Naše okruženjeje takvo , da od toga da je neko peder, nepopularnije i neprihvaćenije je jedino da kažeš nacionalistima da je njihova priča sranje, od koje se umoriš brže od trčanja sprinta. Ali izgleda da mnogi imaju zavidnu kondiciju, pa uvijek uspješno istrče pred rudu i reaguju na manupulativna peckanja koja se generišu tu i tamo, sve u cilju da nas održi u tom manipulativnom stanju. Kakvo je to stanje? To je stanje kada čovjekov razum nadvladaju emocije. Čovjeka pri zdravoj pameti nije lako navesti da reaguje u afeku, ili da razmišlja neodmjereno i isto se tako izražava. Tako da, bitno je samo stvoriti emociju i onda upravljati njome.
Empatija je ljudska osobina za koju kažu, da biva pokrenuta emocijom a zatim nastavlja da pokreće emocije. Kao takva idealna je za manipulativne strategije. Bitno je osmisliti a zatim plasirati prosječnom gledaocu scene, koje će izazvati empatične emocije, a zatim će one preuzeti prosječnog gledaoca koji se pretvara u prosječnog nacionalistu, koji je dok ga talas emocija drži, spreman do smrti braniti svoj fejsbuk komentar, instragram stori ili tvit. Svaki put se nabija sve veća kondicija, što više ponavljanja veći mišići rastu. Ako ništa bar si potrošio energiju, pa ćeš tako anesteziran dočekati divne vijesti o poskupljenju i uvođenje novih mjera, koje neće imati značajan epidemiološki efekat ali će imati efekat na tvoja mjesčna primanja. Jer jebi ga, država mora nekako da se brine o nama, a loša država ne zna drugačije nego loše. Međutim, znaš sta, uvijek možeš pogledati neki film koji je u žiži javnosti u zadnje vrijeme, čisto da se malo opustiš, sigurno je dobar. Ahm jakako.
Da se mi ne zezamo, filmovi su sjajni formati za slanje poruke a ujedno i za manipulaciju. Mogu da obrade sadašnjost, prošlost, budućnost, ličnosti, događaje čak mogu da oduzmu istinu ili dodaju neistine. Još je divnije, sve to može da stane u jedan film, koji će se moći gledati milione puta. A već smo utvrdili da ponavljanja stvaraju kondiciju i mišiće.
Prema tome, snimanje filma nosi sa sobom određenu odgovornost. Pogotovo ako se ostvarenje dotiče neke teme kao epohalnog kamena spoticanja, koji nije i neće još dugo biti maket sa puta. Scenarista, producent, glumac pa čak i sponzor(odnosno finansijer ako je projekat naručen) moraju imati na umu uticaj i značaj ostvarenja na kojem rade. Mora se pristupiti temi na način da je prosječnom gledaocu predstavi realno i sa porukom koja sadrži suštinu. Kad kažem realno, onda mislim na to da ne pokušava dokazati istina a ni prikriti laž. Kad kažem suštinu, onda mislim na zaključak, jedne ispričane priče a ne tendenciozno smišljenog djela koje treba od prve minute da nas stavi na ringišpil emocija i vrti u krug, dok ne pogubimo razum.
Međutim koliko vidim, lični porivi i ambicije što glumaca što scenarista i tako dalje, mnogo su jači od odgovornosti, savjesti i srama, pa su oni prionuli na posao. Poruka za dotične filmske radnike, ako već hoćete uspjeh, dokažite klasu time što ćete napraviti djelo iz svoje glave, kreirajte sopstvenu umjetnost. Umjetnik mora da se izrazi a ne da kopira. Lako je prepisati iz istorije neki događaj, tendenciozno ga obraditi i to je to, ja sam veliki umjetnik. Pogrešno! To je prva stvar koja me uvjerava da ste dio manipulativnog projekta, a sada sledi druga. Kad ste već izabrali takvu temu, i tražite međunarodni uspjeh svojim djelom, znam da vam je marketing već postignuta manipulacija i propaganda na tu temu. Mislite publika već postoji samo joj treba servirati proizvod. Tačno je, postoji. Ali to je još jedan pogrešan korak! Koji vas odaje.
Prema tome, poštedite me, hvala unaprijed. Nemam i nikad nisam imao živce da izigravam ovcu, a niti dopuštam da mi neko nabija rogove, pa da budem ovan koji se bijem po livadama društvenih mreža. Neka hvala! Ne bi ni da mi kvarite kafanske priče, pa da umjesto anegdota i sporta, moram da slušam tupljenje o lošim pokušajima da neko bude uspješan a ujedno da ispuni zadati manipulativni projekat. Neka hvala, ponuđen kao počašćen. Doviđenja zdravo.
