<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kultura sjećanja - budućnost našeg društva

Napisali: Mensur Seferović i Vedrana Vujović

17. juli 2020, 12:00

Juli mjesec, od  1995. godine u srcima i životima građana i građanki Bosne i Hercegovine više nije samo još jedan topli ljetni mjesec u godini.

Juli mjesec je mjesec sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Jednom davno u jednoj dalekoj zemlji zamrznuo se jedan grad. A bilo je ljeto.

Ovaj tekst nije samo „još jedan tekst“ o žrtvama genocida. Ovaj tekst ima namjeru da potiče historijsko pamćenje i sjećanje na žrtve genocida, ratnih zločina i diskriminacije u Bosni i Hercegovini, ne samo u julu, i ne samo 11. Jula. Kontinuirani rad na sjećanju i opominjanju svakodnevna je moralna obaveza sviju nas, pogotovo danas u vremenu kada senzacionalističke nacionalističke teme okupiraju medijski prostor.

Zašto je to važno svima nama?

Bosna i Hercegovina ima višestoljetnu historiju, koja je na prvom mjestu bila defanzivna i kroz koju su prošli mnogi vladari, narodi, politički sistemi. Upravo historija BiH i njena multuetičnost su te koje predstavljaju osnovu za njegovanje kulture sjećanja.

Kulturom sjećanja se njeguje antifašistička kultura i tolerancija, koje u političkom konekstu današnjice nedostaje.

Mi, kao Vedrana i Mensur, mladi političari, jedni od polaznika Insituta za napredno liderstvo u politici (ALPI) u organizaciji Međunarodnog republikanskog insituta u BiH (IRI), koji nas kroz godinu i po dana programa uči prihvatati različitosti i pronalaziti zajednički jezik i konsenzus o temama bitnim za razvoj naše države i napredak društva, želimo ovim tekstom zaokružiti pozitivnu ALPI priču i njom potaknuti kako čitatelje i tako i trenutne političke aktere o važnosti njegovanja kulture sjećanja na žrtve genocida i ratnih zločina čime ćemo napraviti civilizacijski iskorak u demokratskoj tranziciji društva.

Protiv negiranja svakog oblika diskriminacije žrtava i genocida bori se učenjem, istraživanjem i pisanjem. Zato mi pišemo. Da pokažemo da nisu svi mladi isti i da u nama postoji politička kultura dijaloga.

Kultura sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici nije i ne smije biti kultura negiranja, nego kultura pamćenja i rada da se nikad nikome ne ponovi.