Sinoć me zove Zlaja, kaže mili moj Esmire idemo na Dedinje, ide i Fahro, godišnjica smrti drugu Titu, veliki je to čovjek bio moj Esmire. Ne znam o čemu se radi pa pozovem svog kolegu Zlaju na ručak u kafanu “Kod tri jarana”.Taman sam bio ogladnio pa da šta gricnem. Dođe ministar Zlaja u kafanu sav radostan, pa poče da priča Markove konake.Opasan je Zlaja igrač, znam ja to pa ga držim na rezervi. Kaže Zlaja okupio on i Fahro 50 partizana i hoće da se zaputi na Dedinje jer drugu Titu treba odati počast. Moj Esmire, nego jesi ti čuo onaj vic o drugu Titu? - upita me.
Umro Tito i na raspravi o Paklu ili Raju zaključe da ipak nije bio loš čovjek,
ali pošto je bio ateista i zadrta komunjara, dogovore se Bog i Sotona da jednu
godinu provede u Paklu, a drugu u Raju. Prvi ga preuzme Đavo i poslije godinu dana dolazi Bogu:
• Gospode Bože, daj uzmi ovoga, tvoj je red, napravio mi veliku štetu, mnoge demone je pretvorio u pionire sad me natjerali da organizujemo radnu akciju sređivanja Pakla!
Poslije godinu dana dolazi Đavo i kaže:
• Gospode Bože, daj onu komunjaru, na mene je red, prošlo godinu dana.
A Bog mu kaže:
• Kao prvo nemoj da me zoveš Gospode Bože, već druže Bože. Kao drugo Bog ne postoji. A kao treće, ako čujem još samo jednom da našeg druga predsjednika nazoveš komunjarom, sudićemo ti kao narodnom izdajniku.
Kad tada nisam umro od smijeha neću nikada. Zlatko nisam znao da si fanatic komunizma, ja sam mislio da drugačije o tebi, nego boga ti kako ti je bilo u komunizmu.-upitah ga
Pogubi se Zlatko odmah, pa reče: „Pa volio je mene Drug Tito znaš, onaj, onaj…“ Vidim ja pogubio mi se Zlatko u lažima pa odlučim mu održati kakvo predavanje o Jugoslaviji.
Moj Zlatko znaš li ti da smo mi bila četvrta vojna sila u svijetu, nezaposlenost je iznosila 4%, a svi su nas poštovali.Znaš li moj Zlaja da smo uspjeli zadržati neutralnost izmeđi Zapadnog i Istočnog bloka i osnovati treći blok.
Zlaja poče da se gubi. Jadan sav poče da blijedi, ja nastavim, znam da on ima to običaj i u dnevnicima da mu pozlije ali ga brzo prođe.
Nastavim ti ja priču Zlaji. Znaš li mili moj da je drugu Titu na sahranu došlo 700.000 ljudi, 209 delegacija 11 predsjednika nacionalnih parlamenata, 32 predsjednika nacionalnih država 6 prinčeva i 4 kralja.
Zlaja poče mijenjati boju, nego zovnem ja Hamu konobara da donese ministru čašu vode nedo bog da mi umre ko bi ga zamjeno ovako vrijednog.
Kad odjednom ko iz topa Zlaja upita: A je li bilo reketa ?
Ma kakvi Zlatko moj, takve je Drug Tito odmah na Goli otok slao.-odgovorih mu.
Zlatko sav ljut poče:
„Jebeš takvu državu, nema reketa, sve uredu, narod ne možeš zezati.Kako bih se ja onda obogatio, kako bi ja bio na vlasti, mene bih odmah streljali. Moja Bosna najljepša nezaposlenost 44,4 % posto, zadnja smo sila na svjetu po svemu, zato donacije dolaze i ja ih rado primam i preusmjeravam na svoj račun, a za tu Jugoslaviju niko nebi ništa udjelio.Ništa ta Jugoslavija ne valja! Taj maršal nije nikakav političar, on nije nikakav čovjek! Da znaš sutra mu neću ni otići na godišnjicu smrti, kad je takav!“
Tako Zlaja nije otišao 4.maja na Titov grob, nego osnova novu stranku „Nema Tita al ima mita“.
Sretno Zlaja u daljnjem radu...
