Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini, posmatrajući regionalni i svjetski kontekst, traje mnogo kraće nego u drugim dijelovima Evrope i svijeta, ali nažalost, u BiH raste takvom brzinom da je moguće da pređe u humanitarnu krizu – da ne kažemo katastrofu.
Priliv migranata sa istoka u Bosnu i Hercegovinu medijsku pažnju je počeo dobivati početkom 2018. godine, periodu uoči kampanje za Opće izbore koji su se održali 7. oktobra 2018. godine. Zanimljvo je da su se politički subjekti tada, u tom predizbornom perodu, bavili sami sobom i svojim političkim oponentima, a vrlo malo socijalnim, ekonomskim i međunarodnim politikama, pa samim tim i migrantskom krizom. Je li razlog toga što migranti sa istoka nisu registrovani birači u BiH?
Danas, godinu dana nakon održanih Općih izbora, imamo formiran novi saziv Predsjednišva BiH, Vladu Republike Srpske, nekoliko kantonalnih Vlada, ali nemamo novi saziv Vijeća ministara ni Vlade Federacije BiH. Dok odgovornost za neformiranje vlasti ne snosi niko, migranti – koji su najvećim brojem smješteni u Unsko-Sanskom kantonu – postali su predmet te iste politike neodgovornosti.
Početkom juna 2019. godine, da bi se sklonili sa ulica i javnih parkova u gradu Bihaću, migranti bivaju prebačeni u improvizovani prihvatni kamp Vučjak. Izvan grada, u divljini postavljeni su šatori bez vodenog čvora, u kojem se na dnevnoj osnovi donosi hrana i pitka voda. Kada su nevladine i međunarodne organizacije koje djeluju u BiH i aktivno sarađuju sa migrantima digle glas protiv ovog nehumanog čina zbrinjavanja, vlasti – naročito one višeg nivoa, opravdavale su se da je to samo privremeno rješenje.
Danas, u novembru 2019. godine, na vapaj migranata iz Vučjaka oglasila se Evropska unija. Putem mnogih medijskih kanala stigla je urgencija vlastima u BiH da se hitno pronađu načini i kapaceteti kojim bi se obustavio nehumani odnos prema migrantima, odnosno omogućiti smještaj u kojem će dostojanstveno provesti nastupajuću zimu i hladnoću.
Koliko smo, zapravo, medijski (ne)pismeno stanovništvo govori odnos prema domaćim, lokalnim medijima. Informacije o migranstkoj krizi te stanju u prihvatnim centrima i kampovima svakodnevno možemo čitati i čuti na lokalnim medijima, ali ipak najviše vjerujemo kada nam neko iz insituticija više istance, poput EU, ukaže na problem.
Nakon brojnih lokalnih medija koji su upućivali na probleme kampa Vučjak, te reagovanja EU, britanski BBC je došao na lice mjesta te objavio reportažu pod nazivom: „U bosanskom kampu 'noćne more' za migrante koji pokušavaju ući u EU“.
Da bi se uvjerili u uslove sa kojima se migranti susreću u Vučjaku posjetili smo ovaj kamp i jedan dan proveli sa migrantima i volonterima Crvenog križa FBIH. Stanje koje smo zatekli je zabrinjavajuće, ali na fotografijama u nastavku se možete uvjeriti sami:
U razgovoru sa migrantima smo se uvjerili u uslove sa kojima se susreću, jedino što traže jeste voda, struja i internet da imaju komunikaciju sa porodicom. U jednom trenutku smo ih zatekli u improvizitranoj kuhinji, jer kako su nas obavijestili žele da kuhaju tradicionalni kruh za obroke u Vučjaku. Iznenađeni smo bili kako su zadovoljni sa uslovima u Vučjaku i odnosu volontera prema njima, na sljedećim slikama pogledajte improviziranu kuhinju...
Nakon ovakvih slika koje sada gledate vi, a koje su vidjeli i milioni ljudi širom svijeta, i nakon ličnih izjava migranata smještenih u Vučjaku, možemo zaključiti samo jedno: sreću čine sitnice. Kontakt sa porodicom, topli obrok i sklonište je ono što je njima potrebno; naša svakodnevnica i stvari koje su nama sitnice, njima su, trenutno, život.
Stoga, umjesto humanitarne krize i moguće humanitarne katastrofe kako predviđaju svjetski, vrijeme je početi vjerovati lokalnim medijima; i da vlasti rade na tome da prema migrantima budu odgovorni kao što su odgovorni prema funkcijama i omoguće ono što im je najpotrebnije – a to je humanost i dostojanstvo.
