<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Prošlost kaže on, sadašnjost i budućnost ONA

Biti transrodna žena u Republici Srpskoj i BiH, od sitnica do najtežih prepreka. Kroz lični primjer želim podstaći druge na toleranciju i prihvatanje drugog i drugačijeg.

18. septembar 2020, 12:00

Kažu da je rođenje važna stvar, svi u iščekivanju da vide bebu, a ustvari nekima je još bitno je li muško ili žensko. I tako kako se rodiš, nosiš svoj krst i moraš biti ono što si po rođenju, prosto rečeno, u skladu sa onim što imaš među nogama. Ko te pita za osjećanja, da li voliš ono što jesi spolja ili pak možda ono što si ustvari ali iznutra i tako kreće borba, ali ne za sve, samo za pojedine. 

Svjesna sam svega i idem, krećem ali ne znam hoće li put biti trnovit. Nabaciti neki ženski detalj, krenuti polako ali sigurno, bez upadanja nekom u kadar, a onda dodavati još detalja pa gdje zakoči. Nisam ni mislila da će biti jednostavno a da sam znala da će biti tako teško ko zna da li bih se usudila. Minđuše, šal, ženske jakne, majice i hlače, farbanje kose, dotjerivanje a s vremenom suknje i haljine. Što je više probijanja leda to je više suočavanja sa strahovima i mnogo hrabrosti i smjelosti. 

Da li da gledam u prošlost i u njega, ne nikako jer to je vraćanje na ono ružno i mračno, na neki tamo zatvoreni ormar. Osude ljudi, neprijatne scene, komentari i pljuvanja su prisutni, ali ako preživim onda će mi biti podnošljivije. I uspjela sam, idem dalje. Sad sam ona, iako ne u potpunosti. Polni organ ne čini mene nešto manjom ženom, mada drugi me doživljavaju kao muškarca. Samo oni pravi me vide kao ženu, trans ženu i hvala im na tome. 

Nažalost, biti transrodna osoba a posebno trans žena u Republici Srpskoj je jako teško i nepodnošljivo. Ne zbog toga što ja to jesam već zbog ljudi. Kada sam razmišljala da li da odem odavde, pitam se zbog koga idem... Ne smetaju mi zgrade, putevi, parkovi, kuće, životinje, automobili već oni koji bi mi trebali pružiti podršku i razumijevanje, u prevodu ljudi. U ljubavi, prijateljstvima, traženju posla, ti ljudi prave problem oko svega i otežavaju mi život. Kažu hrišćanski je, iako sam na strani ateizma, ali opet ljudski je shvatiti i pomoći nekom a ne osuđivati i verbalno kamenovati. Kad tad ću biti slobodna u potpunosti, iako sam mnogo toga već prošla, ovdje ili negdje dalje, samo i ja sam od krvi i mesa a ne kamen pored puta.

Pišem lično iz svog iskustva kao trans žena, možda će me neko ozbiljno shvatiti. 

 

''Za konkurs''