ČLANSTVO U NATO

Kako članstvo u NATO-u utječe na ekonomsku i političku sigurnost članice? Pripremili Bojan Petrović i Vedrana Vujović

alpi1alpi2 / 31. Maj 2019

NATO utjelovljuje transatlantsku vezu kojom je sigurnost Sjeverne Amerike trajno vezana za sigurnost Europe. On je djelatni izraz uspješnog zajedničkog napora država članica ka ostvarenju njihovih ciljeva. Posljedica toga je osjećaj zajedničke i jednake sigurnosti među svim državama članicama bez obzira na njihove državne i vojne kapacitete, što doprinosi općoj stabilnosti u Europi. Time se stvaraju uvjeti za povećanje suradnje država članica saveza među sobom kao i sa drugim zemljama.

Ekonomska sigurnost

Ekonomski uspjeh države snažno je povezan sa njenom mogućnošću da stvori uvjete sigurnosti i stabilnosti u dugom roku. Sigurnost i stabilnost su preduvjeti koji ne samo da promiču domaću gospodarsku aktivnost, već i povećavaju povjerenje investitora i stranih partnera te potiču integraciju zemlje u šire regionalne i međunarodne gospodarske vrijednosne lance. Primarna zadaća NATO saveza je kolektivna zaštita i sigurnost njenih članica, a ne ekonomska aktivnost i prosperitet. Međutim, sigurnost koju pruža članstvo u NATO savezu uzrokuje značajno prelijevanje pozitivnih efekata na političku i ekonomsku stabilnost.

 

Sam proces približavanja i vjerojatnog članstva u NATO-u nadopunjuje  institucionalne okvire gospodarstva, vladavinu prava, državni sustav upravljanja i korporativnu sigurnost zemlje te  smanjuje nesigurnost i eksternalije u okolišu. Slijedom toga, proces liberalizacije i unapređenja tržišne ekonomije zemlje dovodi do ublažavanja društvenih pritisaka, kao i do povećanja prosperiteta i akumulacije bogatstva, čime društvo postaje sigurnije i manje osjetljivo na šokove koji mogu biti pogoršani različitim vanjskim i unutarnjim izazovima.

 

Pod takvim ekonomskim, političkim i pravnim okvirom, država može povećati svoj potencijal prelaska s lokalne, izolirane ekonomije na otvorenu ekonomiju. Što zauzvrat donosi konkurentne i komparativne prednosti kroz kompetentnu raspodjelu resursa, učinkovitu proizvodnju i poboljšanu kvalitetu života uz istovremeno povećanje sigurnosti. To okruženje služi kao temelj za veći optimizam u smislu pružanja pravih alata koji doprinose procesu poticanja razvoja inovacija i poduzetništva u gospodarstvu. Stoga treba postojati vrlo bliska veza između napretka vojne sigurnosti i održivog gospodarskog razvoja temeljenog na sigurnosnoj suradnji i gospodarskoj suradnji.

 

Za nove članice, članstvo u NATO-u vodi ka većim mogućnostima za dugoročni gospodarski rast. Članstvo u NATO-u i EU također olakšava gospodarski napredak, pomaže jamčiti državnu sigurnost i gospodarsku stabilnost. Stabilnost koju osigurava članstvo u NATO-u dovoljno je velika da bi se mogla promatrati kao temelj za privlačenje povećanih izravnih stranih ulaganja. Članstvo u NATO-u i prateći proces integracije pomažu da zemlja članica ostane politički jaka i sigurna od vanjskog šoka, kao i da učvršćuje napore zemlje u postizanju prosperiteta na duge staze.

 

NATO-ov "ekonomski učinak" može se bolje razumjeti ako pogledamo sljedeći učinkoviti, ali i jednostavni krug koji rezultira opipljivim rezultatima za prosječnog građanina: gospodarski rast, otvaranje radnih mjesta, očekivano trajanje života, povećanje izravnih stranih ulaganja, izdaci u obrazovanju, zdravstvu, regionalna integracija i jednaka raspodjela dohotka. Statističkom analizom nove države članice moguće je zaključiti da je učinak NATO-a generirao kratkoročne i dugoročne pozitivne rezultate, koji uključuju trenutačni porast ekonomskog rasta, značajan priljev izravnih stranih ulaganja; veliko smanjenje nezaposlenosti; povećava se očekivano trajanje života; udvostručenje iznosa izvoza i uvoza od 2004. godine, a deficit se vratio u ravnotežu.

 

Nakon pristupanja NATO-u 2004. godine, gospodarske aktivnosti u Estoniji i Latviji, post-sovjetskim državama, znatno su porasle. Do 2005. godine BDP u Estoniji skočio je s 6,5% na 9,5%, a u Latviji s 8,7% na 10,6%. U Estoniji se inozemna ulaganja više nego utrostručila s 965,8 milijuna dolara na 3,1 milijardu dolara nakon pristupanja NATO-u. Isto tako, takvi trendovi počeli su se povećavati i u Albaniji, Bugarskoj, Latviji i Litvi. Zajedno s izravnim stranim ulaganjima, razvojna pomoć je odavno prepoznata kao sredstvo za podizanje nacije iz siromaštva i osiguravanje njezina dugoročnog gospodarskog prosperiteta, ulaganjem u sektore od obrazovanja do vojske. Od 2000. godine razvojna pomoć raste u NATO-ovim partnerima ili zemljama kandidatkinjama.

 

Put euroatlantskih integracija naglasio je važnost razvoja visokoobrazovane i visoko kvalificirane radne snage koja će poticati snažan, održiv i uravnotežen rast za pristupajuće države. Stoga su nove članice NATO-a, dok uživaju osnovna jamstva kolektivne sigurnosti, mogle povećati izdatke u druge važne sektore poput obrazovanja i inovacija. Može se reći da je stvaranje zdrave i konkurentne ekonomije glavni izvor generiranja dugoročno održivog (trajnog) poboljšanja ukupne kvalitete života građana i jednake raspodjele dohotka. Nadalje, niska stopa nezaposlenosti može biti glavni pokazatelj tržišnosti gospodarstva, jer niske stope nezaposlenosti u jednoj zemlji mogu dovesti do veće potrošačke moći za građane, što će im omogućiti da priušte visokokvalitetne proizvode - i još važnije - hranu i zdravstvenu skrb. Kolektivne sigurnosne garancije djeluju kao važan temelj za regionalnu gospodarsku i političku integraciju, a time i za diversifikaciju i otpornost gospodarstva. Integracija služi kao izvor promicanja ekonomskog prosperiteta, mira i sigurnosti u regiji kroz razvoj liberalizirane ekonomske i političke politike između država sudionica.

 

Nove NATO članice koje su pristupile savezu nakon 2000. godine su uglavnom usporedno imale i svoj put prema Europskoj uniji. Što je također za njih značilo da efekti euroatlantskih integracija uzrokuju pozitivne efekte prelijevanja u sve društvene pore. Važno je napomenuti da velika ekonomska kriza iz 2008. znatno utjecala na napredak novih članica, ali i usporavanje napretka onih koji su tek trebali pristupiti ili nisu još. Važno je napomenuti da se razlika u razinama i tempu razvoja novih zemalja članica treba pripisati razlici u izgradnji institucija i pokazateljima kao što su dobro upravljanje, gospodarske reforme, mjere protiv korupcije, reforma pravosuđa i reforma sektora obrane i sigurnosti.

 

Ako stvar približimo našoj regiji, vidjet ćemo da su zemlje koje su u našem okruženju znatno prosperirale ulaskom u NATO i u jednakom omjeru su se više približili ili ušli u Europsku uniju, za razliku od Bosne i Hercegovine. Po nekim procjenama, nakon pristupanja NATO savezu potrebno je pet do deset godina da se počnu osjećati efekti na razvoj ekonomije. Neko vrijeme je potrebno dok države same stvore povoljnu klimu za investicije, ulaganje u infrastrukturu, a tek nakon toga ozbiljni investitori razmatraju da li investirati u tu zemlju ili ne. Budući da su te zemlje postale članice NATO-a, to je osiguralo unutrašnju sigurnost tih zemalja i smanjilo politički rizik da će dođi do nekog eventualnog rata, građanskog ili međudržavnog.

 

Politička sigurnost

 

Očuvanje mira i sigurnosti političkim i vojnim putem primarna je uloga NATO-a; politička sigurnost države članice usko je povezana sa prethodno objašnjenom ekonomskom sigurnosti, jer poželjno političko-poslovno okruženje doprinosi većem kreditnom rejtingu.

 

Što se konkretno političke sigurnosti tiče, NATO sam po sebi promovira demokratske vrijednosti i sve odluke donesene su zajednički i konsenzusom. Postajući NATO članica, država učvršćuje svoj razvojni demokratski put, osigurava se potrebna politička stabilnost i suradnja između država na regionalnom i globalnom nivou. Samo članstvo, ali i aspiracije za članstvom u vojnom savezu zapadnih demokatija dodatno afirmišu državu da ojača unutarnje demokratske kapacitete i procese, a čime se ubrzava i integrisanje države u saveze poput Evropske unije.

 

Čuvanje zajedničkih vrijednosti članica/saveznica: demokratija, sloboda pojedinca, vladavina zakona i mirno rješavanje sukoba su vrijednosti koje se promoviraju širom euroatlantskog saveza.

 

Politička sigurnost članstvom u NATO-u povezana je i sa vojnim aspektima. Državama je članstvo u NATO-u garant vojne i obrambene sigurnosti. Kolektivna odbrana, krizno upravljanje i kooperativna sigurnost zadaće su NATO-a, a podržavanje međunarodnog mira i njegovo održanje jedno od razloga postojanja. Također, uloga članica NATO-a je biti katalizator pri stvaranju vojnih snaga koji mogu udovoljiti zahtjeve i omogućiti zemljama sudjelovanje u upravljanju kriznim operacijama u kojima samostalno ne bi mogle učestvovati. Sa političkog i vojnog aspekta, takva vrsta suradnje podiže kompletan pojam sigurnosti na jednu novu, globalnu razinu.

 

Priprema za članstvo u NATO, odnosno aktivacija MAP-a (Membership Action Plan) donosi dugoročne promjene u društvenom i političkom smislu. Primjenom MAP-a  potencijalne članice donose nove mehanizme u rješavanju sporova i jačaju regionalnu suradnju sa državama članicama NATO-a, ali i onima koji to nisu. Jedan od najboljih primjera iz prakse jesu bilateralni odnosi Mađarske i Rumunije koje su tokom integracija u Evropsku uniju i NATO dugoročno promijenile i ostvarile prijateljske odnose.

 

Jačanjem pravne države, ljudskih prava i manjina ostvaruje se dodatna politička sigurnost uz koju je usko povezana i borba protiv organiziranog kriminala i korupcije.

 

Mnoga istraživanja i analize sprovedene u državama članicama NATO-a pokazala su da članstvo u NATO-u ne donosi kratkoročne promjene. Institucionalizacija sigurnosti kroz NATO-podršku dugoročno će obezbijediti političku sigurnost i stabilnost i stvoriti bolju političku klimu i kulturu.

 

Za zemlju poput naše, za koju još uvijek kažemo da je u tranziciji, opredijeljenost za djelovanje i članstvo u NATO-u nema alternativu. Snaga NATO-a proizlazi iz cjelokupne ekonomske, političke ali i vojne moći i osigurava dugoročni napredak i prosperitet države i društva unutar njega.

 

Ovaj tekst je nastao kao rezultat međugeneracijske suradnje Instituta za napredno liderstvo u politici (ALPI) koji organizira Međunarodni republikanski institut. 
Vedrana je sudionik druge, a Bojan prve generacije.

 

 

 


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.