Od 2302 kandidata i kandidatkinja sa ukupno 165 listi državljani Republike Hrvatske birat će 151 zastupnika/cu u Hrvatskom saboru. Odštampano je 3.550.000 glasačkih listića od 1. do 11. izborne jedinice (skupa s dijasporm), te 430.000 glasačkih listića za izbor predstavnika nacionalnih manjina, saopštilo je Državno izborno povjerenstvo u martu. Do 8. aprila utvrđen je konačan broj od 3.733.398 birača sa prebivalištem u Hrvatskoj i bez prebivališta u Hrvatskoj. Pravilo da 6/14 osoba na izbornoj listi moraju biti žene ili muškarci nisu ispoštovale 32 liste zbog čega im prijeti kazna od 212.000 eura, izvijestila je Hina. Detaljnim pregledom biračkih mjesta portal Faktograf.hr utvrdio je da će se na predstojećim izborima glasati u najmanje sedam župnih ureda, stanova ili dvorova, 345 privatnih kuća i desetak kafića, restorana ili vinskih podruma zbog nedostatka drugih lokacija za biračka mjesta u pojedinim lokalnim zajednicama. Sagovornice i sagovornici BUKA magazina tvrde da je javnost na niskim razinama optimizma u vezi sa ovim izborima te da su aktivnosti političkih stranaka i pokreta ograničenog dosega jer ih ne prati strukturni rad na aktivaciji građanstva. Predizborni programi daleko su od formulacije konkretnih javnih politika, pogotovo politika inkluzine marginalizovanih i ranjivih grupa.
Umjesto o nacionalnoj sigurnosti, mora se početi govoriti o sigurnosti ljudi. To bi izazvalo cijeli niz strategija i politika s fokusom na ljude, tvrdi Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.
Mediji otkrivaju nove korupcijske skandale koje pokušavaju da opovrgnu političari koji ih čine, ocjenjuje Zovko, vjerujući da je zbog zanemarivanja problema od strane njegovih protagonista društveno povjerenje u politiku u kontinuiranom padu.
„Nemogućnost proizvodnje novih nekorumpiranih kadrova koji uživaju povjerenje javnosti čini se da je doseglo najniže razine. Osim toga, inflacija se čita i u čestim tekstovima o novom rastu cijena hrane i opet nikakvim političkim odgovorima na to. Javnost također postaje sve svjesnija klimatskih promjena, što počinje utjecati i na opću atmosferu u društvu proizvodnjom osjećaja nemoći. Ako se tome pridoda još i to da na globalnoj razini stalno izbijaju novi oružani sukobi, ljudi se nemaju baš za što "uhvatiti", da tako kažem. A to što se političari u kampanji umjesto ovim problemima bave sitnim međusobnim prepucavanjima nimalo ne pomaže“ – kaže Zovko.
Istorijski gledano, političke stranke imale su zadatak da socijalizuju javnost. Danas je to zapostavljena mogućnost, kaže Zovko, postavljajući pitanje da li se time gubi osnovna politička pismenost.
„Olakotna okolnost je što išta iole progresivno gura Europska unija, ali otegotna je to što ni te politike nisu progresivne onoliko koliko narod ima potreba za zaštitom u ovim nesigurnim vremenima. Hrvatsko novinarsko društvo kao krovna novinarska organizacija u Hrvatskoj poslala je svim parlamentarnim strankama koje sudjeluju u kampanji za izbore pet zahtjeva novoj vladajućoj većini, odnosno novoj Vladi RH. Ukidanje zakona opasnih namjera, odnosno LEX AP, depolitizacija Vijeća za elektroničke medije, pošteno i transparertno financiranje medija osnivanjem zajedničkog Fonda za medije, uspostavljenje mehanizama za rano odbacivanje SLAPP tužbi i Izmjene zakona o HRT-u“ – kaže Zovko, tvrdeći da će na HND na poštovanje tih zahtjeva natjerati buduću vlast prvenstveno zato što ne ovise o njihovoj milostinji.
Izbori ne donose novine, ali inovacija ne mora biti u fokusu izbora, ocjenjuje Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije.
„Dovoljno je da se javne politike stabiliziraju tj. da ih se izradi na participativan način, kroz uključivanje stručne javnosti na početku, a ne usred procesa ili na kraju, kroz organizacije javnih rasprava, a sve na vrijeme i u roku, uz poštivanje svih standarda. Potom je potrebno da se javne politike provode i po isteku provedbe evaluiraju kako bi se nalazi uključili u idući ciklus izrade“ – kaže Senta.
Vidljiv je trend da se u kampanji sve manje pažnje posvećuje programu ili sadržaju, ocjenjuje Tea Radović iz Centra za mirovne studije.
„Vidimo da neke političke opcije istupaju s kontradiktornim stavovima, iako imaju program, a i u debatama se samo dio sudionika poziva na konkretne politike koje su kreirali u svojim programima, a više se rasprave svode na vrijednosne debate“ – kaže Radović.
Zahtjeve koji se u ovm trenutku mogu postaviti pred buduću izvršnu vlast i budući parlament već su formulisale nevladine organizacije i sindikati, kaže Senta, napominjući da su svoje zahtjeve predali i Clubtura, Gong, Mreža mladih Hrvatske, Inicijativa GOOD. Ti i zahtjevi poboljšanja statusa marginalizovanih i ranjivih grupa o kojim se buduća vlast mora očitovati moraju postati redovan posao buduće vlasti.
„Ako ne postoje ideje kako to riješiti na domaćoj razini, može se konzultirati iskustva drugih država članica EU, kao i policy planove na razini EU, primjere dobre prakse koji postoje zapisani i objavljeni“ – zaključuje Senta.
Ne znajući hoće li na izbore ići u širokim koalicijama ili zasebno, većina stranaka propustila je šansu za dijalog sa širom društvenom zajednicom prije nego su predložile zvanične programe, ocjenjuje dr.sc. Kristian Sedak, viši asistent Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Sada se – tvrdi Sedak – stvara kakofonija i informacijska zasićenost od predizbornih programa koji se svakodnevno promovišu u raznim izbornim jedinicama. Dio političke arene prebacio se u online prostor i na društvene mreže ali alati za segmetiranje i targetiranje publike nisu dobro iskorišteni, ocjenjuje Sedak, dodajući da većina stranka želi stvoriti širi uticaj i da tako biraju obraćanje široj publici, postavljanje agende prema isključivo onim temama o kojima žele pričati.
„Aktivna interakcija se ne može unaprijed planirati i definirati, ona otvara prostor za nepredvidive reakcije birača i može rezultirati gubitkom kontrole nad porukom. Politika već dugo ima negativan imidž, politička se kultura također srozala pa neki političari nisu spremni riskirati konfrontaciju, neželjene događaje i negativni publicitet. Jednosmjerna je komunikacija dobro rješenje i za političare koji nemaju spremne odgovore na sva pitanja i za one koji po svaku cijenu žele izbjeći iznošenje stava o zapaljivim i polarizirajućim temama“ – kaže Sedak u razgovoru za BUKU.
Socijalizacija javnosti je važna za postavljanje grupnog identiteta, osjećaja pripadnosti i usvajanje norma ponašanja i u direktnoj je suprotnosti sa politikom koja opstaje na društvenim sukobima, ocjenjuje Sedak.
„Socijalizacija javnosti se oslanja na jake političke institucije, a pogotovo u ovoj kampanji vidimo pokušaj da se institucije iskoriste kao nebitno sredstvo za postizanje usko parcijalnih političkih ciljeva. Podizanje svijesti, edukacija i poticanje na aktivniju uključenost birača u političke procese utječe na izgradnju odnosa političara i birača, institucija i građana. Time povećava povjerenje građana u institucije“ – zaključuje Sedak komentarišući zapostavljenu praksu i socijalizaciju javnosti nasuprot manipulaciji biračkog tijela.
