Martina Mlinarević-Sopta


Kolumne

24.04.2012

Martina Mlinarević-Sopta / Zbogom Bosno i Hercegovino

Martina Mlinarević-Sopta

Živim u zemlji lažnih strpljivosti. Bošnjaci strpljivo čekaju da se raspadne RS. Hrvati strpljivo čekaju da se raspadne BIH. Srbima strpljivo puca neka stvar što se ovi gore i zbog čega strpljuju.

Kolumne

22.03.2012

Komedijaška zemlja apsurda / Jebem vam život, šta mi radite od zemlje?

Martina Mlinarević-Sopta

Jedini pravi ljudi u našoj zemlji su onaj običan svijet na sve tri strane, koji se samo bori da preživi, a kojeg su politički manipulatori i danas u miru, uspjeli posvađati do krvi jedne s drugima. Je li konačno došlo vrijeme da im se vikne - Jebem vam život, šta nam od zemlje radite?

Društvo

29.06.2011

/ Odaberi jednog Hrvata od tri levata

Martina Mlinarević-Sopta

<p><strong>Stanje u Bosni i Hercegovini posljednjih godina neodoljivo podsjeća na prve sapunice s početka devedesetih. Možeš fulati stotinu epizoda, no kad se vratiš ekranu i dalje si sasvim u tijeku zbivanja. Jer zbivanja nema i sve je samo pretakanje beskrajno šupljeg u suludo prazno, dok nam nad glavama ordiniraju sebične autokrate, kronični destabilizatori bolje budućnosti.</strong><br /><img src="images/stories/juli7/ba1.jpg" border="0" /></p> <p>Bolju budućnost, naime, ne želi niti jedan akter bosanskohercegovačkih političkih elita. Ni legitimni niti nelegitimni. Ako se u tim interesnim, stranačkim lobijima i dogodi poneki "stršač iz lopovskog sistema",  gazde će se vrlo brzo potruditi da mu darivanjem neke funkcijice zauvijek iz donkihotske glave izbrišu bilo kakve primisli o normalitetu među našim zavađenim i zagađenim životima. Bolju budućnost, također, ne želi niti jedan pripadnik Međunarodne zajednice. Jer kad bi pustili to autistično dijete od države iz svojih ruku, automatski bi pustili i zlatnu koku svojih proračunatih zapadnjačkih svjetova. Ovo bure baruta na kojem treniraju, u europskim parametrima unikatnu demokraciju nedemokratičnosti i laži, je jedinstven i nepresušan izvor njihovih financija, a borba sa nama - tronacionalističkim avetima, kasnije u CV-u izgleda neprikosnoveno. Bolju budućnost, istovremeno, ne žele ni nevladine organizacije, taj grozomorno veliki sektor niškorisnih čekača na donacije, papagajskih ponavljača izlizanih floskula na nekorisnim konferencijama u skupim hotelima, gdje u predahu od konzumiranja kanapea i uvozne vode, predstavljaju tisuću i neku po redu studiju po kojoj bi trebalo organizirati rastureno bosanskohercegovačko društvo.<br /><br /><strong>U Lagumdžijinoj tvornici hrvatstva radi se u tri smjene</strong><br /><br />A rastureno društvo trpi. Podaničkom, naviknutom šutnjom. U tjednu smo mogućeg raspleta ili tek početog zapleta za izbor državnog premijera. Kod nas se nikad ne zna. Vrijeme je u poludjeloj žlibini relativan pojam. Ono što je jedino poznato u čitavoj priči jeste da u toj fotelji koja se četvrta svako nekoliko godina, mora biti Hrvat. Neefikasni kočničari normalne stvarnosti nisu ni ovaj put podbacili u kandidiranju trojca koji juriša na tu poziciju. Tako da imamo Zlatkovog izmišljenog čovjeka-Hrvata Kukića,  Čovićevu ženu-marionetu Hrvaticu Borjanu i Lijanovića, ni čovjeka, a ni Hrvata. Na funkciju koja bi trebala biti okosnica neke „životnije“ budućnosti kandidirani su tako likovi čija su imena u javnosti napravila još dublji i teži jaz. Ako je to uopće moguće.<br /><br />U Lagumdžijinoj tvornici hrvatstva radi se dakako, u tri smjene i na svim pokretnim trakama. Tu se provjereno može sklepati Hrvat u par minuta, bilo da se radi o nadzorniku haustora ili predsjedavajućem Vijeća ministara. Zlatko ima podobnog za svaku prigodu i svaku poziciju samo da bi zaboravio svoju karijerističku noćnu moru – kroničnu opoziciju. Budući da smo otklon ovog socijaldemokrate od svakog postulata socijaldemokracije davno apsolvirali, ostaje za objasniti da kad naš Zlaja bira Hrvata, on obavezno mora biti najomraženiji u svom narodu (multietnička komponenta ove altruistične stranke), a posebno među HDZ-ovim glavešinama. No kad sve zbrojimo i oduzmemo, i dalje je naravno najbitnija bahato-prljava igra rivalstva između dva verbalno najzavodljivija demagoga na političkoj bh sceni – Lagumdžije i Čovića. Taj egotriperski duel taština i koristoljublja sve drugo baca u sjenu.<br /><br /><strong>Mi smo jarani koji se mogu dogovoriti kad se sreću u birtijama</strong><br /><br />Dragan Čović – vječno procesuirani, a nikad osuđeni lider u manirama svoje stranke i u Lijepoj i u ovoj Našoj, nije izdao svoje birače. Kandidirajući, kako to obično kod njega biva, sam i bez ikakvih posebnih unutarstranačkih konzultacija, bezličnu i ispraznu Borjanu na otvoreno mjesto u natječaju, zagarantirao je sebi još par ugroženih godina punih kuknjave. Paralelno čemu se gomilaju nimalo ugroženi iznosi na računima, bolidi i vikendice. Borjana bi tako mogla, ako se zainate braća Srbi, postati druga premijerka u dugoj feminističkoj tradiciji ove stranke, gdje su tupave lutke trbuhozboraca, ona i Jadranka Kosor, nadvisile svoje šefove.<br /><br />Borjana – kancelarka! Oh, kako to gordo zvuči. Od autobusa do premijerke. Gotovo isto moćno kao i Kukić iz Posušja – multietnički spas za nacionalističko društvo. Normalnog čovjeka koji živi stvarnost ove zemlje ovakvi diletantistički pristupi nikad težoj situaciji, šamaraju kao malog majmuna. Jer je svjestan kako je birao kretene kojima je osnovna svrha i cilj podrivanje kaosa. Jer kaos takve jedini drži u orbiti.<br /><br />Državni premijer mogao je biti polazna točka za građenje neke prihvatljivije stvarnosti. Sa čovjekom koji će biti nositelj novog društva koje će povratiti vjeru u dignitet zemlje na sve tri strane. Bilo bi to lako da nama ne upravlja domaća mafija i strani pokrovitelji njihovih nereda. Bilo bi također lako da mi imamo mudrosti prozrijeti njihove igrice.<br /><br />Ali mi smo ljudi i jarani koji se mogu dogovoriti kad se sreću u birtijama i na poslovima, no u političkoj stvarnosti smo pičke koje dozvoljavaju da im se prodaju smišljeni šupljaci namazani sa nacionalnim, nogometnim i religijskim otrovom. Na ovakvu količinu podaništva i gluposti mogu nam kandidirati i klauna iz trećerazrednog putujućeg cirkusa. Kao da bi mi išta primijetili.</p>

Društvo

26.11.2010

/ Dan Bosne i Hercegovine-najveća postratna komedija

Martina Mlinarević-Sopta

<p>NA EKRANU su se u završnom kadru emisije Lijepom Našom na gostovanju u Sarajevu, uz taktove Halida Bešića grili mladi i stari, prevaranti političari i fratri, umalo deložirani biskup, stare gospođe sa suzama u očima, klinci u narodnim nošnjama, cijela Skenderija i sva tri naroda. Tko bi rek'o čuda da se dese. Moj otac sjedio je u fotelji i prstiju stisnutih u šaci tiho izustio - Da nema jebene politike, ovako bi to naš svijet riješio, zagrljen i s pjesmom.</p>

Politika

07.07.2010

/ Izborne liste za pare - sve fukara do fukare

Martina Mlinarević-Sopta

<p>JUČER u 17 sati u bosanskohercegovačkoj avliji čuda istekao je rok za prijavu političkih subjekata (mada su poneki samo objekti) koji ulaze u listopadsku bitku za kožne fotelje i nove, luksuzne četvorne metre. Pustilo ih do kasnog popodneva da se najedu i okupaju, da pokušaju presložiti svoje kriminalne redove i sabrati među sobom komadiće nepostojećeg zdravog razuma. Uzalud. U izborni fajt 2010. idu provjereni šupci i kriminalci. Da je ovo iole normalna zemlja s nekorumpiranim pravnim sustavom, samo od ekipe isturene na tim izbornim listama sposobni drotovi bi mogli oformiti nekoliko respektabilnih zatvorskih nogometnih momčadi. Plus kvalitetna klupa i tim vrsnih fizioterapeuta. Crkni mali Maradona.</p>

Politika

14.06.2010

/ Kako su Hrvati uništili sami sebe

Martina Mlinarević-Sopta

<p>VJEROJATNO najprelomniji politički trenutak za Hrvate u Bosni i Hercegovini obiluje s vjerojatno najvećim političkim idiotima koje majka rodi jednom u milijun godina. <br />

Region

13.05.2010

/ Antifašist ili fašist?

Martina Mlinarević-Sopta

<p>PROLJEĆE na Balkanu najzahvalnije je godišnje doba. Kombinacija nesnosnih mirisa buđenja prirode i mazohizam ljudi koji ovdje obitavaju obaraju s nogu učinkovito kao niski tlak zraka menopauznu gospođu. Proljetne dane među političkom vrhuškom obilježavaju čitavu godinu s nestrpljenjem čekana flambiranja žrtava po raznoraznim povijesnim stratištima. Oni naravno to ne mogu učiniti ljudski, u tišini i bez pompe, jer nije predizborni, ni etično, a i onda bi izostao sav popratni cirkus. Neprocjenjive su njihove teatralno obrisane suze sa svilenim Hugo Boss rupčićem, nakon uvijek debilno napisanih govora. Nagomilana sjeta pred imenima ubijenih koja ih zatim nepogrešivo pogodi u fiktivne rane koje nose iz nikad viđenog Domovinskog rata. Pa se nježnom rukom afektirajući pijetet kao i mnogi prije njih, pridrže za nepostojeće gelere u svojim tijelima.</p>

Kolumne

12.05.2010

/ Sranje nikad nije bilo veće

Martina Mlinarević-Sopta

<p>Narod je s pravom potpuno politički dezorijentiran. Žedan bilo kakvog pomaka dok sve ide prema oštrim ivicama ponora. Čezne za političkim liderom dok bespomoćno gleda nedostatak tih osobina u svojoj premijerki i predsjedniku. U trenutku kad im zemlja grca u dugovima i problemima, oni se natječu tko će kome više zviždati na stratištima, oni se raspravljaju oko banalnosti, oni se ponizno našetavaju po komšiluku, zanosno gledajući u ono što nikada neće posjedovati – slovensku lukavost i srpsku prefriganost, dok nasmijani pristaju na sve kako im kažu, pa i na more, pa i na zajedničke udžbenike, te bez razmišljanja prodaju svoju zemlju i čast poštenog naroda</p>

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.