola. 


Ljudi nam pričaju da su umorni od svih mogućih obećanja, nepravde, korupcije. Umorni su od višegodišnje portage za poslom ili ako imaju posao, što od plate ne mogu priuštiti ni osnovne stvari.  Ljudima koji su još uvijek ovdje, ili koji su na granici odlaska, zaista je potrebno da ova vlast nešto poduzme, da im ponudi nešto što bih ih zadržalo ovdje. Ono što narod traži, jeste, dajte nam šansu. A to se može obezbijediti kroz normalizovanje životnih uslova, davanja prilike ljudima da žive od svoga rada, mijenjanjem sveukupne klime i ambijenta u BiH”, naglašava naša sagovornica.
 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.