Niko ne smije da nas bije, osim Amerike i njene CIA-e!

ibrahimrizvanovic / 19. April 2011

Od objave posljednjeg bloga Prvi jahač apokalipse posjetio Brčko distrikt BiH (24.03.2011.), pa do danas, svašta se desilo. Prije svega, miris ćevapa na Bilinom Polju i sudbonosna pobjeda nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, kao dobra uvertira za smjenu Nogometnog saveza BiH i uspostavu „prinudne uprave“ izravno od strane FIFA-e i UEFA-e, do formiranja vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, svakodnevnom aktualiziranju sukoba interesa zastupnika u Skupštini Brčko distrikta BiH i Gradonačelnika Brčko distrikta BiH i odlaska sa političke scene, do želja za nekim referendumom, blokadom institucija vlasti, nekim prijetnjama i sl. Slikovito rečeno: nešto je ispuhalo, a nešto se napuhalo!

Ispuhao je, k'o dušica, prije svih, Prvi jahač apokalipse, zajedno sa svojim „prijateljima“ i susjedima, koji htjedoše zavaditi ljude koji nikada u povijesti našeg kraja nisu bili zavađeni. Ispuhaše želje za međukantonalnim vijećem, međuopćinskim vijećem, međudiopćinskim vijećem, međudistriktnim vijećem, grumenom buduće „obećane zemlje“, koja će se zvati „treći entitet“, „samouprava“ ili kako već. Ispuha njegovo „Ja, ja“, i, po ko zna koji put, bi poslan u Had, podzemlje bh. političke scene, da odozdo virucka i pokuša uhvatiti, kao miš klasuraš, koju mrvicu kolača, što se zove Vlast. A Božja pravda, je jedna Pravda, i taj kolač dobiše oni, koji ga zaslužuju! Jer čovjek snuje, a Bog odlučuje!

Drugi se rugaju institucijama vlasti BiH, smatrajući da time štete njenoj ljepoti, i da će tako biti manja, ružna i sva nikakva, taman da se „pokupi“ i ode „negdje tamo daleko“. Ali, ljepota, kao i ružnoća, nije prijelazna, pa tako i ne treba nerve trošiti na dnevne gluposti i bljuvotine, što bljuju bublave sirovine težeći da budu nešto više, Vođe, Mesije, ali svinji ne pristaje zlatna ogrlica, jer zaboravljaju glavati da samo odabrani mogu biti perjanice roda svoga!

Kao što Apokalipsa ima svoje „jahače“, tako i Bosna i Hercegovina ima svoje „pomagače“, koji, kao emisari, hode bosanskim nebom, planinama, dolinama, gradovima, selima, kućama, zgradama, kafićima, restoranima, bordelima, političkim strankama, udruženjima građana, nevladinim organizacijama, firmama, vlastima i sve gdje ne, kako bi naš „bosanski, ZAVNOBiH-ski, trokut“ održali mirnim i spokojnim za one koji ga doživljavaju kao svoj dom, domovinu i sudbinu. Ako je „bermudski trokut“ prijestolje Jahača, onda je „bosanski trokut“ prijestolje, kako sami sebe vole zvati „Administracijom“, emisara na Balkanu.

Prvu ciglu svoga prijestolja „Administracija“ postavi, sada veća davno, poslije Drugog svjetskog rata, kada potpisa sa drugom Titom tajni dokument, koji 90-tih godina 21. stoljeća postade javan, na osnovu koga u svako doba, na bilo kojem mjestu, može iskrcati svoje vojne i civilne snage na teritorij tadašnje SFR Jugoslavije. Dokument je bio tajna, jer nije baš bilo, za običnog čovjeka, logično da jedan zakleti komunjara „daje“ sebe, svoje baze i teritoriju zakletim kapitalistima, koji su formirali „neko“ udruženje NATO (Sjevernoatlantski pakt). Al' je mudri drug Tito znao, što ni mi ne smijemo zaboraviti, da samo „Administracija“ može očuvati „bosanski, ZAVNOBiH-ski trokut“. Tada je Tito furao parolu „Bolje rusko govno, nego američka torta“, ali je ipak sudbinu svoje države predao u ruke „Administraciji“. I sudbinu svih budućih država, što nastadoše dijeljenjem bivše Jugoslavije. Ovo nam svima treba biti škola, posebice našim liderima!

I danas, kada neki „dušebrižnici“ iz nekakvih insti(tuta) govore o tome ko je kriv za „razbijanje“ Bosne i Hercegovine, zaboravljaju '92. godinu i sve poslije nje, ko je tada radio na razbijanju BiH, do famoznog Dejtonskog sporazuma, koji potvrdi „bosanski trokut“, za sva vremena, u inat pripadnicima „bermudskog trokuta“. I tada je „Administracija“, kao i za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, šaljući „Trumanova jaja“, pomogla istinskim Bosancima i Hercegovcima, i „betonirala“ jedinstvenu, cjelovitu, suverenu Bosnu i Hercegovinu. Ovo je bila „druga cigla“ prijestolja „Administracije“ na Balkanu, u i na zemlji bosanskoj.

Treću ciglu postaviše u Šeheru, gdje sagradiše mini Pentagon, što je, konačno, dovoljan znak svim „dušebrižnicima“ da ne treba više da se brinu o BiH, njenoj sudbini, jer dovoljno su brinuli od '92. do '95. godine. I znamo kako! Hvala Vam, što odoste!

Zanimljivo je, slučajno ili namjerno, što ne možete ući u mini Pentagon, a da ne pozdravite druga Tita. Možda je slučajnost, a možda namjera da se oda zahvalnost onome ko omogući „Administraciji“ da na fin, perfidan način, pomogne „bosanskom trokutu“... i sebi!

A ko želi vidjeti mini Bijelu kuću, neka posjeti Brčko, adresu Musala bb, odmah pored, gle čuda, spokojnih partizana, što živote dadoše za, također, „bosanski, ZAVNOBiH-ski, trokut“. Hvala Bogu na jednima i drugima!


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.