Otud je uvijek sunce izlazilo,
otud je stigla i aprilska zora.
Iz tame noći, zlo se iznjedrilo,
otud sada sunce, izlazi što mora.
Mirsade,Rođo, još ljubavna pisma, i nepročitana,
rasuta na brijegu, međ zelene smreke,
Ostala je ljubav, djeca uplakana,
ostali su snovi osamdeset neke...
Šefkija,Šele, to sestra bijelu košulju sprema,
gorička djeca s tobom klisa hoće.
Čekaju te svi i oni kojih nema,
godina je puno, govoriti doće.
Senade brate, ko ti snove uze,
ko to mladosti reče stani,
Umjesto riječi govore suze,
majka i babo vehnu uplakani.
Zaime,Kasime, dva oka u glavi,
dok Edžela čeka majka još korača,
Lahka poput sjenke dok hodi po travi,
tugu da nadjača...
Ćamile, eno grlice dvije,
daleko sebi gnijezdo svile.
Ognjište staro, više nije,
I sve se tajne u korov skrile.
Putniče stani, ovdje se pomoli,
ovdje se i trava mezarima svije,
Nit manjeg sela nit veće boli,
ni neznanac zao do prvog komšije.
A zna se ime, imena ubica,
adrese, gdje su, kuda se kreću.
Preživjeli pamte, pamti ih Gorica,
ime zločinaca ja u pjesmi neću.
Zenica,22.04.2013.
Goričkim šehidima:Mirsad(Ćamil) Gabela, Šefkija(Jusuf) Šteta, Zaim(Bibo)Keško, Kasim(Bibo)Keško, Senad(Ibrahim) Hanić, Ćamil(Ibro)Hanić. Molim Allaha dž.š. da im podari lijepi džennet i vječni rahmet a porodici sabur.Amin!
