Kao i uvijek, bez obzira na sav doprinos koji si dao zajednici ovog podneblja, prije svega kao čovjek istaknuvši se kroz angažman fondacije tokom nemilih događanja prouzrokovanih poplavama, virusom, te kao sportista svojim titulama, Balkanci će uvijek apostrofirati neuspjeh i greške.
I ovog puta se nismo oduprijeli težnji da zavaljeni u udobne kauče željno iščekujemo propuste u organizaciji turnira i onako ostrašćeni iskoristimo svojih pet minuta slave da na društvenim mrežama stavimo stigmu na naše najbolje ambasadore. Jer, šta bi drugo prosječan Balkanac skrušen pred sudbinom koju mu kroje "nacionalni dobrovoljci", onako neafirmiran čiji je reprezent identiteta obavijen plaštom ideologije pomenutih, nego da iznjedri svoj palanački mentalitet i stavi omču onom ko je na bilo koji način prosperitetan.
Možda bi se i to dalo tolerirati da smo mi tako strastveni i ustrajni u stavljanju na stub srama i linčovanju kriminalaca, silovatelja i ostale bagre koja nas sistematski srozava na najniže životne uvjete.
To smo mi, Balkanci koji nemamo svijest i ne prepoznajemo prave vrijednosti, a kamoli da ih njegujemo.
Šampione, tvoja jedina "greška" je što si bio čovjek. Nesebičan, solidarisao se s nama i učinio nas privilegovanim na način da budemo dio prelijepe priče kao što je Adria Tour. Učinio naše podneblje svijetlom tačkom crnila u koje je cijeli svijet zavio virus i pokazao da nakon toliko vremena "ljudi" na Balkanu zajedno mogu puno.
Izdići ćeš se ti iznad ove situacije, vratiti jači, uzeti još koju titulu i statistički potvrditi da si najbolji svih vremena.
Za "ljude" s ovih prostora to već jesi.
A ti, Balkane moj, kao što Johnny Štulić reče:"Budi mi silan i dobro mi stoj"!
