<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Da li je rezultat ovih izbora dovoljno upozorenje sadašnjoj vlasti?

08. oktobar 2012, 12:00

Šta nas čeka sljedeće dvije godine? Po meni, postoje dva scenarija.

Prvi, manje logičan, jeste taj da SNSD i njegovi sateliti, zajedno sa faraonom, sultanom, kako god hoćete da ga nazovete, Miloradom Dodikom, stave prst na čelo i kažu sebi "pa očigledno ovaj narod nije toliko stado ovaca kakvim smo ga držali, očigledno da znaju da saberu dva i dva i da uvide da neke stvari koje smo radili nisu legle narodu onako kako smo mi mislili". Sljedeći korak bio bi taj da se SNSD reformiše, da protjera tajkune iz svojih redova, da izvrši presabiranje i uvidi na se ne može funkcionisati tako da se ima više članova stranke (i zaposlenih u državnim preduzećima) nego glasova na izborima, i da demokratija ipak ima svoje principe koji se moraju ispoštovati ako se želi pobjeda na izborima. Međutim, ovaj scenario je vjerovatan kao i održavanje Zimskih olimpijskih igara 2034. godine u Najrobiju ili Kartumu, što znači da samo neka ogromna spoljašnja sila tipa novo ledeno doba ili upošljavanje NASA-inih aparata za promjenu klime može da proizvede uslove za ovakav događaj. Problem SNSD-a je što se na čelu te stranke nalazi najveći tajkun, čovjek kome je dosadašnji sistem donio najviše koristi. Očekujte svaljivanje krivice na glup narod (desilo se već, oglasio se Rajko Vasić) podsmješljive komentare Milorada Dodika o nesavršenosti demokratije (iako se godinama zaklanja osnovnim postulatom iste, mada on to, kao i sve, banalizuje svojom čuvenom rečenicom "Skupite 42 poslanika i bujrum"), uglavnom, nije SNSD kriv što loše vlada, krivi su CIK, glasači, izborni sistem, loša konstelacija planeta za ovaj debakl na izborima. Zato ćemo preći na drugi scenario.

U strahu od mogućeg pada sa vlasti, očekuje nas dvije godine neviđene pljačke, nesnosno bezobzirnih i neodgovornih uzimanja kredita, privatizacija ovo malo jada što je ostalo (a baš je malo ostalo), povećanja nameta svih vrsta i dodatnog zapošljavanja kadrova u državne firme u jalovom pokušaju da se dodatni broj ljudi veže za stranku i da se tako obezbijedi novi broj vjernih glasača. Da li ćemo preživjeti, i da li će uopšte imati smisla ostati živ nakon ovoga, ostaje nam da vidimo.

Osnovni problem ovdje nije ni loša privreda, ni nepovoljna geopolitička situacija, osnovni problem jeste korupcija, taj parazit, taj kancer, koji obuhvata sve, koji proždire sve i koji čak i neke zdrave ćelije jednostavno preplavi bolesnim tako da se te zdrave i ne vide i koji ubija svaku mogućnost napredovanja ovog društva. Korupcija, povezana sa totalnim odsustvom osjećaja odgovornosti onih koji su na vlasti, predstavlja gotovo nerješiv problem našeg društva. To je jedna spirala koja može da se zaustavi samo dramatičnim sredstvima, poput gangrene. Tek kad neko iz vlasti za svoja zlodjela (koja bih mogao da uporedim sa najgorim zločinima protiv čovječnosti, jer se drugačije ne može opisati šta vlast radi ovom narodu) bude odgovarao, i to ozbiljno, glavom, pred nekim prijekim sudom mase koja se skupila i rekla dosta (vidjeti pod Čaušesku), i tek kad svaki kandidat koji se bude kandidovao na nekim sledećim izborima bude u glavi imao sliku svog prethodnika koji je zbog krađe, korupcije, bahatosti i nepotizma završio na nekoj banderi, tek tada ćemo moći da se nadamo da je uvođenje demokratije kod nas imalo smisla. Ovako, ostaćemo na ovom pervertiranom obliku demokratije ometene u razvoju gdje se svi kandiduju za učešće u vlasti da bi krali, namještali tendere i zapošljavali svoje ljude, a ne da bi vodili i preuzeli odgovornost za narod na čije čelo su stali. Dosta je bilo političara koji misle da su otkrili toplu vodu time što su shvatili da se vlast može zloupotrijebiti u korist ličnog interesa - to su znali mnogi, ali je zbog toga giljotina radila svakodnevno u Francuskoj 6 godina. Ali, to se dešavalo prije dva i kusur vijeka, zašto mi moramo da prolazimo te bolesti koje su u normalnom svijetu iskorijenjene davnih dana, zašto ne učimo od onih koji su te probleme imali davno prije nas?

Da li smo dovoljno pametni da sami odlučujemo o svojoj sudbini, sad je vrijeme da vidimo. Ako nismo, onda izbore i predstavničku demokratiju i nije trebalo prezentovati ovom narodu. Bolje od feudalizma i nismo zaslužili, mada i ne znam kako ovo stanje u kom smo sada drukčije i da nazovem.