U svoj ovoj frtutmi oko JMBG-a mnogo toga je rečeno i viđeno. Nastranu sve to ali ono što me skroz buni je pasivnost, nezainteresiranost i nedostatak bilo kakve reakcije od strane kako vjerskih ustanova tako i samih vjerskih službenika ili vjerodostojnika.
Gotovo pa juče su tako zajedno i složno skočili kada je na tapetu bilo pitanje vjeronauke u školama. Podiglo se i staro i mlado u brizi za vjersku edukaciju djece i omladine. Kako bez toga izvesti djecu na pravi put. Prijetilo se i galamilo na sve strane. Od raznih revolucionarnih proljeća i ljeta do nekih metaka u kovertama. Sve to tobože radi zaštite djece i omladine. Zaštite vitalnih nacionalnih interesa bošnjaka, srba i hrvata. Kako su samo složni bili, gotovo za pozavidjeti.
Međutim, ovih dana ništa niti riječi. Kada je samo rođenje dijeta, kao ultimativni Božiji čin, dovedeno u pitanje to se njih ne tiče. A i što bi kad tu nema nekoga profita.
Onako pomalo sa znanjem pomalo laički ali koliko sam upoznat licemjerstvo je jedan od ozbiljnih grijeha rame uz rame sa ne ubi i ne ukradi. A ako ovo nije to onda ne znam šta jeste. Zar svaki od tih vjerskih vjerodostojnika ne bi trebao biti u prvim redovima na protestima?! Zar se ovdje ne podržava život djece koja neće imati priliku da dođu do faze da pojme vjeru i vjeronauku da bih ih sutra ti isti vjerski službenici tome učili?! Pitam se jeli ovih dana sevap ili blagoslov izraziti podršku, nezadovoljstvo ovim dešavanjima oko JMBG-a jednak onome odlasku na misu ili namaz?! Pitam se kako neko ko propagira vjeru, koja opet propagira rođenje dijeta kao nešto najsvetije nije našao za shodno da izađe i podrži pravo na život tog istog dijeta?! Kako neko ko je spreman komentarisati svakodnevnu politiku na vjerskim obredima i stalno zadirati u svjetovno nije spreman javno izraziti stav ili uopšte imati stav povodom ovih dešavanja oko JMBG?! Pitam se kako neko može biti nijemi posmatrač kada djeca gube živote zbog sulude birokratije?!
Ovo nije kritika, a ne daj Bože bilo kakav sud bilo kome, ovo je samo vlastito preispitivanje mene i moga odnosa prema Bogu, vjeri i ljudima?! Zbunjuje me taj odnos svih tih koji se tako postavljaju kao da su prvi do Boga?! Pored toga što se to kosi sa zdravom pameću, logikom to prosto nikako ne da čovjeku da se dobro osjeća u takvom odnosu, a ako nije dobro onda mora da je zlo?!
