<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Rata nece biti. Lahka ti noc.

Djeca više nece ginuti. Ni vaša ni naša. Pogotovo ne djeca moje majke i mog oca. Nicije majke. Nicijeg oca.

21. septembar 2020, 12:00

-Šta ti misliš, Edina, hoće li biti rata?

-Rata nece biti, ne budali! 

-Prvi put ti ne vjerujem! Sve su to govna, nikad se ne zna. Citao sam danas na nekom od onih portala. 

- I vjerovatno se vec zaratilo samo mi ne znamo. Rata ne smije biti. Ne brini, možeš miran biti.

- Pusti ljude, oni svasta pisu. Oni od toga zive. Da ubace neki nacionlisticki komentar i da krene. 

Zatvaram prozorčić našeg razgovora, pustam Balašević "Samo da rata ne bude" i pokušavam da smislim dovoljno dobru priču da je mogu poslati na konkurs Oslobođenju ove godine.

Nagrade su dobre, vrijedi pokušati. Pokušavam otkucati par rečenica i stajem. Uzalud se vraćam tekstu ali ne ide.

U glavi premotavam njegovu rečenicu "šta misliš hoce li biti rata?"

Bacam pogleda po svojoj sobi, sta ce biti sa mojom sobom ako bude rata!? S mojim knjigama!? Slikama sa zida!? Sa mojim stvarima!? S mojim uspomenama!? S mojim domom!? Ja drugi nemam. Ja drugi ne želim.

"Rata nece biti, ne boj se!"- govorim sama sebi.

Rata neće biti. Jebite se, svi vi koji to izgovarate u nekim svojim udobnim foteljama. Koji kad nemate sta dati, slagati, obećati, spominjete tu riječ od koje se ledi krv u žilama. Rat se ne vodi iz kancelarije nego iz rova.

Znate li kako je kad u jednoj kišnoj noci vam neko oduzme sve, srusi sve!? I ti okreneš leđa i krenes. I ti gradis dom ponovo. Ne jedes da bi završio sprat, stavio pločice, ugradio stolariju. Gradis dom, ispunjavas ga uspomenama, djecom,smijehom, srećom. I neko dođe i kaže bice rata.

Rata neće biti, ma koliko vi širili mržnju među ljudima, djecom, omladinom.

Rata neće biti, neće ga biti.

Rata ne smije biti. Ne smijemo dozvoliti da i jedna majka zaplace za djetetom, žena za mužem, dijete za ocem , radi nečije velike ideje.

Nabijte se te ideje, znate vec gdje.

Djeca više nece ginuti. Ni vaša ni naša. Pogotovo ne djeca moje majke i mog oca. Nicije majke. Nicijeg oca.

Moj dom se nece rušiti, moje knjige niko nece paliti. Jedino ja ako dobijem šesticu na lotu, al i to je upitno.

Rata nece biti otkucavam naziv priče i njemu šaljem poruku. "Rata nece biti pitala sam starog a on se razumije u te ozbiljne priče Lahka ti noc."