<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Doviđenja Džejn

Ja sam Njeno osobno Ministarstvo tajni i pratim je kao sjena od kako su nam izrasla ratna srca. Samo, ta kucaju u nanulama, zavežljajima i na jeziku koji još savladale nismo jer se plašimo liftova i zemljotresa...

04. februar 2020, 12:00

Kao u pjesmi Bukovskog  ,,Klošarenje sa Džejn,,

Džejn sam ja.

Nije ni Ona ništa bolja. Ćutljivica rekao bi čovjek, mrvica...

Ništa nije porasla od kad smo se zadnji put srele

Rijetko je to, česti su nam zagrljaji...Ma niko se između ne može zavući


Kad sat zazvoni na kuli kraj Begove džamije

Prisjetimo se starih plemena što za ljubav glavu gube

Umjesto molitve

Ja sam Njeno osobno ministarstvo tajni

I pratim je kao sjena 

Od kako su nam izrasla ratna srca

Samo, ta kucaju u nanulama, zavežljajima

Na jeziku koji još savladale nismo

Jer se plašimo liftova i zemljotresa

Na granatama, uvijek u paru, piše Njeno i moje ime

I jednom će ih možda ispaliti, ali daleko, u svemir u srce nekog vanzemaljca

Koji bi jedini mogao da razumije kakvih smo se krhkosti i dobrosti nadavale voljenim

I koji će zbog tog biti spreman da pogine u pjesmi

i to će biti jedina smrt koju smo uzročile

Od onog otopljenog snješka osamdeset druge


Kad je zoveš ne javlja se. U najboljem slučaju mačku poturi telefon

Da mu se pola sata umljavaš  da joj prenese

Koliko je potrebna sa ove strane. veze.


Kažem joj ,,jel i tebe ostavljaju,,

Kaže mi ,,to su hladni, trebaju nam tople kape da se odbranimo, strožije da izgledamo,,


I smijemo se smijehom sto kadifa sa grožđicama u predvečerje naših susretnih praznika

I hranimo se zrnevljem dobrosti i miline...dodirom golubjeg paperja

I pratimo se po disanju

Na stanicama

I prvimo se da ne vidimo ko sve fali

I mašemo dugo...

A duša krcka kao zrnca kafe u Njenim ustima

Iz moje čaše konjaka i vrućih suza...

Doviđenja Džejn...Doviđenja Jedina...