<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Da li biste se bavili organskom poljoprivredom?

01. novembar 2017, 12:00

Siti smo hrane prepune hemije i zbog toga je hrana proizvedena na organskim imanjima sve traženija, međutim ovu proizvodnju prate brojne nedaće. Iako je ona stimulans za razvoj nekog područja još uvijek nije pronašla svoje pravo mjesto na našem području.

Organski proizvođači proizvode manje proizvoda po jedinici površine. To nije pravilo, ali bez organizovane edukacije iz ove oblasti ni prinosi ne mogu biti visoki.

Na našem tržištu se ne mogu pronaći brojni proizvodi koji olakšavaju ovu proizvodnju. Razna zaštitna sredstva pripremljena na bazi bakterija, virusa su nedostupna za naše proizvođače.

Proizvođači voća, povrća, ljekovitog i začinskog bilja se susreću sa prekinutim lancem proizvodnje. Nedostaje stočarska proizvodnja. Veoma je mali broj farmi koje se bave uzgajanjem životinja po principima organske poljoprivrede što znači da je nedovoljno stajskog đubriva. Proizvođači biljaka se snalaze tako što sami prave kompost, uzgajaju gliste i pripremaju mnogobrojna biljna đubriva.

Organski proizvodi su postali nedostupni velikom dijelu populacije zbog svoje cijene, posebno ustanovama poput vrtića, bolnica.

Zemljište kojim raspolažemo, čak i ono koje je zaraslo, predstavlja pravu bombu za ovu proizvodnju. Zbog dugogodišnjeg uzgajanja kukuruza veliki dio parcela je natopljen raznim herbicidima.

Sve ono što treba da prati ovu proizvodnju ima visoke cijene. Od sertifikacije do izlaska na tržište proizvođači sami snose troškove. Kada ste jedno malo poljopivredno gazdinstvo  izdaci i resursi koji su Vam potrebni u organskoj proizvodnji često nadmašuju sredstva kojim raspolažete.

Ali ono što me zadivilo je etuzijazam ljudi koji se bave ili tek počinju da se bave organskom proizvodnjim.

Svake godine ih je sve više i više. Mnogi se okušaju u ovoj proizvodnji i odustanu već prve godine. Oni koji ostanu su toliko "zagrizli udicu" da im je bavljene organskom poljoprivredom postalo načinom života.

Mnogi od tih proizvođača, koje sam imala čast upoznati, su fascinantni ljudi. To su ljudi prepuni enuzijazma, snage, ljubavi prema onome čime se bave.

U ovoj proizvodnji za sada opstaju samo najhrabriji, najuporniji. Opstaju oni koji su spremni dati i 150% sebe.

Prosječan potrošač vidi samo vezicu zeleni za supu, ali ne vidi koliko rada, znanja, vremena i borbe sa vjetrenjačama je bilo potrebno da bi se u njegovim rukama našla ta vezica zeleni za supu. I reći će Vam da je skupo. Reći će Vam cijenu nekog uvelog peršuna koji je već odbačen u kartonskoj kutiji.

Da li biste se i dalje bavili organskom poljoprivredom?