Objavljivanje imovinskih kartona političara je jedna od onih tekovina demokratije koja nikom ne donosi dobro.

Sa jedne strane, građani se ljute i nerviraju kada vide šta političari imaju. Političari se ljute što ih se stalno pita za porijeklo imovine, stečene, kako to oni kažu, legalnim poslovima.

Pravdanja su često tragikomična, jer nije lako objasniti kako su veoma uspješni za sebe, a opet tako neuspješni za one zbog kojih se godinama bave politikom.

No, ne treba očajavati jer očigedno je da su neki narodi više od drugih stvoreni da budu maksimalno eksploatisani. a da opet žive srećni u ubjeđenju da je to za njihovo dobro.

Ali jedna stvar je interesantna.

Ako pogledate u imovinske kartone dosadašnjih pregovarača o Ustavnim promjenama, primjetićete da ih većina vrednije nekretnine ima van BiH, nego u zemlji o čijoj budućnosti odlučuju.

Šta nam to govori, da li imamo razloga da se plašimo?

Da li mislite da oni možda znaju nešto što mi ne znamo?

Da li je to što su atmosferu mržnje i straha posijali po ovoj okrvavljenoj zemlji tako da niko ne zna šta će na kraju nići , razlog što se oni kuće daleko odavde? Boje li se rata ?

Ne, ne budite smiješni, to ne znači ništa .

I najbolje je da i dalje ne mislite, jer od toga, kako kaže narodna poslovica, može da zaboli glava.