Jednopartijski sistem nije poželjan a ni funkcionalan u današnje vrijeme. Svjestan je toga bio i vladar Srpske kada je dio kolača podijelio kolegama.
Onog trenutka kada je dotukao opoziciju odlučio se da provjetri svoj tabor i vidi ko je previše ojačao i približio mu se, makar kao statistički rival.
DNS je pao tiho, bez previše galame prvog čovjeka koji je dopustio cijepanje stranke, a onda, pod raznoraznim grijehovima zabilježenim u fasciklama, podnio ostavku napuštajući vlastitu stranku, svoje životno djelo reklo bi se.
Ovih dana, malo više otpornijem ali jednako ćutljivom Đokiću, šefu SP otvaraju se (i za razliku od Pavića koji se predao) puštaju u javnost sve one malverzacije šefa dugogodišnjeg koalicionog partnera.
Po uzoru na Vučića koji se obračunao sa svima, sem sa svojim socijalistima, a to čini ovih dana, smanjenjem cenzusa i otvaranjem vrata Jovanovićima, Vacićima i ostaloj bolumenti sa 3% biračkog tijela, za Dodika će to učiniti gore pomenuta fascikla i mladi socijalisti željni krvi (čitaj moći i $).
Dok dva pohlepna lidera polako tonu u istoriju formiraju se nove fascikle koje će, jednoga dana, u privremenu penziju slati Skoka, Stevandića, Nešića, Čubrilovića i ostale koji iole značajno ojačaju biračko tijelo.
Treba li žaliti DNS/SP, treba li žaliti Pavića i Đokića? Naravno da ne!!! Te pojave su kancer, metastaza na tijelu Republike Srpske ali, na žalost, ono što ih je uklonilo nije lijek, tek jedna hemoterapija koja dodatno slabi imunitet i vitalnost prije konačne ravne linije na ekranu.
