Svaki pakt je đavolja rabota i on se uvijek potpisuje „u ime Boga“. Svaka rečenica izgovorena u ime potpisivanja nekog trilateralnog sporazuma je satanska molitva koja se objašnjava „u ime Boga“. Sve što danas prolazimo je takođe „u ime Boga“ pa tako i uslovi koje neko iz Brisela diktira su takođe u ime nekih bogova i u ime nekih sporazuma koje jedno zemlje poput Srbije i Hrvatske moraju da ispoštuju da bi zadovoljile svog „Vraga“ u Briselu. U ime Boga se neprocljenjivo „ bez cijene“ daje život za „datume“ a datumi znače početak kraja tamnovanja pod sopstvenim Ustavom. Koja je cijena toga, mi smo svjedoci da vidimo u Kosovskoj krizi. Mi hrabro koračamo spašavajući od samih sebe sve što smo mi. Pa ipak Kosovo nije jedina stvar koju smo spasili od samih sebe. Popečiteljstvo Srbije je potpisalo datum, dobilo zeleno svjetlo da počne. Šta počinje, ko počinje, gdje počinje? Znamo jedino kada počinje! Možda je bolje pitanje; sa čim počinje to što treba da počinje?
Dal’ ste čuli za Gavrila Principa? Jeste! Ne sumnjajući da niste, pod pretpostavkom ću reći - itekako! Neko je čuo da je on veliki junak naroda u Bosni, neko će reći da je Gavrilo atentator nekog okupatora, a neko da je Gavrilo prvi počeo Great War, Veliki Rat, Prvi Svjetski rat... i td, pa sad kako se kome sviđa (ako se to uopšte može nekom sviđati i lingvistički). Da, Gavrilo je sve to navedeno i sve što je ikada kod minulih Južnih Slovena bilo sveto, što je nosilo plamen slobode, samostalnosti, suvereniteta, domovine, patriotizma i junaštva. Na njemu se zasnivala Jugoslavija, sa njim je počeo isto jedan datum, datum koji je trajao , bojim se, do danas.
Danas počinje novi datum, ne samo za Srbiju, počinje i za Hrvatsku ali empirijski (praktično). Pišem ovo tik uz granicu sa Hrvatskom koja će za koji dan da postane ostvarenje jednog datuma (sna). Sjedim za radnim stolom uz granicu razuma, na granici ukusa, na granici slobode ili ropstva. Sjedim u snovima sapleten ko pile u kučine. Korakom sam u tamnom vilajetu a samo korak dalje je „velika sreća“ koju je stvorio neki datum. Zašto ovo govorim, e pa zato da bih kvalitetnije povezao priču koja sledi i koja se nastavlja za našeg junaka, nesrećnog Gavrila, kome je trebalo 100 godina tamnice da bi bio konačno pogubljen u kazamatu Lepoglave „datumske“ Republike Hrvatske u Evropskoj Uniji.
Srbija se stavlja na ispit. Sada i ona mora da učini isto. Da odrubi glavu Gavrilu Principu. Gavrilo je jedina istorijska ličnost koja ima nerješen status. Heroj ili Terorista. Poručuju iz Brisela da je ipak Terorista sa velikim T, baš kao i Tito, Staljin i Hitler. Sve su to teroristi za novi poredak koji dolazi u vidu „datuma“. Sve je poistovjećeno, ili mi se tako čini. Piše Brisel, šalje depešu glavnom štabu Srpske vlade da mora Gavrila definisati konačno. Ministri će da se savjetuju između sebe, oni će da se odluče kuda Drina teče, zašto teče i zašto im se čini da se još crveni. „SrBski“ ministri će morati da na proslavi stogodišnjice Velikog Rata kažu i konačno odrube glavu iz principa Principu, a time kapituliraju prvi put u istoriji kao jedina zemlja koja je prva kapitulirala kad je dobila rat i to rat koji je davno prohujao.To je nama u krvi, naša mitomanija je konačno doživjela svoj poraz, jer se sada vidi šta je junaštvo za nas i neku „našu“ vladu (mislim ionako na sve zemlje bivše Jugoslavije, pa ne treba samo nas Srbe teretiti), ostali su se davno pokazali odrubivši glavu Gavrilu.
Ali Brisel to sad traži od Srbije, jer joj je dao datum. Traži da kapitulira preko Gavrilovih kostiju, jedinog junaka koji sa razlogom znači nešto tom jadnom narodu. Jedinog rodoljuba Jugoslovenstva (i Srpstva i Hrvatstva i .... nekih drugih koji ne znaju dal su Austrijanci ili Persijanci) jer danas može biti svako ko god hoće i šta hoće. Danas se na Balkanu može biti i vanzemaljac. čak je poželjno da budeš vanzemaljac samo da nisi Jugosloven, a to znači ono veliko „T“ (taboo koji se ne smije pominjati više), oko T se jedino ne diskutuje. Ako Brisel kaže da je neko T, ima da ostane T. Nema šta mi da mislimo svojom glavom. Gavrilo je T i TAČKA!!!. Sve ostalo je dozvoljeno da se diskutuje, kao na primjer da se diskutuje o tome dal će „Parada ponosa“ biti u oktobru ili novembru. Mi možemo da odlučujemo, dal će NVO sektor moći upravljati sa državom na način da finansira umjetnost, zakonske amandmane ili zemljoradnju. To je, pobogu, po zakonu koji stižu uz datum. Sve ostalo što ima u sebi elemente T, to ne može, jer to nisu tamo neke vrijednosti koje mogu ući u integraciju.
Dakle mi moramo da se integrišemo čisti pred datumom kao pred Bogom. Da podsjetim da se sve ionako radi „U ime Boga“. Neće više niko da pravi sekularne države. Bog ima da se pita. Bog je datum i Bog je naša sudbina, a tamo neki Gavrilo iz Bos Grahova kog je paučina davno prekrila ne treba da se mješa u „tako neke vrijednosti i standarde“. Brisel reče i bi riječ.
BIBLIJA TAKO NEKIH VRIJEDNOSTI.
U početku bijaše datum i taj datum bijaše u Briselu. I Brisel viđe da treba stvoriti Uniju i Brisel stvori Uniju. Datum se dade Srbiji da prihvati tako neke vrijednosti. I Srbija prekori srdžbom datum i bijaše bombardovana od Brisela. I Srbija viđe grijeh na sebi, kao i sestra njena Bosna, jer Srbija nagovori Bosnu da ubere datum sa drveta Briselskog. I Bosna bi nejaka da ubere. I Srbija reče sestri Htvatskoj, „Idi sestro putem briseljnim, da se nađemo na putu svi tvojemu“ I bi tako. Brisel se ražalosti nad sestrama i dade im zavjet da će se sresti u carstvu velikomu. Bosna osta al joj ne bi dosta, pa ne znade ni kud će ni đe će, već i sama čeka datum sveti.
E tako nekako izgleda ova jeftina biblija. Sve je to u ime Boga, pa se ne trebamo žaliti. A gdje osta Gavrilo u toj priči. Ne osta nigdje, jer se T ne smije pominjati (taboo thema). Zašto, e pa zato što Gavrilo ne može više da bude heroj nego T, zato što Gavrilo postade običan ubica, što postade mračni lik i đavo i što nije mislio svojom glavom da će se narod o kom je sanjao jednom okrenuti za „tako nekim vrijednostima“ a zaboraviti mračno doba u kojem je herojstvo značilo slobodu, a riječ značila poštovanje. Ne treba nam sada riječ, riječ je u Briselu i ako se želi poštovati međusobno, treba otići po riječ. Nije mudro misliti svojom glavom, treba prihvatati tuđe misli. Po Darvinu Čarlsu je ; „da ne opstaju najjači nego najprilagodljiviji“ mi treba da razmišljamo. Ako je Darvin u pravu, a jeste, onda smo pravi majmuni.
Nemamo mi više šta da se oslobađamo, oslobodiće nas Brisel svega. Svoje prošlosti, svoje istorije, svojih junaka, svoje hrane, svoje vode, svog vazduha, svojih carina, svojih teritorija, svog integriteta i suvereniteta i svoje misli. Uostalom to nam je nekako uvijek smetalo, stalno smo imali problema oko toga, pa smo se svađali sa sestrama i braćom. Sad kad sestre uđu u „tako neke vrijednosti“ i kad ostanemo okruženi u ovim brdima Bosanskim jedini spas će biti da se na neki način dočepamo i mi datuma, pa da počnemo misliti Brisel glavom. Mi čak nismo svoju koristili mnogo, naša glava ionako ne radi više, pa će ako ništa da neko misli umjesto nas. A i pola nas se davno odreklo Gavrila, tako da će ona druga polovina kad Ga se i Srbija odrekne nagovoriti i onu drugu polovinu u Bosni da lakše svari njegove kosti.
To je dakako jedan od uslova koji mora da se ispoštuje i zato ovo pišem bijesan i ogorčen sa pravom na sve što vidim i čujem. Užasnut prostorom u kom sjedim, na granici tamnovanja Gavrilovog i „tamo nekih vrijednosti“ u koje će da me jednog dana strpaju kao Gavrila u Lepoglavu odakle sada ovaj junak izlazi kao prometej (terorista) i završava raspet dok mu gavran jede džigaru zbog njegovog grijeha, zbog grijeha slobode u koju se tako olako zaklinje i Brisel, a koji svira Betovenovu devetu simfoniju posvećenu „radosti“ ili mi se sve pričinjava. Ne , u pravu sam, jer se i radost svira „u ime Boga“ na granici sa istinom. Ta živčana radost, ludačkog smijeha svih tirana koji se izruguju pravdi i cere se krezavo na prostor koji pokriva smrad tamnica, mokraće, kuge i „Bogova“ u čije ime se kunemo i čiji gnijev trpimo. Sada Gavrilo pjeva kao labud, šireći krila i igrajući valcer „ Na lijepom plavom Dunavu“ koji od vrha do dna prolazi konačno kao rijeka Stiks kroz pakao „nekih tamo vrijednosti“.
Srećan vam datum gospodo i ne zaboravite ove riječi;
NAŠE ĆE SJENE HODATI PO BEČU, LUTATI PO DVORU, PLAŠITI GOSPODU!!!
A ovo vam piše jedan veliki Terorista sa velikim T.
