<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dilema na slučajnoj kafi

30. oktobar 2013, 12:00

Gledamo svakodnevno neke ljude koji nekud žure.Na prvi mah izgleda da znaju gdje su krenuli i sve se čini potpuno normalno.A onda, ako ostanete na istom mjestu jedan izvjestan period, primjetićete ista lica.Dakle većina se kreće bez ikakvog smisla.Savršen primjer privida.Ustvari griješim.Možda je smisao sresti nekoga ko se također kreće bez nekog posebnog razloga.I sad dolazimo do jako dobrog razloga cirkulacije šetača.Susret jednakih.

Pa zar je moguće da sve ima smisla?Hajde uzmimo da postoji kult šetača, ali šta je sa onima koji u solo dionici oponašaju kojota i uzurpiraju ulice grada?Da li su oni asocijalni?Kako na njih gledaju dvojke,trojke, četvorke...?Da li im uz osmijeh poklanjaju epitet neshvaćenog šetača?Možda takvi ne prate socijalne trendove.Da li je samoća njihov saveznik?Da li žele biti originalni otpadnici miljea?Možda ih frustrira sve što vuče na sistem.Možda ipak znače nešto one novine koje vire iz džepa staromodne jakne.Zar je bitno da li su današnje.

Glasan smijeh ovih socijalnih i druželjubivih mi zaustavi proces razmišljanja.Hajd nije mi ni žao.Već sam se počeo prepuštati zagrljaju dubioze.Ugledah knjigu na stolu jedne uglađene vlasnice okolovratnog(nisam siguran da postoji ovaj termin) ukrasa od olinjalog lisičijeg krzna.Kažu da je nekad davno u nekom zaboravljenom društvu ta prisilno uspavana šumska mudrica predstavljala luksuznu dekoraciju i statusni simbol.Danas pomalo vuče na grotesku i čak šta više razotkriva bizarnu istinu.Otvoreno priznajete da nutrinu ormara sa zimskom garderobom niste obnovili preko 20 godina, u blažem slučaju da nemate stila ili krajnje nevjerovatnu tezu da vaše porjeklo vuče korjene iz Mongolije pa na taj nači odajete počast svojim davnim predacima.

Kako uspjeti u životu?Piše, zamalo pa slučajno, kičastim pozlaćenim slovima.Grandiozan naslov.Vjerovatno je amerikanci jedu uz corn flakes dok ponosni autor hiperprodukcije pozitivne misli koketira sa hedonizmom degustirajući koktele na Kanarima.

Pitam se sad onako uz poluskriveni osmijeh.Da li je taj mudri čovjek ikad kročio na Balkan?Ili je samo sa kvalitetnim konsultantima odradio elaborat na temu "Prosječan mentalitet u suvremenim i razvijenim državama".Dakle istraži tržište, probudi intrigu, plasiraj proizvod i eto ga.Bingo na pladnju.Mešetari emocijama do mile volje i dilaj fiktivnu sreću naivnim konzumentima.Vratimo se mi ipak u realnost, tj u zemlju srcolikog oblika.

I koja je to čarobna formula za uspijeh?Kako pobjediti hiljade životnih rasksrnica koje nas često nizom eksternih faktora stavljaju pred svršen čin?I ona savijest, umalo napisah prokleta, koja nas sputava i vuče da donesemo pomalo romantičan zaključak.Može se i pošteno!Jeste da traje mnogo duže, al mora jednom svanuti.Zar ne?:)Da ne spominjem sad Andrića i priču o logici i Bosni.Žurim, imam dogovorenu šetnju.