Mržnje nema sve dok sami ne dozvolite da vam je neko 'ućera'.
Budući da smo kao 'misleće životinje' skloni etiketirati, osuđivati, stigmatizirati i žustro braniti svoj stav bez argumenata; gušenje (doslovno i metaforički) nam uopće nije strano. Razumijevanje i tolerancija u našoj banana republici je mit. 'Lajemo' na ljude koji su doslovno SAMO drugačiji od nas. Zato mrzimo. Online ili offline, svejedno. Cilj ne bira platformu. Ne tolerišemo, diskirminiramo i odbijamo shvatiti značenje riječi različitost.
Musliman? Katolik? Pravoslavac? Ooogromna razlika, plus valjano opravdanje za pljuvanje. Apsolutno. Gej? Čuj gej. Fuj. Trudna, a nisu se vjenčali? Bestidnica. Đon – obraz. Plesač? Pederčina. Fočak? Stipsa jedna. Luko lukavi. Crnac? Lopov. Migrant? Hajvan. Jevrej? Ćifut, davno ga je trebalo ubit'. Žensko, a u vojsci? Rauberka. Komunista? De neka povratit ću. Nacista? Tobe jarabi. Fašista? Stani. Je l' to isto k'o i nacizam?... Da nastavim?
Ovi gore nabrojani, i još more onih poput njih ne vrijede ni marke (sudeći prema vrlim kritičarima koji haraju društvom). Valorizacija njihovog rada skoro da ne postoji. Sa odsustvom logike, jezik na kojem ih mrze gubi primarni smisao i ulogu pa sam za sebe postaje subjekat koji bi se mogao analizirati prije čina verbalnog linča.
Ušuškani sistem vjerovanja u znanje i u dobro sve više gubi svoj smisao u vremenu motivisanog duševnog kriminala. Krađa vremena i samopouzdanja Homo sapiensu tiho grize duh i mentalno zdravlje sve dok ne nestane. Pijedestal ograničenosti mrzitelja je popularizacijom nepostojećeg fantoma perfekcije ljudskog lika okupirao misli 'moderne' plitke pameti današnjice. U skaldu sa situacijom, ta ista plitka pamet baca bombe po zbunjenim mozgovima.
Model rješenja problema koji se od pamtivijeka nalazio na vrhu hijerarhije je zanemareni i često potcijenjeni razgovor. Pri nedostatku komunikacije potpuni besmisao svega se bez prepreka penje na tron mehaničkog bitisanja prema uputama sebičnih i svojeglavih vodiča na Zemlji. Stoga je manjina odlučila urlati i reći NE ksenofobiji umjesto užasno potrebne, ograničene većine.
Srdžbom prema nekome ili nečemu štetiš i sebi. Praviš problem tamo gdje problema nema. Nerviraš se, želudac ti se prevrće, previše razmišljaš, uznemiren si, a prazna glava je sretna glava. Radujte se narodi.
Za konkurs.
