Nedavno sam ispod jedne objave na portalu pročitala negativne komentare upućene volonterima. Medicinski radnici, vatrogasci, komunalci, trgovci prevoznici ničim izazvano preko noći postali su heroji. Ne zato što su to htjeli. Samo su nastavili raditi svoj posao koji se zbog okolnosti donekle promjenio.
Volonteri nisu bili plaćeni za poslove koje su obavljali. Niko ih nije angažovao. Sami su se prijavili iz želje da pomognu. Niko od svoje okoline nije tražio redovne aplauze. Nisu tražili ništa u znak zahvalnosti. Sasvim sigurno nisu zaslužili ni da ih neko javno ispljuje!!!
Ko su ustvari volonteri?
Po definiciji to su oni koji besplatno obavljaju neku službu zbog entuzijazma, svoga stručnog usavršavanja ili sticanja radnog staža. Tom riječju obično se označavaju osobe koje dobrovoljno rade u vjerskim, humanitarnim, socijalnim te nevladinim organizacijama. Po zakonu volonteri bi trebali imati pravo na nadoknadu putnih troškova i pravo na topli obrok. Kod nas u BiH to nije uvijek tako.
Ne može svako biti volonter i volontirati.
Da bi vas neko pustio blizu. Dopustio vam da uđete u firmu ili organizaciju, da ih predstavljate na bilo kom pa i najbanalnijem događaju morate posjedovati određene karakterne osobine. Prije svega morate biti pouzdani, dovoljno inteligentni da se uključite u njihov rad. Spremni da se odreknete slobodnog vremena, zapostavite porodicu, ostanete bezbroj puta bez ručka,,, u zamjenu za ništa. Ako se nekad i desi da volonter dobije honorar, to je sitno i ne može se porediti sa njihovim uloženim trudom i vremenom.
Svako može volontirati.
Nije to baš uvijek tačno, ali u kriznim situacijama kao što je bila ova za vrijeme pandemije svako je dobio priliku da se prijavi i da doprinos društvu i zajednici u kojoj živi. Prije nego što uputite jedan negativan komentar volonterima zapitajte se:
„Jeste li bili spremni krajem marta da za nekog komšiju stojite u redu ispred banke, ili odete do apoteke i prodavnice? Jeste li bili spremni istovarati kamione pristigle pomoći. Nositi vreće brašna i pakete sa hranom kilometrima???” Tako omogućiti da pomoć stigne do onih kojima je namijenjena.
Volonteri nisu samo nezaposlene osobe.
Mnogi volonteri su zaposleni. Uzimaju izlaz sa posla, zapostavljaju svoje obaveze, kasne sa završavanjem radnih zadataka ne bi li dali svoj doprinos.
Više od deset godina sam volonterka. Danima mi se po glavi motaju ti negativni komentari, ne daju mi mira. Kolo sreće se okreće. Izgleda ponovo će biti potrebna pomoć volontera. Neki će zbog negativnih kritika možda odustati od volontiranja. A onima koji misle da će volontirajući nešto „ućariti” ovo može biti prava prilika. Ne oklijevajte da se prijavite i pomažete. Vjerujte bolji je osjećaj od posmatranja iz ćoška i osuđivanja.
