Razmišljam kako bi ovaj svijet mogao biti drugačiji i bolji. Razmišljam kako bih ja mogla učestovati u tome koraku ka boljem i kako bih ja mogla nešto promjeniti? Al' onda kad još bolje pogledam ne mogu ja sama protiv jedne ogromne sile.Jedna lasta ne čini proljeće. Ne mogu ja nekoga ko čitav život žudi i ide za novcem natjerati,nagovoriti,preobraziti da ostavi taj život sjaja i slave i da prihvati težak život,siromašan,ali pošten. To ne ide tako. On čitav život žudi za novcem,i sad odjednom da ja njega promjenim.On ne zna za ništa drugo osim za to što ima. Jedino možda kad bi mu obećala platiti više nego što ima možda bi i nekako prešao na tu stramu,možda bi prihvati taj život pun borbe,tuge i bola,ali i sreće koje nijedno zlato ne može dati ili novac;al' kad bi vidjeo da ja ne mogu ispuniti obećanje razočarao bi se i vrlo brzo bi me izdao. A i što bezveze da obećavam nešto što ne mogu ispuniti,što da lažem,što da koristim silu? Neću to.
I onda kad bolje promislim jedino što mogu promjeniti i učiniti boljim jeste samu sebe. Ako ne mogu drugi biti dobri,onda mogu ja,biću ja.Ako je drugima prioritet novac,meni će biti prioritet ljubav. Ako drugi ne vjeruju,ja vjerujem.
Ima još dobrih ljudi,svijet ih je pun,jer da ih nema ne bi bilo ni svijeta. Možda i ti pokvarenjaci i nisu toliko loši,možda ,ne možda već sigurno imaju nešto dobro u sebi,al' su to jako duboko zakopali i drugačije ne znaju nego kako su navikli.
