365 dana pandemije Korona virusa

365 dana od početka početka Korona virusa u Bosni i Hercegovini. Pogled unazad.

zeljo93uric / 31. Mart 2021

Čovječanstvo se vijekovima dijeli na ljevicu i desnicu, monarhiste i republikance, jernike i ateiste, a zadnjih decenija i na vaksere i antivaksere. Pored mnogobrojnih podjela u jednom bi se svi složili, a to je da "sledeće dvije ključne sedmice" traju dugo, predugo, pa i više od 365 dana.

Virus korona je u potpunosti promijenio naše navike. Preoblikovao je i svijet koji poznajemo, ili smo ga poznavali. Virus je sa sobom donio mnoge nedaće. Milioni ljudi su ostali bez posla, stjerani na rub egzistencije. Virus je uništio i hiljade brakova. Rastavio je porodice i promjenio mnoge planove. Ono što je najteže, jeste da je odnio milione života. Mnogi su u pandemiji izgubili svoje voljene. Djeca roditelje, braća sestre, supružnici supružnike. Niko nije ostao pošteđen, ili svako od nas poznaje bar jednu žrtvu koju je „najsmješniji virus u istoriji“ odnio.

 

Korona je ono što ćemo pričati unucima, kao što su naši djedovi pričali nama o tifusu, koleri, velikim boginjama i sl. Istorija je upravo onakva kakvu su nam je predstavljali. Kao točak koji se okreće i onaj dio koji bude zaronjen u blato izlazi iz lokve, ali ponovo zaranje i tako u krug. Možda je sreća naše generacije što živimo u modernijem dobu, od onog u kojim su harale druge pandemije i zaraze. Često i bezazlenije, ali bez moderne medicine daleko smrtonosnije. Naša je sreća jer živimo u eri savremene medicinske opreme, poznatih tipova vakcina, poznavanja virusa... Pa čak i onih mnogo banalnijih, ali presudnih navika koje olakšavaju našu borbu a to je higijena.

Upravo nedostatak higijene, određenih obrazaca ponašanja (distanca, izbjegavanje fizičkog kontakta i sl) su navike koje nisu postojale ili su bile redukovane u vrijeme srednjovjekovne kuge, pa kasnije i španske gripe.  Zajedno sa savremenom medicinom i tehnološkim dostignućima higijena i obrasci ponašanja omogućili su sporije kretanje virusa, i ako je on postao takav da je ili bio dio nas ili se nalazi u našoj blizini.

 

Prvi slučaj Korona virusa u Bosni i Hercegovini  registrovan je u Banjaluci 5. marta 2020. od tog dana da danas BiH se našla u epidemijološkom vrtlogu koji varira iz dana u dan. Kao što sam na početku pomenuo Kovid mora je prema nekim procjenama trebala da traje samo dvije sedmice, i one su nam bile ključne, ali ih nikad nismo dokučili i još nismo došli do te nedelje koja će biti proglašena krajem epidemije i pandemije. Zavisno od nivoa vlasti, od entitetskog, kantonalnog, opštinskog... donošene su epidemiološke mjere koje su često unosile konfuzije, a protok informacija je građanima bio neuhvatljiv. Jedan dan su važila jedna, drugi dan neka druga pravila. Dok se virus širio Republikom Srpskom, i dok je Srpska bila u lokdaunu, život je u Federaciji tekao sasvim normalno. Činilo se na početku da upravo uvedene mjere u Srpskoj ne daju rezultat, jer tamo gdje ih nije bilo, nije bilo ni zaraze. Ali to ipak nije bilo tako, pa je tako epidemija eskalirala i u Federaciji BiH, nakon toka kada je Federacija bila u lokdaunu, on nije bio u Srpskoj i u krug.

Početne mjere su se činile opravdane. Pa su građani Srpske i Federacije lako prihvatili policijski čas. Zabrane kretanja između opština, nošenja maske u zatvorenom, pa i u otvorenom prostoru. Zabranu i redukovanje javnih i privatnih okupljanja. Građani su prihvatili mjere misleći da će sve trajati samo te dvije sedmice. Ali kako je vrijeme odmicalo,  i kako se pogoršavala epidemiloška situacija, prostor za iste ili strože mjere postao je tjesan.

Da li se moramo pomiriti sa Kovidom i nastaviti živjeti, ili svijet mora ipak stati? Odgovor na ovo pitanje nikako ne može da bude lak i sažet u da ili ne. Jasno je da moramo živjeti, ali je jasno da svijet više nije isti i pitanje je kada će postati onakav kakav je bio, i da li je to sa ove distance moguće.  Svijet da je sinhronizovano stao na te "dvije ključne sedmice", ali u isti trenutak, možda bi viruse uništili između četiri zida, pa bi mogli ići dalje. Ali kako da stane čitav svijet u isto vrijeme kada jedna država ne može stati, ili uvesti iste mjere, i kada u njoj nema sinhronizacije?  Zbog toga smo propustili jednu tehničku metodu kojom bi smo možda nešto i riješili, ali samo ako bi se to primjenilo na globalnom nivou.

Kovid kriza je za sobom u Bosni i Hercegovini na površinu ponovo izbacila talog. Korupcija na svakom koraku. Kovid korupcija je od početka počela da izjeda sve nivoe vlasti. Zemljom se proširila vijest o pokretnoj bolnici u vidu šatora koju je kupila Vlada Republike Srpske. Bolnica je plaćena i preplaćena i njena oprema zastarjela. S druge strane Vlada Federacije BiH se upetljala u aferu respiratori gde je takođe preplatila zastarjele respiratore. Rezultat je bio isti: korupcija i korona profiterstvo. Slično kao i u toku ratnih dešavanja, kada su građani litar nafte plaćali kao ručak u centru Beča, tako su građani BiH u sred pandemije i opšteg beznađa plaćali raštimane šatore i produvane respiratore koji ničemu ne služe, osim kovid profiterima da u planetarnoj nesreći zarade koji milion, ili milijardu ne mareći za krajnji ishod nečijih majki, djece, braće.

Nakon niza afera, prebacivanja odgovornosti i polovičnih rješenja BiH je sve dublje tonula u Kovid krizu. 365 dana su vlasti imale da prošire bolničke kapacitete, da omoguće medicinarima da primjene nova znanja i da konačno učine više za oboljele. To se ipak nije desilo. Desilo se čudo, da su ljekari i pored svih propusta i manjkavosti vlasti ipak uspjeli da se izbore, prvo sa sobom, pa i situacijom u kojoj su se našli. Dok su se ljekari borili sa Kovidom, ostatak zdravstva je ostao prazan. Uklopljen u manji kapacitet rada. Prestale su da postoje druge bolesti ( bar u javnosti). Niko više nije gubio živote ni od malignih oboljenja, ni  od drugih bolesti ( a nažalost gube). Jer su sve oči uprte u Kovid.

U toj dugoj borbi, građani i medicinski radnici nisu gubili nadu, jer su iz labaratorija izlazile prve uspješno testirane vakcine, a „ozbiljne“ države su odmah počele da ugovaraju nabavke. Pomisao na vakcinu, u državi u kojoj je Kovid korupcija imala primat nad borbom protiv Kovida nisu davale puno nade. Upravo zbog takvih slučajeva širom svijeta, ali i mogućnosti monopola pri nabavci vakcina, gdje bi prednost imale bogatije države, Svjetska zdravstvena organizacija je formirala KOVAKS mehanizam, kroz koji bi se vakcine nabavljale proporcionalno prema broju stanovnika svake države. Kako bi imunizacija stanovništva u cijelom svijetu tekla ravnomjerno. Ipak monopol, i velika potražnja za vakcinama su napravili haos koji traje i danas. Većina država svijeta je u deficitu vakcina. Nabavka ide sporo, mimo svih rokova.

Pitate se gdje je Bosna i Hercegovima u procesu imunizacije? Smatram da i ako ništa ne napišem u ovom odgovoru, prethodni pasusi će reći sve sami za sebe. Tamo smo gdje jesmo, a do kada ćemo biti ne zna se. Znamo samo da su nam granični prelazi prethodni vikend bili zakrčeni prema Srbiji koja je otvorila svoje granice i za BiH državljane i besplatno vakcinisala sve one koji su došli.

365 dana je prošlo. Pitamo se da li će trebati još toliko da prođe da možemo reći da smo pobjedili virus. A kakva to pobjeda može biti ako smo u njoj izgubili 6 500 sugrađana. 271 dana bi smo trebali da ćutimo, samo da bi svakoj žrtvi korona virusa odali jednominutnu poštu. Kao što napisah, svijet ne može stati, ali neka nam ovo bude poslednja istorijska lekcija, koju neće niko moći prepričavati osim nas.

 

Želimir Urić polaznik ALPI Istituta za napredno liderstvo i odbornik u Skupštini opštine Srbac


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.